Najmlađi kladanjski pčelar Asim Berković: DJEDOV I KLADANJSKI PONOS

Najmlađi kladanjski pčelar Asim Berković: DJEDOV I KLADANJSKI PONOS

SHARE

Za ovog golobradog mladića, bivšeg odlikaša u kladanjskoj Gimnaziji, a danas studenta sarajevskog Elektrotehničkog fakulteta pčele su posebna inspiracija

Asim Berković i Sadik čamdžić

Osamnaestogodišnji Asim Berković iz Kladnja počeo se baviti pčelarstvom još u prvom razredu gimnazije. U ovaj svijet ga je uveo njegov razrednik Edhem Mešković, dugogodišnji i jedan od najuspješnijih pčelara u Kladnju. Na svom imanju, smještenom u avliji i bašči djeda s majčine strane Hasana Šutkića, zazimio je osam društava.

Pčele su njegova velika ljubav, izazov, relaksacija, inspiracija… Kaže, da je tu najsretniji. Još kada vidi da je usrećio i svoga djeda Hasana, kojeg je u penzionerskim danima vratio u mladost, jer je i on kao momak odrastao u pčelarskoj porodici – njegovoj sreći nema kraja. Zbog brojnih profesionalnih obaveza prekinuo je porodičnu tradiciju. Ni u snu nije mogao zamisliti da će ga unuk motivisati i donijeti mu na vrata roj.

„Razrednik Mešković mi je poklonio roj. Nije mi želio uzeti novac kada je shvatio da se zanimam za ta mala medena stvorenja – priča Asim.

I tako su djed i unuk zapčelarili. Djedu je bilo najlakše napraviti košnice jer je poznat kladanjski majstor, a Asimu nije bila mrska pčelarska literatura. Dok su njegovi vršnjaci ljeto provodili kupajući se ili dangubeći, on je trošio slobodno vrijeme na koristan i isplativ hobi. Izučavao je pčelarsku teoriju, a onda sve to u praksi provjeravao.

Uz njega su bili Edhem Mešković, Rizo Mazalović, Hasan i Senija Suljkić, Sadik Čamdžić, ali i ostali kladanjski pčelari; nisu štedili znanje i literaturu. Osjetili su da kod mlađanog Asima interes za pčelarstvo nije posljedica pubertetskie znatiželje, već da je to istinsko zanimanje.

Iako mlad, za njega se već sada može reći da je iskusan pčelar, on i odaje takav utisak. Uporedo sa angažovanjem u pčelinjaku, Asim radi na svome obrazovanju. Dobro je startao na prvoj godini Elektrotehničkog fakulteta, voli biciklizam. Aktivan je i na društvenim mrežama; jedino ga nema tamo gdje se mladim ljudima nude poroci. Predanim radom, trudom i dobrom organizacijom uspijeva da uskladi sve obaveze.

Zanimalo nas je kako su reagirali njegovi vršnjaci, roditelji, okolina… na vijest da se počeo baviti pčelarstvom. Kaže, nije se obazirao na komentare, a bilo ih je od čestitanja do sumnjičavosti. Nije se obazirao na zlurade komentare, već na podršku ljudi kojima je vjerovao i koji su mu bili podrška.

„Imam desetak društava. To je moje malo carstvo, pogotovo što nisam imao gubitaka, iako je bila teška pčelarska godina. Polako se širim i usavršavam.
Posebnu pažnju posvećuje urednosti i kvalitetu meda, a prije svega saća. Za saće kaže da je „saće u košnici isto kao tanjir u kući i mora da bude čisto“, a na pčelinjaku forsira sve ekološke metode.

„Danas kada nam je na tržištu sve genetski modifikovano prava je stvar imati pčelinje proizvode u službi zdravlja, a to znači da je sve ekološki. Samo tako dobijamo sto posto prirodne eliksire iz košnice – poručuje ovaj mladi pčelar i hvali se kako se uvjerio da nije alergičan na pčele. Jednom prilikom „ušunjale“ su se kroz rupu na odijelu, bilo ih je na desetine, mnoge su ga izubadale. Ali nije bilo tragičnih posljedica.

„Shvatio sam da nisam alegičan i to je najvažnije. To iskustvo me nije odbilo od pčela – dodaje.

Danas je djed Hasan ponosan na svoga unuka. Asim danas samostalno barata sa košnicama, slaže saće na okvire, obavlja preglede, tretmane oksalnom kiselinom, vrca med… Čak je prošle proizveo i prve količine matične mliječi. Ima i za to „certifikat“. Završio je obuku kod Ekrema Karahodžića, deset dana je bio na Vlašiću, gdje je usvojio i ovo znanje.(bhpčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY