U Švedskoj opada broj pčelara, ali raste potražnja za medom

U Švedskoj opada broj pčelara, ali raste potražnja za medom

SHARE

Svedska_pcelarstvo_-_Kopia_1U Švedskoj sei većinom pčelari  stacionarno i to na pčelinjacima koji na jednom mjestu imaju od 10 do 15 košnica. Švedski pčelari rade sa više rasa pčela. Američka trulež i varoa su dvije bolesti kojima se posvećuje najviše pažnje. Prema statistikama Švedska proizvodi negdje oko 30% svojih potreba meda, ostalo se uvozi sa raznih strana: Novi Zeland, Australija, Argentina, Kanada, Mađarska, Hrvatska i neke druge zemlje.

Švedska sa Norveškom dijeli Skandinavsko poluostrvo. Svojom površinom od oko 450.000 kvadratnih kilometara prostire se u pravcu  jug – sjever u dužini preko 2.000 kilometara. Sjeverni dijelovi ove zemlje leže iza polarnog kruga. Klima je nordijska sa dugim zimama i kraćim ljetima. Zimske temperature nerijetko prelaze ispod -30 stepeni Celzijusa. Ljeta su također hladna i temperatura rijetko prelazi 30 stepeni. Zbog velikog bogatstva vodom (preko 10.000 jezera), ljeta su veoma sparna.

Veliki dio površine obrastao je šumama tipa, tzv. tajgama u kojima je glavni podrast malina, borovnica, brusnica i vrijesak. Južni dio zemlje je ravan sa manje šuma i dosta poljoprivrednog zemljišta. Prilično velike površine se zasijavaju uljanom repicom što predstavlja značajne pčelinje paše na ovome području.

Uslovi i način pčelarenja

Obzirom na veoma bujnu vegetaciju i blaga sparna ljeta, uslovi za pčelarenje su prilično dobri. Prinosi meda se kreću oko 35 kg po košnici računajući prosjek posljednjih 20 godina. Pčelarska sezona počinje cvatnjom vrbe ive (Salix Caprea ) početkom aprila, a završava se posljednjom cvatnjom vrijeska (Kaluna Vulgaris) krajem septembra.

Između ova dva datuma pojavljuju se šumarica, javor, maslačak, uljana repica, borovnica, malina (predstavlja glavnu pašu na većem dijelu teritorije), brusnica, bijela djetelina, razne trave i korovi, lipa i kao završna ispaša, vrijesak. Ako se pčelari na području gdje nema vrijeska, onda je lipa posljednja značajnija paša.
U ovoj zemlji većinom se pčelari  stacionarno i to na pčelinjacima koji na jednom mjestu imaju od 10 do 15 košnica. Pčelar je dužan prijaviti mjesto pčelinjaka. Prijava se vrši na propisanom obrascu, dostavlja se upravi Lena radi vođenja evidencije. Po ovoj evidenciji obavještavaju se kontrolori pčela o mjestima gdje se nalaze pčelinjaci i o vlasnicima pčela. Rijetko se seli, a ako se vrši selenje, onda je to na uljanu repicu ili vrijesak. Najveći broj pčelara su pčelari hobisti sa po nekoliko košnica, jedan manji broj su profesionalni pčelari koji imaju od 150 do 500 društava.

Rase pčela i vrste košnica

Švedski pčelari rade sa više rasa pčela. Na nekim područjima preovladava žuta talijanska pčela, na drugim su Bukfast, Kranjska pčela, Crna evropska pčela (Apis Melifera Melifera) koja je endemska vrsta ovoga područja. Ovom pčelom se pčelari na većem dijelu sjevernog područja zemlje, dok talijanska žuta pčela (Apis Melifera Ligustica) preovladava na južnom dijelu zemlje.

Šveđani puno ulažu na čistoću rasa i u tu svrhu su organizovana sparivališta prema rasama pčela na koja se postavljaju odabrana društva za proizvodnju trutova za oplodnju. U cilju održavanja čistoće vrsta, pčelari se udružuju u interesna udruženja Ligustica, Carnica, Bukfast i sl. Priličan broj pčelara vrši vještačko osjemenjavanje matica radi dobivanja željenog potomstva odabranih društava. Postoji znatan broj veoma vještih osjemenjivača. Ovdje njeguju i praksu uzajamne saradnje, slanja neoplođenih matica na vještačko osjemenjavanje.

Skandinavsko područje ima svoje tradicionalne košnice “Trog kupa”. To je košnica u obliku male kućice, plodišni dio obično ima 16 – 22 okvira (tipa pološka). Zidovi plodišta su dobro izolirani i na ovo plodište se dodaju medišni nastavci. Osim ovih košnica,  pčelari se i sa  košnicama nastavljačama. Ima ih više tipova; najčešće su “Svea” sa ramovima 30 x 30 cm i “Log normal” sa ramovoma 36 x 22 cm. Pčelari se također LR košnicom i to originalne mjere i LR sa ramovima 3/4 visine rama. Postoje i pčelari koji pčelare originalnom Fararovom košnicom. Kao i svuda, ima pčelara koji su napravili svoje košnice po vlasitim mjerama i ubjeđenju. Radi potrebe izolovanosti košnica, puno se koriste sanduci od poliuretana debljine zidova 30 milimetara.

Broj pčelara u Švedskoj u stalnom je opadanju radi smanjenog interesa za pčelarstvo što je uzrokovano dolaskom varoe na ove terene i mogućnošću ostvarenja zarade novca na druge načine. Prema godišnjim izvještajima o broju pčelara u Švedskoj, može se vidjeti da je u ovoj zemlji 1997. godine bilo 17.000 pčelara, da bi ta brojka u 2009. iznosila 9.000 pčelara.

Pčelinje bolesti u Švedskoj

Američka trulež i varoa su dvije bolesti kojima sa posvećuje najviše pažnje. Po zakonu, sva pčelinja društva oboljela od američke truleži moraju se uništiti spaljivanjem. Liječenje varoe je dozvoljeno ”Apistanom”, preparatom na bazi fluvalinata i organskim kiselinama (mravlja, oksalna i mliječna).

Apistan se može nabaviti  u apoteci na recept koji izdaje područni veterinar, a organske kiseline u prodavnicama pčelarske opreme. Za suzbijanje bolesti krečnog legla i nozemoze nije dozvoljena upotreba nikakvih lijekova nego se suzbijanje vrši biološkim metodama. Sirćetna kiselina  koncentracije 85 – 95% koristi se za dezinfekciju saća od nozemoze i krečnog legla i kao zaštita od voskovog moljca.
Brigu o zaštiti pčela od bolesti vrše stručnjaci iz ”Bitilsina”. Ovdje ih zovu ”pregledači”, a do tog statusa dolaze nakon pohađanja kursa i polaganja ispita za pregledača pčela. Pregledač dobiva rejon na kome vrši nadzor i preglede. O svakom pregledu vodi se zapisnik u tri primjerka od kojih jedan primjerak dobiva vlasnik pčela, drugi primjerak se dostavlja Lenskoj upravi, a treći zadržava pregledač. Nakon izvršenog pregleda vlasniku pčela se izdaje dozvola za premještanje pčela u slučaju selenja na pašu ili prodaje.

Ako se na pčelinjaku ustanovi američka trulež ne može se izdati dozvola za selenje. Ostale bolesti nisu smetnja za izdavanje dozvole za selenje pčela. Vlasnik pčelar je dužan zatražiti pregled pčela u slučaju da posumnja na pojavu američke truleži i u slučaju kada treba premještati pčele zbog  prodaje ili na neku pašu.
Ako pregledač pčela ustanovi da su pčele oboljele, a nije siguran o kojoj se bolesti radi, može poslati uzorak na analizu na Odjel za pčelarstvo Poljoprivrednog fakulteta. Analiza je besplatna za vlasnika pčela.

Što se tiče varoe, zemlja je podijeljena na tri zone: zaražena zona, zona za koju se sumnja da je zaražena i nezaražena zona. Ne može se izdati dozvola za prenos pčela iz ”zaražene” zone u neku od dvije ostale. Pri Savezu pčelara Švedske zaposlen je stručnjak savjetnik za bolesti pčela, a njegov zadatak je da pomaže pregledačima da što efikasnije obavljaju posao.

Prodaja meda

Savez pčelara Švedske je većinski vlasnik jedne punionice meda i preko te punionice vrši se otkup meda od pčelara. U toku juna objavljuju se u pčelarskom listu uslovi otkupa i cijene. Svako udruženje ima sabirni depo i lice zaduženo za sabiranje pošiljki od pčelara zainteresovanih za prodaju. Svi pčelari,članovi pčelarskih udruženja mogu isporučiti svoj med na sabirni depo a odatle se odvozi kamionom do točionice. Plaćanje se vrši preko računa.

Oni koji nisu zainteresovani za prodaju meda otkupnoj stanici, mogu svoj med prodavati kod kuće ili na pijacama po tržišnim uslovima koji vladaju u državi. Prema statistikama Švedska proizvodi negdje oko 30% svojih potreba meda, ostalo se uvozi sa raznih strana: Novi Zeland, Australija, Argentina, Kanada, Mađarska, Hrvatska i neke druge zemlje.

Šveđani stavljaju u promet kristalisan med. To je njihova tradicija. U posljednje vrijeme porasla je potražnja tečnog meda koji se većinom koristi kod pripreme jela. Šveđani nemaju tradiciju potrošnje meda u satu, niti potrošnje polena ili matične mliječi.

Proizvodnja matica i pčelinjih društava

Šveđani su veoma zainteresovani za proizvodnju matica. Postoji priličan broj veoma vještih proizvođača matica i veoma vještih pčelara koji vrše vještačko osjemenjavanje. Savez pčelara Švedske je uz pomoć Ministarstva poljoprivrede osnovao preduzeće “Svensk Biavel” (Švedska selekcija pčela). Cilj ove organizacije je da u saradnji sa pčelarima, vrši selekciju pčela radi stvaranja pčelinjih društava sa željenim osobinama.
Selekcija se vrši kroz proizvodnju i oplodnju matica. Proizvedene matice testira obučeni pčelar na posebnim test-pčelinjacima. Testirane matice, odnosno one koje pokazuju tražene osobine, idu u daljnji postupak selekcije. Kompletna aktivnost je prilično složena, ali je detaljno opisana u literaturi koja služi kao podloga za obuku pčelara koji vrše testiranje.

Proizvodnja novih pčelinjih društava vrši se uglavnom prostim odvajanjem, uz dodavanje oplođenih matica. Jedan manji  broj pčelera bavi se proizvodnjom paketnih rojeva. Postoji priličan broj oplodnih stanica na koje mogu pčelari donijeti na oplodnju svoje matice. Usluga oplodnje se plaća, a oplodnja se vrši u oplodnim kasetama sa staklenim zidovima i jednim ramom.

Nadzornik oplodne stanice pregleda svaku kasetu i kontroliše da li među pčelama u kaseti ima trutova, ako ima trutova među pčelama u kaseti, kaseta se ne prima na oplodnu stanicu jer se na oplodne stanice postavljaju odabrana društva koja proizvode trutove za oplodnju. Švedski pčelari profesionalci vrše i uvoz matica i pčelinjih društava iz drugih zemalja.

Pašaga RAMIĆ, bh. pčelar u Švedskoj

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY