Rajko Radivojac: KAKO IMATI VOSAK VRHUNSKE KVALITETE!?

Rajko Radivojac: KAKO IMATI VOSAK VRHUNSKE KVALITETE!?

SHARE

Pored proizvodnje voska zamjena starog saća u plodištu je od izuzetne važnosti i za očuvanje zdravlja pčelinjih zajednica. Moglo bi se čak reći da je dobijanje voska iz starog saća usputni dobitak. Glavna dobit je, ustvari, dobar zdravstveni status pčelinjih zajednica koji smo odstranjivanjem starog saća omogućili

Proizvodnja voska je veoma značajna djelatnost u pčelarstvu. Ona se finansijski veoma isplati. Vosak se može prodati po pristojnoj cijeni, a možemo ga upotrijebiti i za proizvodnju satnih osnova za vlastiti pčelinjak, čime pojeftinjujemo proizvodnju i pčelinjak činimo rentabilnijim.

Dok nam je pčelinjak u razvoju stalno nam je potrebno više voska nego što možemo proizvesti. Zato smo prisiljeni kupovati nedostajuću količinu. Kad pčelinjak razvijemo do željenog broja košnica, svake godine imaćemo višak voska koji možemo prodati.

Najviše voska dobijemo provodeći apitehničke mjere zamjene starog saća u plodištu pčelinje zajednice. Literatura preporučuje da se svake godine mijenja najmanje jedna trećina saća iz plodišta. Moramo nastojati da zamijenimo što više starog saća, a najbolje bi bilo bar polovinu. To je izuzetno važno za očuvanje zdravlja pčelinje zajedice.

Zamjena saća u plodištu

U proljeće u plodištu pčelinje zajednice nalaze se prazni ramovi iz kojih su pčele potrošile zalihu hrane. Ako je saće u njima nepravilno, staro i tamno vadimo ih na pretapanje. Ako se u saću nalazi nešto malo meda otklopićemo ga i tako omogućiti pčelama da ga pokupe, a zatim takav ram odstraniti iz košnice.

Tokom pripreme pčela za glavnu pašu kad vršimo prevješavanje ramova sa poklopljenim leglom iznad matične rešetke, nastojaćemo da u medište prebacimo ramove sa što starijim saćem.

Nakon što se izvede leglo počinje pčelinja paša, pa će pčele takve ramove napuniti medom. Odstranićemo ih nakon vrcanja. Možemo takođe, da ih odstranimo odmah pošto se iz njih izvedu pčele, ali to predstavlja dodatan posao kojim se pčele nepotrebno uznemiruju.

Tokom čitave sezone medobranja možemo iz plodišta prevješavati iznad matične rešetke ramove sa starim saćem, a u plodište dodavati satne osnove ili lijepo izgrađeno saće.

Pored proizvodnje voska zamjena starog saća u plodištu je od izuzetne važnosti i za očuvanje zdravlja pčelinjih zajednica. Moglo bi se čak reći da je dobijanje voska iz starog saća usputni dobitak. Glavna dobit je, ustvari, dobar zdravstveni status pčelinjih zajednica koji smo odstranjivanjem starog saća omogućili.

Zamjena saća u medištu

Iz medišta pčelinjih zajednica se odstranjuje svo nepravilno saće i saće iz koga je izvođeno leglo. To radimo prilikom vrcanja meda. Jednostavno, takvo saće nakon što iz njega izvrcamo med ne vraćamo u medište. Takođe, sve ramove čije saće ispuca ili se ošteti prilikom vrcanja odvajamo za pretapanje.

Vosak iz voštanih poklopaca

Prilikom vrcanja meda sakupi se dosta voštanih poklopaca kojima su pčele zatvarale ćelije saća sa medom. Voštani poklopci se obično pretapaju u sunčanom topioniku.Tako se dobije vosak vrhunske kvalitete. Za pretapanje voštanih poklopaca može se koristiti i bilo koji drugi topionik.

Vosak iz zaperaka

Znatne količine voska se mogu dobiti pretapanjem zaperaka. Jake pčelinje zajednice tokom pašne sezone u slobodnom prostoru ispod poklopne daske ili hranilice grade zaperke od voska. Prilikom pregleda ovo saće se jednostavno skida pčelarskim nožem i obično stavlja na pretapanje u sunčani topionik.

Vosak iz ramova građevnjaka

Pčelari koji u svojoj tehnologiji suzbijanja varoe koriste ram građevnjak mogu pretapanjem saća sa trutovskim leglom dobiti manju količinu prvoklasnog voska. Iz rama građevnjaka se isijeca poklopljeno trutovsko leglo i odmah stavlja na pretapanje.

Rad sa topionikom na paru

Prije nego što počnemo topiti vosak saće za pretapanje je potrebno klasirati po starosti, odnosno po boji. Svijetlo saće topimo odvojeno od tamnog.
Topionik na paru je dobro rješenje za pretapanje saća. Rad sa njim je dosta jednostavan, a može se primjeniti kako na malim hobi pčelinjacima, tako i na velikim profesionalnim pčelinjacima.

Postoje razna konstrukcijska rješenja ovog topionika. Za koju izvedbu ćemo se odlučiti zavisi od naših potreba. Za mali pčelinjak nabavićemo jednostavniji i manji topionik, a za velike pčelinjake uzećemo topionik većeg kapaciteta. Princip rada je potpuno isti.

Topionik se sastoji iz nekoliko dijelova. Osnova topionika je jedna posuda koja služi kao spremnik za vodu. Kada se ta voda zagrijava do ključanja ona, naravno, isparava. Vodena para se uvodi u drugu posudu u kojoj su komadi saća za pretapanje. Zbog visoke temperature pare vosak se topi i na poseban otvor curi iz topionika.

Parni topionici obično imaju i poseban klip kojim se, nakon što se saće istopi, snažno pritisne onaj ostatak od topljenja da bi se iscijedio zaostali vosak. Topionikom na paru moguće je iz saća izvući dosta voska, a količina koja ostane neiskorištena je zanemarljiva.

Vosak koji curi iz topionika se sakuplja u posebnu posudu, najbolje emajliranu. Kad se posuda napuni voskom do dvije trećine zapremine zamijenimo je drugom. U posudu sa voskom sipamo malo čiste vode i zagrijavamo je dok se vosak ne istopi.

Nastavimo zagrijavanje tako da vosak proključa, a onda u vosak sipamo jednu malu kašiku oksalne ili limunske kiseline ukoliko želimo da malo popravimo kvalitet i boju voska. Nakon nekoliko minuta ključanja vosak procijedimo kroz cijedilo i gazu u plastičnu kantu veće zapremine.

Prečišćavanje voska

Kantu u koju ćemo procijediti vosak pripremimo tako da njene zidove namažemo tankim slojem jestivog ulja koje treba da spriječi lijepljenje voska za zid kante. Nakon mazanja uljem u kantu sipamo vrelu vodu, minimalno jednu trećinu njene zapremine, a nakon toga kroz cijedilo i gazu u nju sipamo vreo vosak. Kanta mora biti na ravnoj podlozi.

Poželjno je da se nalazi u toploj prostoriji, a možemo je omotati spužvom, starim ćebetom ili nekim sličnim materijalom. Zadatak te toplotne izolacije je da omogući da se vosak što sporije hladi, da bi se što bolje istaložile nečistoće. Nakon 24 sata kolač voska iz kante izvadimo tako što jednostavno prevrnemo kantu naopako. Sa donje strane kolača voska nalaze se nečistoće koje u potpunosti treba odstrugati običnim nožem ili nekim drugim podesnim alatom.

U prostor gdje topimo vosak treba onemogućiti ulazak pčela. Osim što će nam smetati pri radu, pčele će upadati u otopljeni vosak i umirati, a postoji i realna opasnost da na taj način isprovociramo grabež na pčelinjaku. Ako imamo namjeru da sami radimo satne osnove, kolače voska je potrebno još nekoliko puta pretopiti i osloboditi od nečistoća da bi smo dobili što čistiji vosak.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY