Miloš (30) i Momčilo (67) Bogdanović, uspješni pčelari svrljiškog kraja: PČELARSTVO NAM...

Miloš (30) i Momčilo (67) Bogdanović, uspješni pčelari svrljiškog kraja: PČELARSTVO NAM JE U GENIMA!

SHARE

Sakupljanje matične mliječi

Sa nešto više od 8.800 košnica, Svrljig je opština sa najvećim brojem košnica po stanovniku u Srbiji. Opština broji 14.000 stanovnika, a sve je više onih koji odlučuju da se bave pčelarstvom. Iz lokalnog budžeta redovno stiže pomoć u opremi, a od Ministarstva poljoprivrede subvencije od 600 dinara godišnje po registrovanom pčelinjem društvu. Otuda svrljiški pčelari kažu da su hobi pretvorili u posao i to odličan posao.

Porodica Bogdanović na svom imanju u selu Galibabinac kod Svrljiga od 1975. godine gaji pčele i trenutno posjeduje 137 registrovanih pčelinjih zajednica, tipa košnice Farar.

Već više od 10 godina se bavimo proizvodnjom matične mliječi, a sakupljamo i polen, propolis

Glavni nosioci posla oko pčelarenja su otac Momčilo, nastavnik biologije u penziji i sin Miloš, dipl. inž. poljoprivrede. Pčelarstvo je u njihovoj porodici započeto još krajem 19. vijeka kada je Momčilova prababa donijela u miraz 20 trmki, košnica napravljenih od pruća i trave, budući da je njen otac u to vrijeme bio poznati pčelar.

Zahvaljujući tim trmkama baba – Tala je uspjela sama da othrani petero djece od 1912. do 1918. godine. Bili su to prvi koraci u pčelarstvu Bogdanovića. Nastavak je uslijedio 1975. godine kada se Momčilo odlučuje na obnavljanje Talinog pčelinjaka.

– Bilo je to onako, više iz hobija. Međutim, ljubav prema ovim divnim insektima i korist koju imamo od njih sve više me vukla da se ozbiljnije posvetim pčelarstvu – kaže Momčilo.

Bez ubijanja pčela

Njegov sin Miloš praktično je odrastao uz pčelinjak pa ga je ljubav prema pčelama i prirodi uopšte, opredijelila za Poljoprivredni fakultet gdje je usavršio svoja znanja i iz oblasti pčelarstva. On smatra da je unapređenje proizvodnje pčelinjih proizvoda primjenom najsavremenijih tehničko-tehnoloških uređaja i procedura od prioritetnog značaja za postizanje vrhunskog kvaliteta.

– Baka Tala je u miraz donijela vrškare (trmke) i praktično otpočela pčelarsku tradiciju u našoj porodici. Pčelarstvom se sama bavila, obrađivala zemlju i odgajala petero djece jer je njen muž Radisav bio učesnik balkanskih ratova, a kasnije i Prvog svjetskog rata. U jednom periodu je imala 40-50 vrškara, nešto veće zapremine od klasičnih. Zanimljivo je i to što prilikom uzimanja meda nije ubijala pčele, već ih je uz pomoć baruta samo omamljivala i prebacivala u drugu vrškaru, što nije bilo uobičajeno za to vrijeme u našem kraju, kada se o pčelarstvu nije puno znalo – pričaju Bogdanovićiu za BH pčelar..

Miloš Bogdanović: Pčelinji otrov je razvojna šansa pčelarima

Oni iz svojih košnica uglavnom ubiru livadski i bagremov med.

– Pčelinjak je stacioniran u selu Galibabinac na čijoj teritoriji nema bagrema pa iz tog razloga selimo na bagremovu pašu. Selimo samo na jedan bagrem. Što se meda tiče u ponudi imamo bagremov i livadski med ali nam med nije glavni pčelinji proizvod. Već više od 10 godina se bavimo proizvodnjom matične mliječi, u toku jedne sezone proizvedemo oko 4-5 kg što trenutno pokriva zahtjeve tržišta. Pored matične mliječi sakupljamo i polen, propolis…a od ove pčelarske sezone smo krenuli i sa prikupljanjem pčelinjeg otrova.

Med na medu, točkovima i ledu rodi

Talin nasljednik

– U Galibabincu (765 mnv), gdje nam je pčelinjak stacioniran, kako rekoh, nema bagremove paše. Čak ni na teritoriji Svrljiga kome selo Galibabinac pripada nema većih površina pod bagremovom šumom pa smo prinuđeni da selimo. Postoji jedna izreka: “Med na medu rodi, med na ledu rodi i med na točkovima rodi”.

Ove pčelarske sezone smo selili na jednu lokaciju koja je udaljena oko 135 km od Galibabinca, jer je u velikom dijelu Srbije bagrem izmrzao. U normalnim godinama selimo uglavnom oko 50 km od stacionara. Trudimo se da pčelinje zajednice pripremimo dobro, tako da selimo samo jednom i tako maksimalno iskoristimo potencijale te pčelinje paše.

Nakon bagremove paše sa terena pčelinjak vraćamo, jedan dio u stacionar kod kuće, a drugi dio raspoređujemo na više lokacija sa manjim brojem pčelinjih zajednica. Dio pčelinjaka koji se vraća u stacionar sređujemo i krećemo sa proizvodnjom matične mliječi i matica, prije svega za naše potrebe, jer svake godine se trudimo da zamijenimo što više matica, a određeni dio ide za prodaju – pričaju Bogdanovići.

Miloš Bogdanović: Od djetinjstva u pčelinjaku

Tajna njihovog uspjeha leži u mnogo čemu, a između ostalog, to je redovno prisustvo na pčelinjaku.

Pčelarstvo je zanat, a košnica alat

– Pčelarstvo je zanat, a košnica alat – rekao je davno neki umni pčelar. Mi nemamo neko univerzalno radno vrijeme u pčelarstvu, ali, navest ću vam par primjera. U širem pogledu kad krene aktivna pčelarska sezona, pa sve dok se ne završi, zahtijeva stalnu prisutnost na pčelinjaku. U toku bagremove paše, kada pripremite valjano pčelinje zajednice i par dana ne morate da odlazite na pčelinjak, zadatak je samo da pratite vagu.

Savremena tehnologija nam je omogućila da to bude mnogo jednostavnije, jer uz pomoć SMS vaga vi podatke dobijate u trenutku bez potrebe da odlazite na pčelinjak.

Kod proizvodnje matične mliječi stvari su drugačije jer to zahtijeva cjelodnevnu aktivnost na pčelinjaku, tada radni dan počinje u 6, a završava se oko 18 časova. Takođe i sakupljanje polena zahtijeva svakodnevnu prisutnost na pčelinjaku, jer svake večeri morate sakupiti prikupljeni polen i adekvatno ga skladištiti.

Pčele vježbaju intelekt
Na upit šta su Bogdanovići naučili uz bavljenje pčelarstvom automatski odgovaraju:

– Od pčela može dosta toga da se nauči, a prije svega koliko je dobra organizacija važna kako bi se uspješno funkcionisalo. Inače, pčelarstvo je višestruko korisno jer vas izvede u prirodu, a pored fizičke aktivnosti stalno ste primorani da rješavate različite probleme, tako da se vježbaju i intelektualne sposobnosti.

Za BH pčelar kažu da u pčelarstvu treba koristiti sva savremena naučna dostignuća u cilju poboljšanja kvaliteta meda i drugih pčelinjih proizvoda.

– Mislimo prvenstveno na gajenje pčela, njihovu zaštitu, higijenu u košnicama na pčelinjaku, način na koji se prikupljaju pčelinji plodovi…Mi o svemu tome vodimo računa. Što se tiče naše borbe protiv varoe koja je, jedan od najljućih neprijatelja pčele, koistimo timol, mravlju i oksalnu kiselinu, isprobana sredstva za borbu protih varoe. Takođe pčele prije jeseni dobiju i po jednu hranilicu sirupa sa koncentratom ljute paprike.

– I na kraju, imamo poruku za konzumente meda i drugih pčelinjih proizvoda: najbolje je kupovati od pčelara med, a obrazložiću i zašto tako mislim. Naime, pčelari svoje pčele tretiraju na propisan način koji omogućuje da proizvodi budu apsolutno bezbjedni. To najbolje potvrđuje na hiljade tona izvezenog meda iz Srbije, koji je prošao i prolazi najstrože bezbjedonosne analize u najpoznatijim evropskim laboratorijama, i nikada nismo imali nijedan jedini problem sa ostacima hemijskih sredstava. Savez pčelarskih organizacija Srbije već godinama unazad se bori sa problemima falsifikovanog meda. SPOS je prije par godina pokrenuo standard “Dobra pčelarska praksa” u okviru kog se med može plasirati u jedinstvenoj staklenoj tegli, koja se ne može kupiti u slobodnoj prodaji. Mi smo prvi u Svrljigu kome, pripada Galibabinac, ušli u taj standard. dakle, kupujte provjereno…- poručuju Bogdanovići.
Njihov kontakt telefon je: +381 61 192 9013.

Pčelinji otrov je 30 % jači od otrova poskoka
Proizvodnjom pčelinjeg otrova koji je, po literaturi čak 30 odsto jači od otrova poskoka, Bogdanovići zaokružuju proizvodni program.

– Proizvodnja pčelinjog otrova u Srbiji je pionirski poduhvat. Veoma mali broj pčelara se okuša u ovom poslu. Zakonski nisu regulisani ni proizvodnja ni promet pčelinjeg otrova – kaže Momčilo.
Proces proizvodnje pčelinjeg otrova traje 45 minuta. Da bi se dobio jedan gram neophodno je 15 pčelinjih društava. Računica je jednostavna ako se zna da je u jednoj košnici, odnosno društvu, između 40.000 pčela.

– Kada bi se to zakonski regulisalo, mnogo bi išlo lakše za sve nas pčelare i prodaja i plasman proizvoda jer je proizvod dosta tražen – kaže Miloš.

Sa ploča na kojima pčele ubodom ostavljaju ljekovitu supstancu, skidaju se kristali otrova i čuvaju na temperaturi između minus 80 i 115 stepeni.

– Cijena meda varira i nekada ga bude, nekada ne, a proizvodnja pčelinjeg otrova zavisi od samog pčelara koliko će on da sakupi – tako da se pčelari ne trebaju samo na med osloniti. Pčelinji otrov je razvojna šansa pčelarima. U svijetu se 24 autoimuna oboljenja uspješno lijeei pčelinjim otrovom.

– On je na svjetskom tržištu i u svjetskoj farmaceutskoj industriji odavno poznat. Bugari već 40, 50 godina uspješno prave preparate i liječe pčelinjim otrovom, takođe i Rusi, Francuzi, Japanci”, ističe Momčilo.

Definicija pčelarstva je: “Visoko rizična, nisko profitabilna grana poljoprivrede”

Preporuka pčelarima početnicima je da prije kupovine prvih pčelinjih zajednica dobro utvrde biologiju pčela i da se dobro informišu o pčelarstvu jer čak i najvrijedniji bez dovoljno znanja imaju male šanse za uspjeh.

Pčelinjak smo smjestili u Galibabincu na 765 mnv

Od velike pomoći im može biti i da obiđu pčelare u okolini ali i dalje, a pčelari će ih uvijek rado primiti i dati im korisne savjete. Najbolje savjete će dobiti od pčelara kod kojih odu za vrijeme neke operacije na pčelinjaku, i to da pčelar domaćin ne zatvara košnicu, već im omogući da vide šta se u tom trenutku radi.

Onima koji misle da je pčelarstvo lak i veoma profitabilan posao u kome se dolazi do lake i brze zarade bih na samom startu preporučio da nađu neko drugo zanimanje. Pčelarstvo je oblast u kojoj se može uz mnogo napora obezbijediti neki prosječan lični dohodak, a nikako brza i laka zarada. Definicija pčelarstva je: “Visoko rizična, nisko profitabilna grana poljoprivrede”.

Varoa – prepreka uspješnom pčelarstvu

Varoa je veliki problem uspješnog pčelarenja i njeno suzbijanje je stalna potreba. Mi za suzbijanje varoe tokom jula koristimo timol i mravlju kiselinu, krajem jula i početkom avgusta fluvalinat u obliku traka, a po potrebi i amitraž, zadimljavanjem. Na kraju, kad u zajednicama nestane legla, obavljamo završni tretman oksalnom kiselinom, metodom nakapljavanja.

Isjecanje rama građevnjaka, iako ga mnogi pšreporučuju kao najbolji metod biološke zaštite od varoe, po mom mišljenju je neprihvatljivo, zbog njegove neracionalnosti, male efikansosti i malo pozitivnih efekata na pčelinju zajednicu.

LIVADSKI MED JE NAJKORISNIJI ZA LJUDSKI ORGANIZAM

Livadski med je najkorisniji za ljudsko zdravlje jer je livada ta koja je bogata biljkama koje su prava riznica zdravlja. Riječ je o poliflornom medu koji je nastao od stotina različitih biljaka i sadrži mnogo više minerala, vitamina, fitoncida,a ktivnih ljekovitih supstanci u nektaru biljaka.

(E. K./BH pčelar broj 57)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY