Stipo Matić, iz livanjskog sela Vidoši: PČELA JE REMEK – DJELO BOŽIJEG...

Stipo Matić, iz livanjskog sela Vidoši: PČELA JE REMEK – DJELO BOŽIJEG STVARANJA

SHARE

Stipin pčelinjak udaljen je glavnih prometnica, a ono malo poljoprivrede što se radi, radi se bez herbicida i pesticida pa svoj pčelinjak zove i EKO pčelinjak. Stipo pčelari petnaestak godina

Stipo svoje pčele tretira oksalnom kiselinom

Osam kilometara od Livna, na magistralnoj cesti prema Tomislavgradu nalazi se malo hercegovačko selo Vidoši,  najstarija katolička župa u livanjskoj općini. Smješteno je na istočnom dijelu Livanjskog polja u gornjem slijevu rijeke Sturbe, okruženom tušničkim brdima. U tom prirodnom raju, na 800 nadmorske visine, pronašli smo i košnice Stipe Matića. Kako kaže, na ovoj lokaciji pčelinjak je zaštićen od bure, a i od jakog južnog vjetra. U ovom dijelu naše zemlje zime su oštre, vjetrovite i duge, a proljeća često nestabilna i vrlo kišovita. Ljeto karakteristično za Hercegovinu, toplo i suho… Ali, pčele sebi nađu hranu, pa makar je iz kamena

– Kod nas ti, prijatelju, pčele donose samo livadski med i vrijesak prizmeljaš – počinje Stipo svoju pčelarsku priču, u kojoj živi evo već petnaestak godina.

    Prvi pčelar u Matića

Za našeg sagovornika početak ovog milenija bio je prekretnica u životu. Počeo je učiti o pčelinjaku, košnici, matici i svemu onome što je potrebno da jedan čovjek nosi tako plemenito zvanje pčelara.

– Pčelarstvo je postalo moja opsesija od 2000. godine kada sam dobio prvu košnicu s rojem pčela. Tako je to čovjeku kada zavoli pčelu. Neminovno postane pčelar – kaže.

Ovaj rođeni Livnjak, po zanimanju je autoelektričar i uposlenik lokalnog livanjskog rudnika. Ali, priznaje, u duši je pčelar o čijim uspjesima će se čuti tek u godinama koje slijede.

– Znam da će neki ljudi čitajući ovo reći  kako nisam neki pčelar sa 20 košnica.
Broj košnica za mene i nije neki problem s obzirom da u svojoj radionici izrađujem sve dijelove košnica. Važna je volja, ljubav, puno učenja i rada i za koju godinu nadam se da ću biti veliki pčelar sa 100-200  pčelinjih društava i ponuditi tržištu sve blagodati pčelinjih i pčelarskih proizvoda.

Oko pčelarenja, veli, pomažu mu mu i djeca i supruga. Pogotovo u njegovom “najslađem” dijelu, kada dođe vrijeme vrcanja meda. Najstariji sin Josip i supruga Milka su mu od velike pomoći. Na njih se može osloniti uvijek.

– Zašto malo koristimo to što nam je priroda dala?- pita se Stipe i nastavlja:

– Valjda iz neznanja, a na dohvatu nam je ruke potpuno prirodna hrana i lijek koji jača tijelo podižući mu snagu, pojačava  imunitet na bolesti, jača pamćenje i pročišćava tijelo, a time produžava život.

          Od koga treba uzimati pčelinje proizvode?

– Najbolje je uzimati pčelarske proizvode od lokalnih pčelara u koje imamo povjerenje koji nam neće dati krivotvoren proizvod, a i zbog toga što smo u neposrednoj blizini biljaka na koje smo navikli pa je mogućnost za alergije na sastojke pčelinjih proizvoda vrlo mala u odnosu na uvozni med kao što je, recimo, kineski med. Ko je vidio ili čuo za njihove biljke? – pita se Stipe.

Pčelarske proizvode, savjetuje, treba uzimati od pčelara koji se pridržavaju higijenskih uvjeta za vrcanje, pakovanje i čuvanje svojih proizvoda.

– Treba izbjegavati med koji se prodaje daleko ispod cijene meda lokalnih pčelara. S takvim medom nešto nije u redu. Moguće je da je krivotvoren ili sadrži zakonom nedopustive tvari, pa ga se vlasnik skidajući mu cijenu želi brzo riješiti.

Naša je zemlja industrijski nezagađena i naše pčele većinom donose čisti med bez prisutnosti otrovnih kemikalija i zato je naš med cijenjen u Europi i tražen na zapadnom tržištu.

– U vrijeme pčelinje paše neki podmukli pčelari znaju davati pčelama velike količine šećernog sirupa napravljenog od konzumnog bijelog šećera kojeg pčele miješaju s donesenim nektarom. Taj med sadrži premalo vitamina, minerala i kiselina i onih tvari koji med čini posebnom hranom. Loš je za ljudsku upotrebu jer je većinom nastao od konzumnog kuhinjskog šećera u kojem nema ništa drugo osim šećera – kaže Stipo na kraju.

    Polen, hrana sportaša

Za ovog 47-godišnjeg prirodnjaka i ljubitelja zdrave hrane jedna od želja je i povećanje broja pčelara i konzumenata pčelinjih preprata u našoj zemlji.

– Sve u cilju poboljšanja zdravlja i vitalnosti ovog našeg napaćenog društva, a to upravo pčelinji proizvodi mogu poboljšati ako ih više konzumiramo – kaže.

Naše društvo troši oko jedan kilogram meda po stanovniku što je jako malo u usporedbi sa zemljama zapadne Evrope.

– O drugim pčelinjim proizvodima da i ne govorim.Rijetko ćemo čuti da netko uzima propolis za bolesti koje on izvanredno liječi. Matična mliječ je čudo prirode dostupna čovjeku, a polen je hrana sportaša. ((J. Hadžiahmetović/arhiva BH PČELARA)STIPIN PCELINJAK

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY