Sulejman Vražalica: U Karačićima kod Rogatice med miriše na čubar i borovinu

Sulejman Vražalica: U Karačićima kod Rogatice med miriše na čubar i borovinu

SHARE

Ovdje, na čistoj meraji, med miriše na čubar i borovinu, te je i slast i lijek za mnoge boljke koje ni medicina ne liječi – riječi su pčelara, povratnika u okolinu Rogatice, koji za sebe veli kazati kako je možda mali pčelar po broju košnica, ali ima veliko i plemenito srce za pčelu koja je i Bogu i insanu draga

Još dok je bio u „muhadžirluku“, Sulejman Vražalica je sanjao pčelinjak u jednoj od svojih bašči. Govorio je: „Čim se vratim u moje rodne Karačiće i obnovim kuću i štalu, te kupim kravu muzaru, nabavljam košnice i eto meni opet pčelinjaka… Pčele su moja ljubav i potreba!“

Tako je i bilo. Sulejmenov san se ostvario. Eno mu pčelinjaka tamo gdje je mislio da treba biti, nadomak cvijetnih livada i u voćnjaku!

 Nema vrijedni Sulejman veliki pčelinjak, ali ima onoliko pčelinjih društava koliko je potrebno da medom zasladi usta članovima porodice i koju teglu pokloni rodbini i prijateljima. Oni koji dobro znaju Sulju, kako ga prijatelji iz milja zovu, znaju da je vrijedan domaćin i da će se njegov pčelinjak vremenom širiti.

Široke su Sulejmanove bašće. Najbolje povratnici „u svoje i na svoje“ znaju šta znači tegla meda kada djeca dođu obići roditelje. U Karačićima na prste jedne ruke mogu se prebrojati oni koji su došli da ostanu i žive na rodnom „japraku“. Među takvima su Sulejman i njegova neobično vrijedna supruga Zuhra – hanuma.  Domaćinski promišlja Suljo:

„Ženino je da brine o kući i kravi, a moja slatka briga su pčele. Imam dvadesetak košnica, ali polahko, biće ih još ako se bude zdravlja i života!

 Sve je domaće, zdravo!

Kao kod svakog dobrog domaćina, ima na Sulejmanovoj i Zuhrinoj kući svega što duša može poželjeti. Zemlja je zasijana sjemenom raznovrsnog povrća, a uređeni voćnjaci, s jeseni, okite se plodovima jabuke, šljive, kruške, trešnje…

„Što je najvažnije, sve je domaće i zdravo. Ništa nije psrkano. Iščupaš mrkvu i odmah je možeš zagristi k'o jabuku, a jabuka opet prsne u ustima kada je načneš zubom… Ne bih ja ni zbog mojih pčela turao po njivama otrove ni za kakve pare na svijetu. Ovdje se, bolan, oduvijek gnojilo, sijalo i žnjelo kako su radili naši stari. U ovoj čistoći prirode kud ćeš bolje meraje za pčelu. Eh, kada se razmirišu cvijetne livade – govorio je Sulejman s početka proljeća, a dok ovaj tekst bude u vašim rukama, saće u košnicama će biti puno meda kakvog nema nadaleko.

“Ovdje med miriše na čubar i borovinu, te je i slast i lijek za mnoge boljke koje ni medicina ne liječi – riječi su Sulejmana Vražalice koji za sebe veli kazati kako je možda mali pčelar po broju košnica, ali ima veliko i plemenito srce za pčelu koja je i Bogu i insanu draga. (BHPČELAR/arhiva/M. SMAJLOVIĆ)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY