Doajen bh.pčelarstva Zaim Husejnović iz Nemile: Pčelarim preko 50 godina, a sve...

Doajen bh.pčelarstva Zaim Husejnović iz Nemile: Pčelarim preko 50 godina, a sve mi se čini da ništa ne znam o pčelama!

SHARE

Egipćani su prije nekoliko hiljada godina bavili se pčelarstvom, nakon njih i mnogi drugi narodi, u Kuranu ima čitavo jedno sure o pčelama, u Bibliji takođe. Nauka stalno i iznova pravi studije i još uvijek tvrdi da pčele znaju iznenaditi… E onda, gdje sam ja u tome!Pčelarska priča 75 – godišnjeg Zaima Husejnovića iz Nemile počinje od davne 1955. Tada je u rodnom selu Gladovići, kao petnaestogodišnjak imao prvi i sudbonosbni suret sa pčelama. Zajedno je sa ocem obavljao poljske radove na njivi.

„Sjećam se kao da je bilo juče. Sjeo sam da odmorimo pored jednog grma da uhvatim malo hladovine. Odjednom mi je iza leđa počela odzvanjati nevjerovatna buka, kao da mi se približavao avion. Okrenem se, pogledam! Iza mene ogomni crni oblak; samo što mi se nije spustio na glavu – sjeća se Zaim, posebno romantično čeljade.

Svaki detalj iz tog dana mu se duboko urezao u sjećanje. Pokušava nam dočarati svaki detalj iz tog njegovog sudbonosnog susreta sa pčelama. Kao da slika ili nam pokazuje savršenu prirodnu razglednicu. Oči mu sijaju od nekog uzbuđenja. Vidi se da mu je drago što vraća film najljepših mladalačkih uspomena i sudbonosnih koraka za ulazak u svijet pčelarstva. Kaže, da je bio veliki roj.

„Pomašalah roj! – kazat će ovaj pčeloljubac iz Nemile, a onda nastaviti pričati:

„Sjetim se tada jednog starog očevog rođaka. On bi, kada ugleda roj pčela, uzeo dva kamena i kuckao jedan o drugi, te zviždukao. Tako bi prizivao pčele sebi. I ja počnem kuckati u kamenje i zviždukati. Nije prošlo puno vremena, a roj se spusti na onaj grm gdje sam sjedio.

Kasnije će saznati da su u tom roju, zapravo, bila sklupčana dva roja. Sve je oko njih sam uradio, ubacio ih u trnke i donio kući. Ništa više, kaže, tada nije znao o pčelama….

Od tada je proteklo pola vijeka. Zaim nikada nije bio komercijalni pčelar, već hobista. On kaže:

“Postoje dvije vrste ljudi koji se bave pčelarstvom; jedni iz ljubavi i hobija za potrebe porodice i drugi zbog materijalne koristi. Prvi su pčelari, a oni drugi su medari.

Kaže, roman bi mogao napisati o svom životu sa pčelama i dogodovštinama iz pčelinjaka. Prebogata su iskustva.

„Nikada vam ja nisam imao ambicija da svoje znanje pretvaram u biznis. Meni je najvažnije da su mi pčele vrijedne i zdrave, te da ima dovoljno meda za porodicu, familiju, prijatelje…. Ponešto ostane i za prodaju – kazuje naš domaćin.

Njegov med je bio oduvijek tražen. To znaju njegove komšije, prijatelji pa i ljudi koje nikad nije sreo u životu a žive čak i u prekookeanskim zemljama. Za tu posebnu aromu njeghovog meda zaim ima obrazloženje:
„Na to utiče više faktora. Moj pčelinjak je smješten na oko 650 metara nadmorske visine između planina Lisac, Vepar, Bobovc, a one su bogate livadama i različitim drvćem. Priroda je očuvana i nije zagađena.

Za ovu ljudinu i pčelarsku gromadu iz Nemile kažu da nikada nije ni mrava zgazio. Takvi su mu i sinovi Senad i Elvedin (Nino). I oni su uz njega se otisnuli pčelarskim vodama. Vrte se oko 50 – tak pčelinjih društava. Zaimova pčelarska filozofija kaže:

„Jok manje od 20 društava, niti više od 50!“
„Nije pčelarstvo što je nekada bilo! I pored sve tehnike, interneta, TV emisija, preparata i raznih stručnjaka, pčele su nam sve bolesnije, a pčelarstvo sve lošije. Iz godine u godinu je sve gore stanje. U mojoj mladosti pčele su bile dosta zdravije, a pčelarenje je bilo dosta jednostavnije – kaže naš domaćin, pa nastavlja:

Možda se mlađi pčelari dosta uzdaju u internet i misle ako su pročitali par knjiga, bili na dva tri predavanja da sve znaju. Treba čitati knjige, literaturu stručnih ljudi.

U svojoj kućnoj biblioteci Zaim ima bogatu i značajnu kolekciju knjiga o pčelarstvu raznih autora iz BiH i regiona. Ima i novije autore. Kaže, lijepo je sve pročitati, čak i tamo gdje se autori ponavljaju ili prepisuju.

„Neka knjiga i predavanja, ali bez prakse nema pčelara! Makar se učio na vlastitim greškama, dok ne provedeš sate i dane u pčelinjaku nećeš ništa naučiti – kaže Zaim i dodaje:

„Pčelarstvo je djeco moja, posebna grana nauke! Ja evo pčelarim preko 50 godina, a sve mi se čini da ništa ne znam o pčelama. Egipćani su prije nekoliko hiljada godina bavili se pčelarstvom, nakon njih i mnogi drugi narodi, u Kuranu ima čitavo jedno sure o pčelama, u Bibliji takođe. Nauka stalno i iznova pravi studije i još uvijek tvrdi da pčele znaju iznenaditi… E onda, gdje sam ja u tome!

Kaže Zaim, da današnja hemija potrova pčele, žali se na malinare, potrovaše i ljude i pčele.

„Oduvijek su razni pesticidi ubijali pčele, ali ovo danas je katastrofa! – ogorčen je.

Zaim ne praktikuje tzv. „mobilno pčelarstvo“. Nije seleći pčelar. On je svoj pčelinjak pozicionirao u rodnim Gladovićima; tu mu pčele i zimuju i ljetuju. On ima loše mišljenje i loša iskustva sa selećim i nemarnim pčelarima.

„Jedne godine, neki pčelar iz obližnjeg sela je vozikao svoje pčele po čitavoj BiH. Kad ih je vratio nije prošao ni mjesec dana, a kod mnoguih pčelara se iznenada u nekoliko sela pojavila se bolest – trulež. Njegove pčele su pomrle, bilo je smrti i kod drugih pčelara. Jedva smo nekako uspjeli spasiti svoja društva. Biva taj seleći i pohlepni pčelar je radio nesavjesno i donio zarazu u košnice svima nama.

Na kraju nam je Zaim kazao i ovo:

„Pčela je priča za sebe. Eto i to se dešava da sam jedne godine, prilikom pregleda našao ram na kojem je, osim legla, bilo 57 matičnjaka. (bhpčelar/N.H.)

Zaim Husejnović

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY