Australija, zemlja – kontinent koji do sada nije upoznao najvećeg neprijatelja pčela:...

Australija, zemlja – kontinent koji do sada nije upoznao najvećeg neprijatelja pčela: Na listi 10 najvećih svjetskih izvoznika meda

SHARE

australian beekiping

Australija ima oko 10 hiljada registriranih pčelara. No, veliki proizvođači koji udio u tržištu imaju sa više od 60 odsto diktiraju kretanja ponude i potražnje. Naime, 250 pčelarskih firmi u svom posjedu ima više od 500 košnica, dok tek 16 posto pčelara ima 250 košnica ili manje

Australija je jedna od najvećih zemalja na svijetu sa ukupnom površinom od 7,7 miliona kilometara kvadratnih. No, veoma je rijetko nastanjena pa ima svega 20 miliona stanovnika. Domoradačko stanovništvo Aboridžani koji na tom prostoru žive već 40 hiljada godina, zastupljeni su danas sa svega 2%, dok 90% stanovništva čine Englezi, Irci i ostali evropski narodi.

U pčelarskom smislu, moglo bi se reći da je Australija idealna za pčelarstvo, iako su prve pčelinje zajednice donesene tek 1822. godine. Danas u ovoj zemlji ima skoro 600.000 košnica i više od 10.000 pčelara. Međutim, samo 700 pčelara posjeduje oko 400.000 košnica što predstavlja 70% ukupnog pčelarskog potencijala Australije. Ukupna proizvodnja meda se kreće u granicama od 17 do 25 hiljada tona godišnje. Prosječna proizvodnja je 67 kilograma po košnici, a da bi pčelarenje bilo isplativo, pčelari profesionalci moraju proizvesti od 200 – 250 kilograma meda po košnici, jer je otkupna cijena ispod jednog američkog dolara.

Len-2nd-generation-says-I-want-to-help-you-connect-the-dots-about-our-Aussie-bees-860x1024Mukotrpan rad

Medonosna pčela Apis mellifera u Australiju je prvi put donesena 1810. godine od strane pčelara Samuela Marsdena koji je pčelinja društva donio iz Engleske. Međutim, nedugo nakon toga, Marendove pčele su izumrle. U drugom pokušaju, 1822. godine, pčele su preživjele i na taj način Australija je postala pčelarska zemlja, jedna od najmlađih u svijetu kada govorimo o ovom plemenitom pozivu.

Pola stoljeća nakon, u svakom dijelu ovog kontinenta mogli su se pronaći pčelinjaci. Iako nisu imali veliku brojnost, med se itekako vrcao. Tridesetih godina proteklog stoljeća, pčelarstvo počinje doživljavati pravu renesansu. Industrija proizvodnje meda i pčelinjih proizvoda polako se razvijala. Poređenja radi, godišnja proizvodnja meda između 1921. i 1925. iznosila je oko 3.200 tona, da bi u periodu između 1949. i 1954. godine bila četiri puta veća.

Broj košnica skoro je dosegao cifru od pola miliona. Iz godine u godinu, pčelari su mukotrpno radili. Rezultat nije izostajao. Naime, početkom sedamdesetih, 524 hiljade košnica proizvodile su 22 hiljade tona meda. Ta brojka u ‘80-im iznosila je 25 hiljada tona meda proizvedenih u 546 hiljada košnica. Od 1920. godine, proizvodnja se povećala za deset puta uprkos čišćenju i uništavanju medonosnih biljaka.

Moderno pčelarenje

Ovaj period u historiji pčelarstva Australije počinje sa “pokretnim ramom” kojeg je 1852. godine izumio Amerikanac Langstroth, koja će kasnije biti modificirana od strane Hoffmana. Po prvi put, pčelarima je omogućeno prenošenje pčela i legla sa okvira, te uzimanje meda sa okvira bez uništavanja ili ubijanja pčela.

Od tada, pčelari Australije uživaju u pčelarenju. Naime, pčelari danas izvrcaju preko 30 hiljada tona meda, čija se vrijednost procjenjuje na oko 50 miliona dolara. Otprilike, 25 do 30 posto proizvodnje se izvozi što Australija svrstava u deset najvećih svjetskih izvoznika meda. U posljednjih nekoliko godina, proizvodnja meda smanjena je s obzirom na velike suše i pojavu šumskih požara.

Sve ovo bitno je utjecalo na smanjenje proizvodnje meda. No, vrijednost industrije je ostala relativno stabilna zbog povećanja cijena meda. Trenutno, cijene su pod velikim pritiskom ostalih velikih proizvođača meda i izuzetne vrijednosti australskog dolara.

Osim meda, kao i kod nas, australski pčelari proizvode pčelinji vosak, matice, rojeve,  polen, matičnu mliječ, propolis i pčelinji otrov, a veliku zaradu imaju i od pružanja usluga oprašivanja u sektoru voćarstva.

I Australiji prijeti varoa

Australija i Havaji su jedine dvije države u svijetu koje nemaju problema sa varoom. Bar za sada. Međutim, australski naučnici strahuju kako će varoa u narednim godinama stići i u ovu zemlju, i to iz susjednih zemalja, Novog Zelanda i Papua Nove Gvineje. Ako se to dogodi, poljoprivreda ove zemlje bit će na koljenima.

Naučnici su kazali kako će u slijedećih 30 godina, varoa ovu zemlju koštati od 20 do 50 miliona američkih dolara. Pčelarska indrustrija ne bi bila toliko na udaru koliko uzgajivači badema, avokada, pamuka, svih vrsta voća, dinja i tikvi.

Kako se ovo ne bi desilo, vlasti ove zemlje donijele su striktne mjere o uvozu hrane i životinja. Napravljeni su posebni karantini u svakom dijelu zemlje.

Biznis od oprašivanja

U jednom od proteklih brojeva našeg časopisa pisali smo o pčelarstvu Švicarske gdje smo se uvjerili kako proizvodnja meda i ostalih pčelinjih proizvoda ne mora biti osnov za bavljenje pčelarstvom. Naime, pčelari ove zemlje na osnovu prizvodnje meda zarade oko 65 miliona dolara.

Ali, pazite sada. Od oprašivanja različitih voćarskih kultura i naknade za to, pčelari Australije zarade od 100 miliona do 1,7 milijardi dolara godišnje. Na ovu cifru, svaki komentar je suvišan.

(J. HADŽIAHMETOVIĆ/Bh pčelar broj 15)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY