Asim Dedić, (41), iz Pobuđa kod Bratunca: PČELE SU MOJA RAJA!

Asim Dedić, (41), iz Pobuđa kod Bratunca: PČELE SU MOJA RAJA!

SHARE

Najbolje što pčelar može učiniti u svom suživotu sa pčelom je to da joj pomogne da opstane u sve težim uslovima njene evolucije i ujedno da sva svoja saznanja o tome prenese na mlađe generacije. Upoznavanjem mladih sa pčelom i vrijednošću pčelinjih proizvoda, veliki je amanet budućim naraštajima i našoj budućnosti.

U Dedića familiji iz Bratunca, od pamtivijeka se neko bavio pčelarstvom pa je virusom pčelarstva od rođenja, a bilo je to 1976. godine, „zaražen“ i naš domaćin Asim Dedić. Po zanimanju je mašinski mehaničar, trenutno zaposlen u metaloprerađivačkoj firmi u Milićima, kao rukovao na mašini za „r“ nosače.
Povratnik je u Bratunac od 2003. godine. Uz oca Šabana koji je bio čuveni pčelar, zavolio je i Asim ova mala, krilata i korisna bića. Ozbiljnim pčelarstvom se bavi od 1988. godine.

– Sjećam se kao da je juče bilo. Otac nije bio kod kuće, a trebalo je stresti roj s grane koji je tu visio tri dana. Taj, tada za mene pomalo neugodni posao, pao je na moja leđa. No, nekako sam to uspješno uradio i naravno, bio ponosan na sebe. Uspješno sam stresao roj sa grane u pletaru, a nakon spuštanja na zemlju, u Dadan Blatovu košnicu. Kad se otac vratio kući s puta, za nagradu zbog dobro urađenog posla, darovao mi je pčelinjak.
Rekao je, evo, radi i brini se o pčelicama. Pčelinjak je tada brojao 20 košnica – prisjeća se naš sagovornik.

– Kad sam dobio pčelinjak sa košnicama, dobio sam i knjigu “Pčelarstvo” od Josipa Katalinića. Sjećam se i danas te knjige, naslovnicu je krasila pčela na maslačku. Tad sam počeo čitati o pčelama i nikad nisam prestao.

Svaka Asimova riječ koju izgovori, proizilazi iz duboke ljubavi i poštovanja koje osjeća prema svojim ljubimicama.

Pčela hoće da je voliš

– Volim kazati da postoje tri uslova za bavljenje pčelarstvom, prvi je ljubav ka pčelama, drugi upornosti, a treći…trećeg nema. Voli pčelu i ona će ti uzvratiti iz svoje uzvišenosti darivanja – zdravi med. A kud ćeš bolji i skupocjeniji poklon od meda koji zdravlje znači, a od zdravlja, prečeg nema.

– Takođe, volim reći i kako ljudi koji uzgajaju pčele znaju kako se grade zdravi društveni odnosi jer je pčelinja zajednica pravi društveni poredak, koji nam pokazuje šta se dešava sa trutovima i neradnicima. Inače, čovjek plus priroda jest jednako zdrava sadašnjost i budućnost. Pčela hrani i sebe i drugog. Pčele su društveni i socijalni insekti koji spajaju ljude, mnoge su vratile na svoja rodna mjesta. Naravno, bitno je pčelinjak držati u zdravoj, prirodnoj sredini bez pesticida i elektromagnetnog zagađenja – priča naš domaćin.

On je svoje košnice smjestio u netaknutom prirodnom carstvu, nadomak rodnog sela Burnice.

– Naš pčelinjak je stacionarnog karaktera i postavljen je na dvije lokacije, na pašu ne vozim pčele. Nadmorska visina našeg pčelinjaka je oko 500 mnv. Mjesto okružuju brda i kraj je bogat bagremom, lipom, livadom, divljom malinom…okolina je dosta čista. Trenutno posjedujem 40 košnica, najviše sam ih imao 50. Do daljnjeg ne planiram veliko proširenje pčelinjaka jer nemam dovoljno vremena da bih im se mogao posvetiti kvalitetno. Kako rekoh, pčela je društveno biće i morate joj posvetiti veliki dio svog vremena – pojašnjava Dedić.

Za BH pčelar, Asim se prisjetio i prvog pčelinjeg uboda koji je doživio, sada već davne, 1989. godine.

– To mi je ujedno bila najneugodnija situacija u cijeloj pčelarskoj karijeri. Vadio sam pčele iz šuplje bukve i napao me roj pčela. Zadobio sam oko pedeset uboda. Doktoru nisam išao i ništa mi se nije ni desilo. Sad mi je to već prešlo u naviku – prisjeća se Asim.
On se pčelarstvom bavi iz hobija, dopune kućnog budžeta te nastavka porodične tradicije.

– Med prodajem na slobodnom tržistu, odnosno kupci su komšije iz dijaspore, prijatelji i poznanici. Najčešće imam bagremov i livadski med. Inače, da bi ste bili pčelar, naravno, morate biti veliki zaljubljenik u taj posao. Kažem “posao”zato što pčelarstvo nije nešto što može da bude samo hobi. Ako se počnete baviti pčelarstvom zato što želite neku “slobodnu aktivnost”u životu, tj. hobi, grdno ste se pravarili…

Asimova desna ruka na pčelinjaku je supruga Behija. Pri vrcanju i pakovanju meda, u slatki posao uključe se i djeca.

– U ljekovitost meda i ostalih pčelinjih proizvoda, uvjerio sam se bezbroj puta, posebno kad je u pitanju prehlada, nazeb, gripa, upale…nema ništa bolje za jačanje imuniteta i čuvanje zdravlja od pčelinjih proizvoda. Pa ako jedna biljka sadrži u sebi na stotine ljekovitih sastojaka, šta reći onda za med koji sadrži te ljekovite sastojke od stotinu biljaka – priča Asim.
Kad su u pitanju pčelinje bolesti, neizostavni pratioc svakog pčelara, Asim se susretao s varoom i krečnim leglom,

– O bolestima pčela sam počeo izučavati od samog početka rada oko pčela. Što se tiče varoe, po meni, najpoznatiji i najefikasniji lijek je napravljen u Švicarskoj, a to je Thymovar koji je napravljen na biološkoj bazi eteričnih ulja majčine dušice i timola, po čemu je i sam preparat dobio naziv. Ja sam u praksi uvidio da ljekovita svojstva majčine dušice i timola u smjesi sa šećernim sirupom ili medom obaraju varaju. Ova smjesa će poslužiti i za druge bolesti koje su virusnog ili bakteriološkog karaktera jer ta ulja djeluju protiv bakterija i virusa. Može se napraviti i čaj, dodati u njega med ili sirup i time prihranjivati pčela.

– Što se tiče krečnog legla, jednom sam se samo susreo s ovom bolesti. msilim da kod svakog oboljenja, najsigurnija emtoda je mijenjanje saća i košnice, tako da u prvom redu, eliminišete sve što je zaraženo bolešću. Samo čista košnica izvor je života i zdravlja za pčelu.

– Sa nozemozom sam se malo češće susreto, ona najčešće nastaje zbog loše kvalitete hrane za prezimljavanje i uznemiravanje pčela u nedozvoljeno vrijeme. Sve što nije dobro za čovjeka nije ni za pčelu i ako vidite da pčelar tretira pčele, a pritom nosi masku na licu, znajte da on truje i vosak i med i košnicu, a pčele je ili pobio ili osakatio.

Poštivati pčelinji kodeks

Za liječenje od variole sam koristio letvice herba strips bevital i oksalnu kiselinu a za nozemu koristim pavidon jod kao preventivu

– Ja kad na pčelinjaku koristim dimilicu, u nju stavljam bukov trud od gljive koji je prethodno pripremljen po staroj metodi parenja gljive na lugu ili vodi napravljenoj od luga zvanoj cjeđ, te se ona sa tom vodom kuha da iz nje izađu svi mirisi. Nakon kuhanja se dobro izapere i osuši, čuva na suhom i toplom prostoru kako bi uvijek bila spremna za upotrebu; kad se zapali, ona daje velike količine dima koje nemaju loše mirise i dim blago opušta pčele i umiruje ih te pčelar može da radi oko njih nesmetano.

-Pčele kad pregledam dimim samo ukoliko se one uzrujaju ali pažljivo radim i sa što manje hlupkanja zadimljavam pčele u najmanjoj mogućoj mjeri. Inače koristim LR košnice jer su mi one najpraktičnije za rad. To je jednostavno jedan standard košnice koji je najviše u upotrebi.

– Inače, ulaskom u pčelinjak svaki pčelar treba poštovati prirodni kodeks ponašanja, a to je mir, tišina. od pčela sam naučio kako je važna organizacija za funkcionisanje svakog posla, čistoća, urednost, poslušnost i marljivost.

Što se tiče Asimovog savjeta svim pčelarima, početnicima ali i iskusnim, njegove “upute” su sljedeće:

– Čitajte pčelarsku literaturu! Meni je BH pčelar najdraži pčelarski list i kad sam saznao da izlazi, bio sam oduševljen! Družite se s drugim pčelarima, razgovarajte, razmjenjujte iskustva. Nemojte misliti da ste najpametniji i da baš vi sve znate. Takvih je nažalost sve više, a ne vole ih ni pčelari ni pčele. I ako ste alergični na pčelinji ubod, prestanite se baviti pčelarstvom!

– Ja kad želim da pobjegnem od svakodnevnih briga, crne hronike na TV-u ili u novin, odem na pčelinjak, i “očistim” glavu od onog što joj je teško za podnijeti. Kad se osjećam malaksalo, opet odem na pčelinjak, pa se naudišem čistog, okrepljujućeg zraka, bogatog polenom i propolisom. Inače, pčele ne treba uznemiravati ali vaše redovno prisustvo pčeli je neophodno. Barem se potrudite otići na onaj vizuelni pregled košnica. Ja na pčelinjak odlazim često ali ne zato što sam često zabrinut ili bolestan, nego jednostavno zato što su tamo najdraže moje zujalice, moja najbolja raja…

Kako prepoznati košnice zaražene Varoom
Varoa je jedna od najopasnijih prijetnji savremenog pčelarstva. Čovjek ne može ni zamisliti koliko je ova opaka grinja desetkovala košnica i koliko je pčela osakatila ili sahranila. Za uspješno suzbijanje je, naravno, najznačajnija rana detekcija njenog prisustva. Pregledajte leto i provjerite da li vidite pčele sa osakaćenim krilima ili pčele koje imaju poteškoća u letu. Drugi veliki pokazatelj o stanju varoe je nagli pad broja pčela u košnici. Ovo možete provjeriti u kasnim poslijepodnevnim satima kada se pčele vraćaju sa ispaše. Takođe, na ulaz u košnicu možete postaviti čist komad bijelog papira, veći format. U dimilicu stavite karton i malo duhana, pregršt jednu. Zadimite ulaz u košnicu, malo otvorite poklopac košnice, i zadimite košnicu odozgo. Ponovo zadimite ulaz u košnicu. Sačakajte 30-ak sekundi, pa ponovo zadimite, i zatim lagano povucite papir. Duhanski dim iritira varou u toj mjeri da uzrokuje njihovo spadanje sa pčela i pada na papir. Ovo je brz, ali ne i jednostavan način. Ako je košnica u ranim fazama zaraze, na papiru ćete naći samo jednu ili dvije grinje, ali i dalje će pokazati da je došlo do zaraze.

(E. K./bhpčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY