Prof.dr. Zoran Stanimirović: Koje zamke treba izbjegavati da bismo uvijek imali kvalitetan i...

Prof.dr. Zoran Stanimirović: Koje zamke treba izbjegavati da bismo uvijek imali kvalitetan i zdrav med? 

SHARE

Šef katedre za biologiju Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu i srpski Dositej u pčelarstvu, kako ga zovu pčelari, objašnjava koje su 4 najveće pčelarske greške. U istraživanju koje smo radili tri godine dokazali smo da pčele iz nektara kupe teške metale i akumuliraju ih u masnom tkivu, imaju skraćen životni vijek od tri do pet, a u nekim slučajevima i do osam dana. Zamislite pčelu koja je živjela 21 dan u košnici kao kućna pčela, onda je izletjela iz košnice da živi još 21 dan kao pčela koja unosi nektar i polen, ali je njena funkcija sada, umjesto 18, iskorišćena 13 dana.

Kada uđete na katedru za biologiju Veterinarskog fakulteta u Beogradu i prođete pored brižno njegovanog cvijeća u saksijama duž cijelog hodnika, u kabinetu prof. Dr Zorana Stanimirovića, šefa Katedre i srpskog Dositeja u pčelarstvu, kako ga zovu pčelari, odmah će vas poslužiti veoma ukusnim livadsko-cvijetnim medom, preovlađujućeg ukusa lipe u mješavini sa bagremom i ostalim biljkama. Dugo, sve dok vas profesor ne objasni mehanizam rada pčela, ne možete da vjerujete da je to med iz pčelinjaka Veterinarskog fakulteta, iz kišnica smještenih na uzavreloj Autokomandi.

“Ovdje kod nas je raj za pčele. Naš pčelinjak jeste blizu auto-puta i na skučenom prostoru u centru Beograda, jeste okružen bukom, ali izolovan je vegetacijom. Bilje je zasađeno, ne samo zbog pješačke staze koju smo morali da uvažavamo, već to bilje usmjerava pčele da se što više vinu u visine i da, kad lete prema Hajd parku na Topčideru, lete što više iznad auto puta da ih struje ne bi uskovitlale i automobili ubili. Naš pčelinjak okružuje bogata flora – rano efemerno bilje, mrtva kopriva, maslačak, vrba, ljeska…

? Relevantne evropske institucije su provjeravale kvalitet Vašeg meda?

“Pet institucija je provjeravalo kvalitet ovog meda, a osim mikrobiološkog kvaliteta i senzornih karakteristika praćeno je i prisustvo ostataka pesticida i teških metala, što je ovdje i najaktuelnije. Ispitivanja su obavljena kod nas, u Upsali, Oberurselu, Cirihu i Hokenhajmu. Sve te institucije su potvrdile da u našem medu nema ni R od rezidua teških metala, ali zato u nektaru koji pčele unose u košnicu ima ostataka teških metala, prije svega olovo-tetroksida, što je i razumljivo jer je auto-put udaljen samo 30 metara.

? Šta to govori?
– U istraživanju koje smo radili tri godine dokazali smo da pčele iz nektara kupe teške metale i akumuliraju ih u masnom tkivu, u svom sistemu i zato im je životni vijek skraćen od tri do pet, a u nekim slučajevima i do osam dana. Zamislite pčelu koja je živjela 21 dan u košnici kao kućna pčela, onda je izletjela iz košnice da živi još 21 dan kao pčela koja unosi nektar i polen, ali je njena funkcija sada, umjesto 18, iskorišćena 13 dana. To je velika šteta i za pčelara i za pčelinju zajednicu. U tom slučaju, matica mora više da polaže jaja, prazni svoje zalihe i zato kod nas matice ne traju, kao što se preporučuje, tri ekonomske godine, nego, uglavnom, samo dvije.

Odlazak “mečki na rupu”

? Da li to znači da med ne može biti zagađen pesticidima i teškim metalima?

“Ne može da se kaže da nijedan med ne sadrži pesticide i teške metale, ali sve što se nađe u medu posljedica je i krivica pčelara. Npr. ako stavite košnicu tik uz auto-put bez vegetacije posljedice za pčele biće još veće. One će se truditi da pesticida i teških metala nema u medu, ali ako je pčelar loš, pa ne radi svoj posao kako treba – ne struže propolis, ne odstranjuje stari propolis sa zidova košnice i ne opaljuje košnicu, može se desiti da propolis izgubi svoju sposobnost apsorpcije teških metala, ugljen dioksida i pesticida. Toksini će, u tom slučaju, iz propolisa i iz voska da se difunduju i u med.

Koje još zamke vrebaju?
Ukoliko pčelar dobro postupa, med neće u sebi sadržati teške metale i pesticide koji se koriste u ratarstvu. Izuzev, ukoliko pčelar, izvinite na izrazu, nije otišao mečki na rupu, odnosno ako je kasno otišao na suncokretovu pašu. Pčelari zadržavaju u plodištu taj suncokretov med sa zadnjom pašom od 1. avgusta. Da bi se polenova zrna rastvorila potrebno im je dva do tri mjeseca.

Tek početkom oktobra sadržaj suncokretovih polenovih zrna rastvoriće se u medu. Kad se to desi u košnici nema ljetnih pčela, a jedino ljetnje pčele imaju takav biohemijski sastav da mogu da transformišu i očiste med. Pesticidi i neonikotidi ostaju u plodištu, pčele ga konzumiraju preko zime i to izaziva hronično trovanje. U februaru, kada dođe posljednji hladni talas, društva padnu kao da ih je neko pesticidom naprskao. Pčelari tada znaju da kažu: komšija mi otrovao pčele. A nije.

? Šta svaki dobar pčelar treba da radi?
Dobri pčelari profesionalci, a njih nema mnogo, imaju dobru pčelarsku praksu i ponašaju se u skladu sa standardima. Oni znaju da je svaka košnica izvor zaraze u svakom trenutku. U svakoj košnici, u svakom trenutku imate sve uzročnike bolesti kao što je to slučaj i kod ljudi, ali mi ne obolijevamo jer imamo imuni sistem koji dobro funkcioniše. Isto tako i u pčelinjoj zajednici postoji jamnička trulež i nozema, ali se njihova klinička slika javlja kada imuni sistem pčela padne zbog intoksikacija neonikotinoidima, ili usljed stresa pod velikom količinom primjenjenih pesticida u borbi protiv varoe, a uzrok može biti i nepravilna ishrana. Pčelar često izvrcaju sav med, a u plodištu ne ostave ništa. Onda dodaju šećerni sirup.

Sa pčelom kao sa djecom

? Kada je dozvoljeno da se pčelinja društva prihranjuju šećernim sirupom?
“Kombinacija od 300 g meda na 700 g šećera plus litar vode dobrodošla je za pčelu od 1. avgusta do 1. septembra. Pčele tu kombinaciju moraju da prerade, a samo do 1. oktobra imate ljetnu pčelu. Poslije tog vremena to nema ko da preradi, a znamo da je šećer kontraindikovan sa nozemom. Što više šećera, više nozeme u košnici. Uvijek govorim pčelarima: med u plodištu nije vaš. On je u plodištu zato što je najbolje balansirana hrana za pčele i neophodan da zimska pčela prezimi. Ako ostavite med u plodištu, vi ste završili problem i u proljeće nemate problema sa bolestima, ni sa nozemom, ni sa bilo kojom drugom.

? Kakve posljedice izaziva šećer dodat poslije dozvoljenog roka?
Ako dodate šećerni sirup poslije prvog septembra pčele ćete samo dodatno iscrpiti jer kod zimskih pčela šećer izaziva zatvor, pogotovo ako je hladan period kada one više ne izlaze. To će izazvati pojavu nozeme i stvaranje šećera u zadnjem crijevu. Tada spore nozema ulaze u crveni epitel, proklijavaju, izazivaju proliv, napadaju ostale organe i napadaju imuni sistem. Dođe virus i ubije sve pčele.

? Koje još greške pčelari prave?
Sa medom koji su uzeli iz plodišta pčelari iznose i pesticide koje su koristili za borbu protiv varoe ili druge lijekove koji su stavljali u košnicu. Tada ugrožavaju ne samo sebe, nego cio kontigent. Med iz plodišta nije za ljude jer se u njemu nalaze razni preparati za zdravstvenu zaštitu pčela i to može da zagadi onaj pravi med. Onda se pčelari pitaju: otkud pesticid, otkud antibiotik? Pa Vi ste ga iznijeli. Pčelari su najveći neprijatelji pčela, pogotovo oni koji ne znaju.

? Kako spriječiti takve pojave?
Pčelari moraju da shvate da pčelarstvo nije meka za bogaćenje, već težak i odgovoran posao. Sa pčelama morate kao sa djecom, stalno da budete uz njih.

PČELE – NAJBOLJI BIOFILTRI
Pčele nisu bioindikatori stepena zagađenosti sredine, nego su biofilteri. Bioindikatori su one životinje ili onaj sistem koji je prilagođen određenim uslovima i može, manje-više, da toleriše stepen zagađenja. Pčela živi u sredini sa povećanim zagađenjem i ne može biti bioindikator.

MOJI LIČNI PČELINJACI
Dok mi je majka bila živa imao sam svojih 80 košnica. Na tom imanju je sad ostalo samo nekoliko košnica jer brat nema vremena njima da se bavi. Sad imam 80-tak košnica u Čačku kod tasta i tašte. Mi sav naš med vrlo brzo prodamo, pa dolazimo u situaciju da kupujemo od drugih.

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY