KAKO VODITI PČELARSKI DNEVNIK I ŠTEDITI VRIJEME I NOVAC?

KAKO VODITI PČELARSKI DNEVNIK I ŠTEDITI VRIJEME I NOVAC?

SHARE

Pčelarski dnevnik nam pruža mnogobrojne informacije o pčelinjoj zajednici. U svakom trenutku mogu znati kada je društvo formirano i na koji način (prirodno ili vještački), koja je jačina roja, starost matice, količina meda i polena i drugo. Bez obzira da li pčelarite sa pet ili mnogo više košnica, neophodno je vođenje dnevnika kako bi u svakom trenutku znali čime raspolažete i na koji način bi trebali djelovati u budućnosti.

Poznato je da su još u starom Egiptu prije nove ere pčelari vodili zapise o svom radu. Tada nisu postojale košnice današnjeg izgleda, već trnke o kojima se detaljno zapisivalo na papirusu. Tada je tehnika vađenja meda bila mnogo okrutnija, jer se jedan dio pčela morao uništiti.

Danas pčelari ne moraju ubijati pčele da bi došli do meda. Mnogo se napredovalo. Većina pčelara nastoji da bude u trendu, tj. prate evropske standarde, primjenju nove lijekove protiv varoe, kupuju visokoselekcionisane matice (sumnjivog kvaliteta), nabavljaju pogače koje imaju dodatke za liječenje i stimulisanje pčela. Pokušavaju da nadmudre pčele, sve u cilju ostvarivanja što većeg profita.

Kada se analiziraju faktori koji utiču na pčelarstvo može se zaključiti da je prostor Bosne i Hercegovine idealan za pčelarenje. Nepostojanje velikih industrijskih fabrika i nekorištenje pesticida u onoj mjeri u kojoj se koriste u Zapadnoj Evropi uticalo je na očuvanje prirode, što znatno utiče na prinos i kvalitet meda. Takođe, u BiH ne postoji veliki broj košnica po jedinici površine kao što je slučaj u Evropi, a na našem prostoru je visoka cijena meda za razliku od okruženja.

Greške

Sve bi to trebalo uticati na veliku produktivnost pčela i veći profit pčelara. Međutim, ne mogu se svi pčelari pohvaliti sa dobrim rezultatima. Svaku košnicu posmatraju kao komad nekog materijala, a sebi ne priznaju da su i pčele živa bića i da nijedna košnica nije ista.

Svaka se košnica razlikuje po broju pčela, količini meda, polena i legla. Zbog toga bi trebalo da se i sama tehnologija pčelarenja razlikuje za jaka, dobra i slaba društva. Iz tih razloga potrebno je svakoj košnici pristupati na način koji njoj odgovara.

Jedna od grešaka koju pčelari rade je davanje lijeka protiv varoe svim košnicama i u istoj dozi bez obzira na jačinu društva. Svima je poznata činjenica da veća doza lijeka može više štetiti nego koristiti pčelinjem društvu.

Takođe, i davanje pogače svim društvima u istoj količini je česta greška. Naime, kada se vrši  određeno prihranjivanje potrebno je napraviti selekciju i to tako da jačim društvima dajemo veću količinu pogače i više lijeka protiv varoe nego slabijim.

Takođe, kada želimo da suzbijemo rojenje okretanjem sanduka, kada okrećemo sanduke, odnosno kada mijenjamo mjesta sanducima – obično to radimo svim pčelinjim društiva. U praksi treba prije okretati sanduke jačim društvima, sanduke a slabija neka malo sačekaju.

Isti slučaj je i sa dodavanjem praznih i novi satnih osnova: prije i više praznih satnih osnova treba dodati jačim pčelinjim društvima, nego slabijim.

Pored te činjenice, na većini pčelinjaka društva nisu raspoređena po jačini. Obično su izmiješana. Tako npr. ide jako društvo, zatim slabo, poslije toga dva dobra društva i tako dalje po nekom nepravilnom rasporedu.

Olovka, papir i volja

Ako pčelar posjeduje veći broj društava nemoguće je zapamtiti u kojoj košnici su jaka, a u kojoj slaba društva. Da bi dobro poznavali stanje u košnici neophodno je da znamo sve moguće podatke. Na osnovu njih možemo poboljšati pčelinja društva.

Najjednostavniji način je da pri pregledu pčelinjaka te podatke zapisujemo u svoj dnevnik. Smatram da je pčelarski dnevnik nešto osnovno što bi trebalo svaki pčelar da ima, bez obzira na broj košnica.

S jedne strane veliki broj pčelara smatra da je nepotrebno i nepraktično zapisivati podatke zbog rada u rukavicama, nedostatka vremena i velikog broja košnica. Ali, treba malo razmisliti šta se gubi, a šta dobija sa vođenjem pčelarskog dnevnika.

Kao prvo treba uzeti u obzir da svoje zapažanje o košnici možete prenijeti na papir za 20 sekundi. Ako imate npr. 70 košnica to je samo 23 minuta. Ako radite 10 pregleda u toku godine to je manje od 4 sata, a nema potrebe da radite 10 pregleda. Za 4 sata vremena što ste izgubili u toku jedne godine, dobit ćete mnogobrojne koristi.

Za vođenje pčelarskog dnevnika nisu potrebna velika finansijska ulaganja. Možete da koristite stari rokovnik ili najobičniju svesku A4 formata. Vođenje i evidentiranje u pčelarski dnevnik možete da prilagođavate sami sebi, samo je bitno da bude pregledno, uredno i tačno.

Pri vođenju svog dnevnika u gornjem lijevom uglu napišemo koji je broj košnice, kada je formirano društvo i kako (prirodno ili vještački). Sve ostale podatke upisujemo na pčelinjaku. Jedno je bitno, što više informacija upišemo, manje ćemo utrošiti vremena pri slijedećem pregledu, a pregledi će biti kvalitetniji. Naravno pri vođenju dnevnika mogu se pisati skraćenice zbog uštede vremena. Na internetu se može naći aplikacija ili program koji pokazuju šablon za vođenje dnevnika, ali smatram da je najbolje da svako na svoj način vodi dnevnik.

Važne informacije

Pčelarski dnevnik nam pruža mnogobrojne informacije o pčelinjoj zajednici. U svakom trenutku mogu znati kada je društvo formirano i na koji način (prirodno ili vještački), koja je jačina roja, starost matice, količina meda i polena i drugo. U dnevnik bilježim ako se pojave određene bolesti društva kao i sredstva koje sam koristio protiv bolesti i varoe. Zapisujem iz koje košnice mogu uzeti maticu kao rodonačelnicu, ako  pčelinje društvo se ističe po kvalitetnim osobinama.

Obavezno zapisujem jačinu košnice i da li kojim slučajem ima matičnjaka (ako se utvrdi da postoje matičnjaci ne preporučujem njihovo potpuno uništavanje, jer mogu poslužiti kao rezerva za neko drugo društvo ako ostane bez matice).

Takođe, zapišem u kojoj košnici ima punih ramova meda i na takav način čuvam med u saću. Na osnovu uredne dokumentacije iz dnevnika tačno znam gdje i u kojem društvu ga ima. Na taj način štedim vrijeme i ne vršim pretjerano uznemiravanje pčela.

Obavezno zapisujem koliko sam u košnici dodao novih satnih osnova. Normalno je da jačim zajednicama dajem više satnih osnova, a slabijim manje.

Takođe, je neophodno evidentiranje kada su postavljene matične rešetke, kada i u koje košnice stavljam ramove građevnjake. Konstatujem koja je košnica lagana i tada reagujem u zavisnosti od situacije. Pomoću svih tih i drugih informacija ja unaprijed znam kome ću dati  treći lli čak četvrti sanduk. Pored toga mogu znati kojoj košnici i koliko treba dati prihrane. Takođe, iz iskustva mogu reći da bez pčelarskog dnevnika naučna istraživanja ne bi bila moguća.

Kako ja obilježavam košnice?

Da bi pčelarski dnevnik dao pouzdane informacije neophodno je da svaku košnicu obilježite. Bitno da oznaka na košnici bude uočljiva i da se ne izbriše ili izgubi zbog različitih vremenskih  uticaja. Košnicu možete obilježiti na različite načine. Moj način obilježavanja košnica koji preporučujem svima je sljedeći: za svaku košnicu uzmem komad lima proizvodne veličine i sa običnom farbom napišem broj, te isti postavim na postolje košnice.

Ovaj način ima niz prednosti, a to je dugotrajnost, uočljivost kao i ušteda u novcu. Smatram da je nepotrebno kupovati razne plastične oznake koje vremenom pucaju i slično.(BH pčelar arhiva)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY