Lijepe pčelarske priče iz Srebrenice: BRAĆA OMEROVIĆ NA SVIH 7 SAJAMSKIH MANIFESTACIJA...

Lijepe pčelarske priče iz Srebrenice: BRAĆA OMEROVIĆ NA SVIH 7 SAJAMSKIH MANIFESTACIJA OSVOJILI ZLATNE MEDALJE

SHARE

Čak su dvije zlatne medalje stigle i iz Hrvatske. Ipak, najvrijednije su one koje im dodjeljuju stalni kupci iz Amerike, Kanade, Austrije, Britanije… To su “maksuz kupci” koji se zapute direktno do Srebrenice i kupuju do 10 kg meda, koliko mogu prenijeti preko granice…

Trojica braće Omerović iz Srebrenice su mlade i prespektivne snage bosanskog pčelarstva. Oni čine velike korake kako bi u svijet krenule ljepše i toplije priče o životu u Srebrenici. Almedin je najstaiji, napunio je 28, iza njega godinu mlađi Osman. a najmlađem Miralemu 26 godina.

Almedin je završio automehaničarski zanat, ali je zujanje motora automobila zamijenio zujanjem pčela. Potpuno se posvetio pčelarstvu i tako nastavio pčelarsku tradiciju dugu 150 godina. On i braća su četvrta generacija Omerovića koja se bavi pčelarstvom. Danas imaju 180 društava na pčelinjaku u mjestu Opetci, gdje su se porodično vratili 2001. godine.

Njihov djed Mulo Omerović je tako odlučio, unuci ga podržali. Krenuli su od nule i uz pomoć donacija. Almedinu je tada bilo 18 godina. Kaže, tek je postao punoljetan kada sui m stigle u donaciji prve košnice sa pčelana. Pamti djedove suze radosnice. Tješili su ga kao malu bebu.

“Moj djed je i prije rata bio veliki pčelar, i za vrijeme rata pčele smo držale. Kada smo u julu 1995. godine morali napustiti Srebrenicu imao je 130 društava. Nikada nije saznao šta je bilo sa njima, ali ih nikada nije ni prežalio. – sjeća se tih slika Almedin.

I tako je krenula izbjeglička priča Omerovića. Iz godine u godinu su širili svoje pčelinjake, podizale pčelinje carstvo, osvajali znanja i tehnologije, širili tržište i saradnike..

„Trenutno posjedujem pčelinjak od 180 društava i oko 150 oplodnjaka za uzgoj matica, koje sam oformio uz pomoć Brane Mihića iz Zvornika. Osim meda, proizvodimo i matičnu mliječ, propolis, polen, vosak, pergu, matice i rojeve. Pčelarstvo je naša sudbina i osnovna djelarnost – kaže Almedin, kojeg smo sreli u Tuzli na Sajmu “Tuzla 2017”. I na ovoj sajamskoj manifestaciji njegov livadski med je osvojio zlatnu medalju. To je bilo šesto zlato za kvalitet.

“Tokom zadnje dvije godine osvojio sam ukupno sedam zlatnih medalja; dvije su nam stigle iz Hrvatske – kaže Almedin.

Drago je svako priznanje, a najdraža su ona od kupaca, njihovih stalnih mušterija od Srebrenice, preko Tuzle, do Sarajeva, Amerike, Londona, Beča, Kopenhagena, Australije… Na naše podpitanje – odakle i kako med stiže u inostranstvo, Almedin odgovara:

“Kupuju stranci, ali i naši ljudi razasuti po svijetu. Minulih godina su iz radoznalosti kupovali po kilogram ili dva meda, a onda kada su se uvjerili u kvalitet meda, vraćaju se po veće količine. Uzmaju koliko mogu prenijeti preko granice, najčešće po 10 kilograma. Imamo slučajeva da dolaze porodično ili u grupama, I svako uzima pakovanja od pet do deset kilograma.

Koliko su njihovi medovi traženi, govori i slijedeći podatak: u izuzetno teškoj pčelarskoj sezoni 2017/2018 su izvrcali oko 2,5 tone meda. Od toga polovinom septembra prošle godine bili su prodali polovinu proizvodnje.

“Mi nikada nismo imali problema sa plasmanom, već sa količinama meda. Kolika je bila jagma za našim medom, u martu ove godine smo ostali skoro bez zaliha. Znate, velika je nestašica originalnog domaćeg meda, a mi još dostavu vršimo na kućnu adresu – kazuje za portal bhpčelar Almedin.

On čak svojim mušterijama med dostavlja na kućne adrese. Kaže, zadovoljstvo mu je da on ili neko od njegove braće upali automobile i odveze med do svojih kupaca. Med su, inače, lagerovali na dvije adrese – u Srebrenici i Ilijašu.

Almedin kaže da je pčelarstvo u njegovoj porodici definitivno preraslo u ozbiljnu djelatnost od koje žive on, njegova supruga Munira, dvoje djece, te braća i njihove porodice. To je zahtjevan posao koji koji iziskuje dosta vremena.

“Na pčelinjaku se mora voditi računa o higijeni, zdravstvenom stanju pčela, jačini pčelinjih zajednica, kvalitetu proizvoda, kontinuitetu i kvantitetu. Uz sve to moraju se poštivati rokovi. Nema u pčelinjaku odgađanja nekih obaveza za sutra ili prekosutra, sat kašnjenja ponekad znači gubitak zajednice ili prinosa – objašnjava on.

Sretan je što u Srebrenici nema hemije, pesticida, a livade i šume se protegle na sve četiri strane; čak ni malinari se nisu “raširili”. Veli, srebreničke biljke i voćke oprašuju uglavnom pčele. Dobijaju i podsticaje od Ministarstva poljoprivrede RS-a za matice i košnice. Nisu velika sredstva, ali dobro dođu. Uz to pčelar se osjeća ponosnim, jer te podsticaje doživljava kao brigu države o njemu i kao poštovanje Države prema pčelaru. Nada se i očekuje da bi u skoroj budućnosti ta podrška države mogla biti veća, jer pčelarstvo može biti profitabilna privredna grana.

Na kraju nam je Almedin ispričao kako u Srebrenici djeluju dva pčelarska udruženja, ali da nije zadovoljan njihovim radom. Veli, ne vode računa kome I kako se dijele donacije, a još uvijek ima donatora koji nude košnice, rojeve I druge potrepštine pčelarima. Vrlo često te donacije odlaze u pogrešne ruke.

Kažu, da za pčelarstvo treba imati znanja, ljubavi, morala i dostojanstva. Utisak je da smo tavog pronašli i u Almedinu Omeroviću. Definitivno uz njega i njegovu braću u BiH stasava mlada generacija pčelara, koja će u ovoj zemlji i njenim entitetima pčelarstvo dovesti do velikog ugleda i uspjeha i izvan granica. Njegovi kontakt telefoni su: 065 000 597 ili 061 645 482. (bhpčelar/ E.Milić)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY