Izet Jusufović, pčelar iz Devetka kod Lukavca: 30 košnica u dobrim rukama,...

Izet Jusufović, pčelar iz Devetka kod Lukavca: 30 košnica u dobrim rukama, za pet godina će “kupiti” kola, a za petanest – kuću!

SHARE

Pčelarstvo je posao koji nikako ne odmaže. Naprotiv, samo pomaže, i to na nebrojene načine. No, taj posao treba živjeti da bi ga se umjelo raditi i od njega koristi imati. Ja se trudim koliko mogu. Vrcam bagrem, livadu, lipu i zadovoljan sam prodajom i onim što imam od pčelarenja. No, najzadovoljnji sam jednostavno činjenicom da sam po vokaciji “pčelar”…

Kad je Izet Jusufović iznenada prekinuo radove na kući, to je izazvalo svađu između njega i njegove supruge Adile. Adila je tad, sjeća se Izet, čak počela i plakati, jer je Izet upravo radio na krovu kuće i posao je bio – “ni na zemlji, ni na nebu”. Ali, ispred kuće je Izeta čekao komšija sa informacijom da u blizini ima pčela povoljno za kupiti, a Izet je bio itekako odlučan da iskoristi tu priliku.

„Nisam se mislio ni trenutka kad mi je komšija došao s tom viješću. Bukvalno sam sjurio s krova i s njim se zaputio da kupimo pčele. Bilo je 1990. godine. Tad sam, ustvari, započeo jednu divnu pustolovinu, a i moja supruga je kasnije uvidjela da sam donio dobru odluku, pa odložio crijep… – započeo je priču o svome pčelarskom iskustvu Izet Jusufović. Uvjerili smo se da njegovo pčelarenje zaista jeste jedna pustolovina. Odlučili smo je, stoga, podijeliti sa vama.

Još od daleke 1982. godine, Izet proučava pčelarstvo. Tad je živio u stambenoj zgradi, tako da nije baš imao uvjete da se pčelarstvom počne i baviti. No, ipak je vrijedno čitao i učio, nadajući se da će mu se jednoga dana ipak posrećiti, te da će oformiti pčelinjak.

„Bio sam jako zanesen pčelarstvom, odnosno pčelom, kao živim bićem. Njena biologija je nešto što me je posebno fasciniralo. Neumorno sam izučavao sve o pčelama, o pčelinjim proizvodima i divio se njihovoj moći – priča Izet. Nastavlja:

„No, uz knjige o pčelarstvu, u kućnu biblioteku uvrstio sam i knjige o ljekobilju. I fitoterapija ima posebno mjesto u polju mojih interesovanja. Naročito su mi zanimljive mogućnosti kombinovanja pčelinjih proizvoda i ljekobilja. Prijeki lijekovi, nema dileme!

Nasreću, za nekoliko godina došlo je i vrijeme za pčelarenje. Izet se sa porodicom odlučio preseliti u kuću, a koju je podigao sam sa suprugom. Kako nam je već ispričao, tog dana mu je u posjet došao komšija, također pčelar. Zajedno su otišli kupiti pčele…

„Tad se desilo nešto što i danas često prepričavam. Naime, pošto je moj komšija bio stariji i lukaviji pčelar, on je od prodavca odabrao težu trnku. Meni je zapala lakša. Ali, pravde ima, pa su istu noć sve njegove pčele prešle kod mene! – kroz smijeh pripovijeda Izet.

Početnička sreća ga je, vidimo, itekako poslužila. No, ta sreća je ga je pratila i u kasnijem pčelarenju, pogotovo u toku rata. Izet je zapčelario 1990. godine, a već dvije godine kasnije, njegov skromni pčelinjak se našao pred izazovima.

„U trenutku kad se zaratilo, imao sam vizu za odlazak u Njemačku. No, odlučio sam ne napustiti domovinu, niti svoje pčelice. Prijavio sam se u rezervni sastav policije već 6. aprila 1992. godine. Ratna dešavanja su se brzo razbuktala. Odrazila su se na sva živa bića – od ljudi do pčela! Sticajem nesretnih okolnosti, tokom ’92. godine, pčelinjak mi je opustošen. Ostala mi je samo jedna trnka…

Međutim, Izetova vjerna pratilja sreća ga ni ovaj put nije iznevjerila, pa mu je ta ista trnka naredne godine sama donijela čak 50 kg meda! Kako kazuje Izet, supruga Adila je tad zaključila da to vrijedi cijelu jednu junicu, te shvatila da je Izet napravio pravi potez one ’90. godine! Izet je nešto kasnije sam razrojio tu trnku. Drugu je pronašao na Ozrenu i – neumoljivo pčelario!

Kad su se ratni sukobi okončali, Jusufović je odlučio krenuti korak dalje, pa je počeo istraživati koja vrsta košnice daje najveće prinose i koja je najbolja za naše podneblje. Tako je došao do Dadan Blata. Međutim, nakon par godina, uvidio je da je ovaj tip košnice težak, te se odlučio za LR-ove.

„Štaviše, odlučio sam sam izrađivati košnice i to mi je dobro išlo. Danas pčelarim sa 34 društva i vrcam bagrem, livadu i lipu. Zadovoljan sam prodajom meda, ali još sam zadovoljniji vokacijom “pčelar”. Pčelarstvo je posao koji nikako ne odmaže. Naprotiv, samo pomaže, i to na nebrojene načine – priča Izet, te na kraju našeg razgovora dodaje:

“No, taj posao treba živjeti da bi ga se umjelo raditi i od njega koristi imati. Tako ja često citiram jednog izvrsnog pčelara-predavača, Tuzlaka Safeta Salkovića. On kaže da tek 30 košnica u dobrim rukama i “zaštićeno” dobrim znanjem, za pet godina može pčelaru “kupiti” kola, a za 15 godina čak i kuću! Sâm sam se uvjerio da je to istina…(bhpčelar/D. ZEČIĆ)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY