Med koji nastaje u velikim deblima daleko od klasičnih košnica : Zlatni...

Med koji nastaje u velikim deblima daleko od klasičnih košnica : Zlatni sibirski nektar – nezamjenjivi prirodni iscjelitelj

SHARE

Divlji „zlatni nektar“ iz debla drveća sprečava i pomaže protiv mnogih bolesti. Njegov ukus fascinirao je čitav Japan koji uvozi cijelu količinu dragocjenog proizvoda pčela

Većini je poznato kakvo prirodno blago krije Sibir. Dijamanti, drago kamenje, zlato, platina, srebro, uranijum, nafta, gas… Sve se to rasulo po jakutskoj sjevernoj tajgi. Međutim, gotovo da niko, osim vrijednih Japanaca, ne zna za još jedno prirodno bogatstvo Sibira – divlji med, netaknut ljudskom rukom, koji pčele prave u deblima sibirskog drveća. Taj med potom sakupljaju ljudi.

Kakas, pleme turskog porijekla, vijekovima živi u južnom Sibiru, u prostranim tajgama. Bave  se lovom i poljoprivredom, ne pohađaju škole, a njihova djeca ne idu u vrtić. Nikada nisu bili u pozorištu i nemaju mobilne telefone. Danas ih u Krasnojarskom regionu ima manje od 450. Žive u malim, skromnim, ali šarmantnim kućama i kolibama okruženim neprohodnom tajgom. Još uvijek obavljaju šumanske rituale sa dairama, sviraju harfu i glasno pjevaju.

Kakas, pleme turskog porijekla vijekovima živi u južnom Sibiru

„Pomozi i ne očekuj ništa za uzvrat“

Ostali bi potpuno van kontakta sa savremenim svijetom da japanski stručnjaci za proizvodnju meda nisu pronašli ovu nedođiju i odlučili da svake godine otkupljuju sav med koji pleme Kakas sakupi u netaknutoj divljini. Ukus divljeg sibirskog meda fascinirao je čitav Japan. Jednom godišnje veliki transportni kontejner napunjen „zlatnim nektarom“, putuje iz Krasnojarskog u Zemlju izlazećeg sunca.

Danas je sibirski med najskuplji u Japanu. Da med plemena Kakas dođe do Japana, posebno se zauzeo Andrej Medonas, koji po porijeklu ne pripada ovom narodu, ali pola svog života živi sa njima, a sa blagoslovom plemena oženio se i jednom od njegovih pripadnica.

Medonas se odlučio da cijelu količinu izvozi u Japan jer Japance smatra izuzetnom nacijom, kod kojih su prijateljstvo i uzajamna podrška vladajući principi života.

  • – Njihova mudrost: Pomozi, i ne očekuj ni novac ni ćar za uzvrat, za mene je najveća od svih mudrosti – ističe Medonos.

Kako i gdje nastaje ovaj med, blago prirode? Velika debla, šuplja iznutra, nalaze se daleko od klasičnih pčelinjaka, duboko u sibirskoj tajgi, gdje nema obične trave već samo biljaka koje samo tu rastu. Pčele sakupljaju med tokom cijelog ljeta, a do jeseni debla su potpuno ispunjena zlatnim nektarom. Posebna vrijednost divljeg sibirskog meda je u zrelosti. Med zri, oslobađa se viška vlažnosti i upija sve mirise koji se šire tajgom.

Vadi se iz drveta samo jednom, krajem ljeta. Pčelari upotrebljavaju dimilice i uz pomoć velike drvene varjače, nalik na veslo (divlji sibirski med ne smije da bude u kontaktu sa metalom), izvlače saće puno meda, pčela, polena i matičnog mliječa. Ovaj med sadrži sve ono što su pčele proizvele (uključujući i pčelinji otrov). Čim se med izvadi iz debla, stavlja se u burad napravljenu od kedra.

U proizvodnji sibirskom meda sve je prirodno

Zašto baš od kedra?

  • Naši mudri preci znali su za svu ljekovitost sibirskog kedra. Ovo drvo posjeduje ogromnu energiju, sličnu ljudskoj energiji, i služi kao bioakumulator. Drvo kedra u sebi sadrži cijelu „apoteku“: vitamine B1, B2, PP, E, A i minerale: magnezijum, mangan, silicijum, kalijum, vanadijum, željezo i jod – objašnjava Medonos i nastavlja:

– U kontaktu sa kedrovim drvetom med upija sve prirodne vitamine i  minerale ovog ljekovitog drveta. Kedar dijeli svoje korisne osobine sa medom.

 Šampion prirodne medicine

U proizvodnji divljeg sibirskog meda sve je prirodno, čak se i burad lijepi ekološkim, jestivim ljepkom, kao što su to radili majstori u sibirskim selima prije sto i više godina. Svako bure je nepropusno i zapečaćeno prirodnim pčelinjim voskom.

Danas ovaj med nije prehrambeni, već medicinski proizvod. Njegove osobine oduvijek su bile dobro poznate Rusima i on se prodavao u apotekama još prije revolucije. Svi upućeni tvrde da je divlji sibirski med u kedru idealna kombinacija i nezamjenljv iscjelitelj u svakoj medicinskoj grani.

U tretmanima protiv zdravstvenih tegoba uzima se od 50 do 90 grama svakodnevno, jedan do dva mjeseca (drugi slatkiši ne smiju se jesti).

Ovaj med se konzumira sa toplom vodom, pošto svi enzimi tako gube svoje osobine. Kako preporučuju u plemenu Kakas, treba piti čašu vode, zatim jesti med što sporije možete, miješajući ga sa pljuvačkom zbog bolje apsorpcije i varenja.

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY