Umnožavanje pčelinjih društava: Najjednostavniji način rojenja je dijeljenje društva na pola

Umnožavanje pčelinjih društava: Najjednostavniji način rojenja je dijeljenje društva na pola

SHARE

bh pcelar 48 ilustracija rojenjeIz društva koje želimo da podijelimo uzimamo pola ramova meda, cvijetnog praha i legla, pa prenesemo u drugu košnicu. Kod podjele treba naći maticu i prenijeti je u polovinu koja se nosi na novo mjesto.

Pripremio: Pera Markić, dipl. inž.

Odlazak jednog dijela pčela, trutova i matice iz nekog društva
radi formiranja nekog drugog društva naziva se rojenje.
To je prirodna borba pčela za produženje vrste i opstanak i vid razmnožavanja.

Rojenje se obično dešava početkom paše polena tako da društva koja se roje ne proizvode med. Zato pčelar preduzima mjere sprječavanja rojenja, pa rojenje vrši planskim razmnožavanjem, bilo radi prodaje rojeva ili zbog povećanja pčelinjih društava.

Rojenje se vrši samo u jakim društvima koja imaju dovoljan broj pčela i legala iz kojih se dobijaju rojevi koji neće da ugroze sopstveni opstanak.

Najjednostavniji način rojenja je dijeljenje društva na pola. Iz društva koje želimo da podijelimo uzimamo pola ramova meda, cvijetnog praha i legla, pa prenesemo u drugu košnicu. Kod podjele treba naći maticu i prenijeti je u polovinu koja se nosi na novo mjesto. Kada maticu stavimo u košnicu na novom mjestu, društvo će organizovati odbranu i pčele će se orijentisati prema novom mjestu.

Raspored ramova u novoj košnici kao i u košnici iz koje su ramovi oduzeti treba preurediti. Novi raspored treba da bude takav da u sredini budu ramovi sa većom površinom legala, poslije toga sa manjim leglom, zatim sa cvijetnim prahom i na kraju med.

Sa jedne strane između ramova sa cvijetnim prahom i leglima postaviti ram sa satnom osnovom. U dio koji je bez matice, poslije 5 do 6 sati treba dodati novu maticu ili zreo matičnjak. Iz zrelog matičnjaka će izaći matica za 24 sata.

U slučaju da nemamo ni maticu ni matičnjak, roj će sam proizvesti maticu. Takve matice su lošijeg kvaliteta, a roj će vremenom oslabiti. Roj će oslabiti jer matici treba preko 20 dana da počne da nosi i još toliko da počnu da se legu mlade pčele.

Kod rojenja treba obratiti pažnju na slijedeće:

U našim uslovima najbolje je rojeve praviti poslije bagremove paše, jer su tada društva najjača.

Formirane rojeve na novom mjestu u pčelinjaku treba nekoliko dana pojiti i hraniti, jer će ostati bez izletnica.

Važno je obratiti pažnju da li po odlasku izletnica ostaje dovoljno pčela koje pokrivaju leglo, da ne dođe do prehlade.

Kod dodavanja zrelog matičnjaka, kasnije kada mlada matica pronese, treba izvršiti testiranje na varoe, jer tada ima najmanje zatvorenog legla, pa će efekat testiranja biti najveći.

Ako formiramo roj od mladih i starih pčela njega moramo formirati u košnici koju ćemo zatvoriti i preseliti najmanje 5 km i tamo da ostane najmanje mjesec dana.

Rojenje treba da izvršimo tako da nekoliko sati po rojenju imamo zrele matičnjake, iz kojih se narednih 24 h očekuje izlazak matice.

bh pcelar 48 slobodan jevticSlobodan Jevtić, o mogućim posljedicama rojeve godine savjetuje:
Da li spajanjem slabih i jakih društava u košnicu unosimo i bolest?

Slušajući stare pčelare, pčelare u poodmaklim godinama, sa velikim pčelarskim iskustvom, i mnogo godina provedenih sa pčelama i njihove priče, povuklo me je da napišem njihova kazivanja, a pošto sam i ja jedan od takvih sa 47 godina radnog učenja.

Svaka rojeva godina donosi radost za pčelara, trenutnu ali tokom vremena dolaze ponekad razočarenja. Kod velikih rojbi nikada nema meda u izobilju, ali zato ima uvećanja pčelinjaka. To je slučaj iz ove godine.

Pčela bez imuniteta

Kod uvećanja pčelinjaka, dolazi do nedostatka hrane. To se mora premostiti kako prihranom i to šećernim sirupom. Ako prihranjujemo sirupom, a ima polenske paše nešto smo malo premostili, a ako ne, nema bjelančevina, masti, ugljenih hidrata, vitaminima.

Med koji ima najviše ugljene hidrate, a mi ih nemamo – dajemo šećer, i dobićemo pčelu slabo otpornu na bolesti, pčelu bez imuniteta, što nije baš poželjno.

Dolaze rojevi svakojaki i svakakvi, svuda se roji. Naravno, najprije iz jakih izlaze prvaci zatim iz jakih izlaze drugi, a iz slabih izlaze prvi. Mi skidamo, sretni uvećavamo svoje pčelinjake, hvalimo se.

Ali nekim rojevima znamo porijeklo vidimo da su naši po boji kojom smo obilježili maticu, i to nije stopostotno tačno. Boje po godinama kod svih su iste ko obilježava matice.

Imamo i neobilježene, ali nije važno, važno je da smo ih ulovili i smjestili u košnice, nukleuse. I time postižemo uvećanje pčelinjaka.

Tu nastaju problem. Naime, iako smo riješili jedan problem – varou, šta je sa ostalim bolestima?! Koja je sigurnost? Nikakva! Nozemu sigurno ne mogu imati ili je mala vjerovatnoća, jer takve pčele napuštaju košnicu, i to ne kao roj već izlaze na eutanaziju.

Ostale su samo bolesti: američka trulež, evropska trulež – to je ono čega se trebamo plašiti.

Roj nosi i bolest

Nemojte pomisliti da se takve pčelinje zajednice ne roje, slažem se, ali djelimično. Takve zajednice napuštaju košnice, a u čemu je razlika?

Razlika ne postoji, one sa sobom nose i svoju bolest ili bolest od zajednica koje se nalaze u istom pčelinjaku.Jeste da su to bolesti legla ali prenosnici su pčele i to iz najačih pčelinjih zajednica, jer su one naklonjane da idu u grabež – pljačku.

Krečno leglo jeste bolest matice, ali i ono se prenosi i unosi u pčelinjak sa rojem koji je napustio košnicu.

Da li smo dobro uradili hvatajući sve rojeve i unosili ih u naše pčelinjake – ne zna se. Neko će imati sreće i proći će bez problema, a neko ne.

Šta treba činiti u proljeće? Odmah će se vidjeti, dobro razvijajuće zajednice i zajednice koje se sporo razvijaju, koje imaju nekog problema. Takvim zajednicama posvetićemo više pažnje.

Prije nego što odlučimo da ih spojimo sa drugom jakom zajednicom, razmislimo da li pravilno radimo, da li je to dobro, da ne činimo još jednu grešku, grešku koja se ne ispravlja, prenosimo možda bolest na jake zajednice i bolest širimo u svom pčelinjaku.

Kazivanja su, da poslije jake rojeve godine nikada se sljedeće nisu dobro pokazale.

Opreznost, dakle, nikada nije na odmet. Zato preporučujem početnicima, kada riješe da do avgusta spajaju zajednice – da dobro razmisle u vezi slabih jer možda je nekada bezbolnije osloboditi se istih nego ih spojiti sa svojim.

(BH pčelar broj 48)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY