Kasim Mujabašić o fenomenu “neizrađenosti” pčela sabiračica, kojima se životni vijek produžio

Kasim Mujabašić o fenomenu “neizrađenosti” pčela sabiračica, kojima se životni vijek produžio

SHARE

Na bagremovoj paši, zbog loših vremenskih prilika na koje nisam mogao uticati, morao sam spašavati šta se spasiti može. Ali, kada su kiše stale, pčele sabiračice su krenule u akciju, iako sam mislio da su svoj život proživjele. Očito njihov životni vijek se produžio. Došlo je do prave eksplozije u radu proizvodnih zajednica, pa je na kraju bilo nešto meda za oduzimanje. Od tridesetak zajednica izrojila se samo jedna, što je, uzevši u obzir sve okolnosti potpuno zanemarivo.Na bagremovoj paši ove godine ja sam ispunio prva dva preduslova, a kako na treći nisam mogao uticati, morao sam spašavati šta se spasiti može. Prije svega dobro je reći da radikalna demariranja na početku paše u slučaju dužeg zahlađenja mogu dovesti do redukcije legla što će se negativno odraziti na jačinu društva u narednoj paši.

U prirodnom staništu ne postoji plodište i medište. Kada pčele same određuju kako će se razvijati, daleko je je manje stresnih situacija. Još nisaam u literaturi pročitao da uoči neke predstojeće paše treba pogledati dugoročnu vremensku prognozu. Zato se dešava da pčelari u plodištu ostave maticu na jednom ramu legla, pa u slučaju dugotrajnog lošeg vremena kao ovog proljeća, na kraju paše, nemaju ni meda ni pčela.

Ja sam na bagremovoj paši imao dvije pogače u svakom proizvodnom društvu. Jedna na plodištu, druga na medištu. Kada sam shvatio da će loše vrijeme potrajati, nekoliko puta sam pčele prihranio rastvorom meda i vode, u razmjeri 1:1.

Konačno je došlo bolje vrijeme, pa su društva uspjela da iskoriste dio bagremove paše. Na nadmorskoj visini od oko 450 metara, gdje imam stacionirani pčelinjak vegetacija bagrema se razvukla na preko dvadeset dana.

Osim toga javio se fenomen “neizrađenosti” pčela sabiračica, koje su mirovale u košnicama, pa im se životni vijek produžio. Zbog svega navedenog došlo je do prave eksplozije u radu proizvodnih zajednica, pa je na kraju bilo nešto meda za oduzimanje. Od tridesetak zajednica izrojila se samo jedna, što je, uzevši u obzir sve okolnosti potpuno zanemarivo.

Nakon iskustva iz ove, a i nekoliko prethodnih godina dolazim do zaključka da zbog klimatskih promjena bagremova paša nije ni izbliza pouzdana kao prije, pa ću zbog toga u izvjesnoj mjeri korigovati strategiju proljetnog razvoja društva.

Na mom mikrolokalitetu lipa je glavna i sigurnija medonoša. Ona naravno nije eksplozivna kao bagremova, ali zbog više vrsta lipe, traje duže a i vremenske prilike su uglavnom stabilnije. (BHPČELAR/arhiva/K.Mujabašić, Krojčica, Tuzla)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY