Island, država s najmanje pčelara na svijetu

Island, država s najmanje pčelara na svijetu

SHARE

Bale_sijena_mogu_biti_od_koristi_pri_zatiti_konica

Sve do prije 19 godina, pčelarstvo kao profesija bilo je “zamrznuto” na Islandu. Presudni trenutak u pčelarstvu ove zemlje desio se ‘98. godine. Med se pakuje u 250 gramske tegle i ova količina meda košta 32 konvertibilne marke

Island nije prva zemlja na koju ćete pomisliti kada se spomene riječ pčelarstvo.

Ovaj mali otok smješten u sjevernom Atlantiku nalazi se na vjetrometini i u području obilnih kiša koje padaju tokom cijele godine. Također, ova zemlja je jedna od najhladnijih na svijetu. Naime, nalazi se u polarnom klimatskom pojasu, gdje su ljeta kratka i prohladna a zime duge i hladne. U vrijeme ljeta, dani traju i po 24 sata što lokalnoj flori omogućava brzi razvoj. Košnice, pčele i sva druga oprema, u ovu zemlju uvozi se iz Švedske i Norveške. Pčalariti sa društvima koja su proizvedena u ovim skandinavskim zemljama znači i veće šanse da te pčele prezime teške islandske zime. Svi pčelari znaju da najveća prijetnja ne dolazi od hladnoće već od kiše i vjetra.

Sve do prije 19 godina, pčelarstvo kao profesija bilo je “zamrznuto” na Islandu. Presudni trenutak u pčelarstvu ove zemlje desio se ‘98. godine kada je Egill Rafn Sigurgeirsson, današnji predsjednik pčelara ove otočke zemlje, donio košnice iz Švedske. Pčelarstvo je ponovo zaživjelo. Pčele uvezene iz Švedske pokazale su mnogo bolju otpornost na zimu te je nekoliko društava uspjelo preživjeti do nove pčelarske sezone. Od tada, pčele se redovno uvoze iz ove zemlje. Med se pakuje u 250 gramske tegle i ova količina meda košta 32 konvertibilne marke.

– Znam da je ovo skupo, ali morate imati obzira na sva ulaganja i papirologiju koju moramo srediti prije nego što uvezemo pčele na Island – kaže predsjednik Sigurgeirsson koji pčelari sa sedam košnica.

Islandski med također se može pronaći u zoološkom vrtu i porodičnom parku u glavnom gradu Reykjavik.

Sigurgeirsson, po zanimanju medicinar u lokalnoj bolnici, praksu je radio u Švedskj gdje mu je mentor bio jedan švedski fizijatar, ujedno i pčelar. Bio je opčinjen kako njegov mentor od jedne košnice ubire oko 80 kilograma meda. Rekao je sebi “kad on može pčelariti u Švedskoj, mogu i ja u Islandu”. Tako je, pri povratku u svoju zemlju, Sigurgeirsson uvezao i pet košnica. Šest mjeseci ganjao je papirologiju i vodio rat sa administracijom svoje zemlje kako bi ostvario san o pčelarstvu na Islandu. Nažalost, dva najjača društva uginula su u toku ljeta. Već nakon prve zime, izgubio je još jedno društvo, da bi i naredne izgubio preostala dva društva.

– Bio sam iznenađen. Nije mi bilo jasno šta se desilo. Uradio sam sve što pčelari Švedske rade – kaže najveći pčelar Islanda.

Naredne godine slijedio je istu proceduru. Zazimio je pčele po uzoru na svoje kolege iz Švedske, s tim da ih je više zaštitio od zime. No, opet nije bilo dovoljno. Izgubio je četiri društva i tri matice. Dok se sjeća svojih neslavnih početaka bavljenja pčelarstvom, Sigurgeirsson kaže:

– Pčele sam gubio zbog hladnog vjetra, dugog zadržavanja pčela u košnici i nedostatka zimskog pročisnog leta!

Na Islandu, ljeta su vrlo krtka, a medenje počinje krajem aprila i završava se u septembru kad se mraz počne spuštati na vegetaciju. Pčele prihranjuju šećernim sirupom, no izgleda kako to nije dovoljno da prezime tešku islandsku zimu gdje sunce u ljetnom periodu sija samo četiri sata dnevno.  Kako bi pomogli pčelama, pčelari svoje košnice natkrivaju i stavljaju drvene zaštitne plohe oko njih. Također, na LR košnice lijepe stiropor kako bi održali unutarnju temperaturu društva.

– Svaka košnica u sebi ima senzor topline kako bi pčelar znao kakvo je stanje legla. Digitalni mjerači povezani su sa kućama pčelara gdje, u svako doba dana i noći, pčelar zna da li je njegovim pčelicama toplo ili hladno – govori Sigurgeirsson.

U posljednjih nekoliko godina, broj pčelara se povećava i, što ohrabruje, žene se sve više interesuju za ovaj poziv. Posljednji podaci govore da na području cijele zemlje ima 41 košnica koje su u vlasništvu 21 pčelara.

Prve košnice na Island su došle 1930. godine iz Norveške. Te košnice proizvele su deset kilograma meda, ali nisu preživjele zimu. Od tada, eksperimenti sa pčelama su ponavljani, ali nažalost, bez uspjeha. Udruženje pčelara u ovoj zemlji osnovano je 1952. godine od strane Melitte Urbančić iz Austrije koja je svoje pčele uvezla iz Škotske.

Osam godina nakon toga, Melita je bila primorana da prekine sa pčelarstvom jer su se njene komšije žalile. Sljedeće košnice uvezene su iz Danske 1975. godine. Ali, opet, nijedno društvo nije preživjelo tešku i dugu zimu.

–  Kristiana Bergsdottir je kompjuterski stručnjak Jedna od dvije košnice koliko je imala, nije preživjela zimu. Ovog ljeta planira nadomjestiti tu košnicu, ali kako kaže, najviše je brinu njene komšije koje se boje pčela.

–  Tomas Gudjonsson je biolog u lokalnom zoološkom i botaničkom vrtu. Njegovo društvo preživjelo je zimu i spojeno je sa bezmatičnim Kristininim društvom. Košnica se trenutno nalazi na Tomasovom radnom mjestu. Jedne sezone, ovaj biolog poslao je teglu meda predsjedniku države i njegovoj ženi. Nedugo nako toga, primio je pismo zahvale i narudžbe za još meda.

– Hafberg Thorisson radi u lokalnoj piljarnici i uzgaja 27 vrsta jestivih biljaka. Za razliku od drugih, imao je mnogo sreće kada je riječ o preživljavanju njegovih društva. Sve tri košnice, sa koliko pčelari, izašle su iz zime bez gubitaka. Također, njegov djed bio je pčelar u ‘50-im godinama.

– Bjorn Thomsson je specijalista kada je riječ o staklenicima. On uzgaja banane, te drugo voće i povrće na Islandu. Pčele iz njegove dvije košnice oprašuju zasade iako, kažu, to nije praktično jer se pčele u staklenicima jednostavno izgube.

Većina od 41 košnicu su LR-ovke. Predsjednik pčelara Sigurgeirsson koristi košnice sa plastičnim osnovama obložene stiroporom. Pčele su iz rase Carnica jer su mirnije i opuštenije. Jedna matica košta 39 američkih dolara. Paketni roj košta 286, a troškovi prevoza iz Švedske ne prelaze 20 dolara.

Na Islandu nema pčelinjih bolesti. Do sada nisu pronašli znakove varroe, američke ili evropske gnjiloče, u košnicama nisu pronađene nikakvi virusi niti krečno leglo. Budući da nema pčelinjih bolesti, nema razloga ni za tretiranje hemikalijama. Čini se da su se pčele i njihov med pridružile na prelijepoj slici kada je riječ o čistoči zraka i vode po čemu je Island nadaleko poznat.

Priredio: J. HADŽIAHMETOVIĆ/arhiv BH pčelara

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY