Halid Bećirhodžić, kakanjski pčelarski stručnjak: Da li medonosne biljke imaju veze sa...

Halid Bećirhodžić, kakanjski pčelarski stručnjak: Da li medonosne biljke imaju veze sa nestankom pčela?

SHARE

Virus Nosema ceranae napada želudac pčele što izaziva grčenje i pčele zbog grčeva ne mogu da lete već padaju na tlo i zbog tegoba odlaze i umiru u prirodi.

U BH pčelaru pročitao sam zanimljiv članak pod naslovom “Da li medonosne biljke imaju veze sa nestankom pčela?”, pa bih htio iznijeti i svoj stav po ovom pitanju. Izdvojit ću jedan pasus autora Rajka Radivojca koji u tom tekstu kaže:

“Pčelar iz Zenice, gospodin Džemo Imamović je na svojoj internet stranici iznio jedno veoma zanimljivo razmišljane o uzrocima masovnog nestanka pčela. Kako sam ja razumio, on je svojim zapažanjima ustanovio da u određenim vremenskim uslovima dolazi do nekontrolisanog razvoja određene vrste gljivica, koje utiču na prestanak medenja medonosnih biljaka. Svojom aktivnošću gljivice zagađuju nektar svojim toksinima i sporama. Nektar postaje gorak i kiseo, pa ga pčele sve manje sakupljaju, a na kraju ga i izbjegavaju.

Toksini u nektaru izazivaju postepeno trovanje pčela. Zbog tog trovanja, pčelama slabi vid na složenim očima, a potpuno oslijepe na proste oči. Unutar košnice, pčele više nisu sposobne za rad, jer ništa ne vide. Svjetlost koja dopire u košnicu na leto, a koju pčele vide složenim očima, privlači ih i one izlijeću iz košnice. Poluslijepe na složene oči, a potpuno slijepe na proste oči, pčele ne mogu da se orijentišu. One lete u prirodu i ne mogu da se vrate. Košnica bez pčela je meta grabeži i tako se trovanje zagađenim medom širi na druge pčelinje zajednice.

Ako sam ispravno razumio, a mislim da jesam, ovo je zaista originalan stav. Ovo bi, bez sumnje, mogao biti nečiji doktorski rad.”

Vidite sad nešto; ako bih prihvatio razmišljanje o trovanju, nameće mi se pitanje zašto uvijek ili gotovo uvijek ostane nekoliko društava, dok su druga nestala?

Od pojave nestajanja pčela 2007. godine pažljivije sam pratio ponašanje pčela u košnici i ispred košnica. Radovito sam uklanjao travu ispred košnica pa sam primijetio da ima pčela koje lazajući (skoro pužući) odlaze od košnica. Obilazeći veći broj pčelinjaka, sve sam češće primjećivao kako pčele odlaze “pješice” od košnica. Radi bola u abdomenu, ne mogu da lete.

Praćenjem ponašanja pčela ispred košnica u 7., 8. pa i 9 mjesecu, primijetio sam odlazak “pješice” povelik broj pčela od košnice. To me natjeralo da pročitam dosta radova španskih pčelara stručnih da o tome govore i oni tvrde: virus Nosema ceranae napada želudac pčele što izaziva grčenje i pčele zbog grčeva ne mogu da lete već padaju na tlo i zbog tegoba odlaze i umiru u prirodi.

Tako košnice ostaju bez pčela ili sa vrlo malim brojem pčela što dovodi do tihe grabeži. Velik broj društava strada na pčelinjaku, a pčelar i ne primijeti. Ova pojava se dešava isključivo početkom jeseni, tada i nema nekih količina nektara.

Kod prijatelja pčelara, pregledom prostora oko pčelinjaka, pod svakim ili gotovo svakim listom, od nekoliko do desetak pčela leži, a još žive.

Obilazeći dobar broj pčelinjaka u 10. i 11. mjesecu, nailazio sam na slične slučajeve, a da pčelar nije ni primijetio da je nestalo pčela. Hrana u košnici ili veći dio stoji, pčela ni živih ni mrtvih nema, izuzev ako je toplo vrijeme pa iz drugih društava ulaze i odnose hranu. Na taj način mnogi pčelari ostaju bez dobrog dijela društava ili čitavog pčelinjaka, a da to nema dodirne tačke sa medonosnim biljem. (bhpčelar)

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY