Zašto umirovljenika Dragu Ćavara iz Gostuše kod Širokog Brijega smatraju encikopedijom pčelarstva?...

Zašto umirovljenika Dragu Ćavara iz Gostuše kod Širokog Brijega smatraju encikopedijom pčelarstva? Zuj pčela, najljepša glazba!

SHARE

Da bi Ćavarova starost bila ljepša i zdravija u mirovini, odlučio se vratiti zavičaju i svojim „ljubimicama“ – pčelama i najslađem poslu na svijetu – pčelarenju!

Drago u pčelinjem carstvu
Drago u pčelinjem carstvu

– Pravi pčelar će pčelama uzeti samo višak meda koji im ne treba i ništa više od toga- kazuje ovaj poznati širokobriješki pčelar

U njedrima planinskog masiva Borak, na putu prema izvorištu rijeke Lištica, ugnijezdilo se širokobriješko naselje Gostuša, čiji naziv ukazuje o tradicionalnom gostoprimstvu ovdašnjeg stanovništva prema  dobronamjernom gostu odakle god dolazio. Iz ovog, jednog od najstarijih naselja u ovom dijelu Hercegovine, kao i iz drugih mjesta u ljutom hercegovačkom kršu, ljudi su oduvijek odlazili za svojom sudbinom, mnogi u bijeli svijet „trbuhom za kruhom“, ali su se i vraćali oni koji nisu mogli bez rodnog kraja.

Drago Ćavar: Moja mirovina ima ukus i salst meda!
Drago Ćavar: Moja mirovina ima ukus i slast meda!

U zavičaj se vratio i Drago Ćavar kako bi umirovljeničke dane provodio uz kamene vrtove iz kojih mirišu plodovi Božijih blagodeti, voća i povrća, ali su i oaza mirisa ljekovitih trava i bilja. Da bi Ćavarova starost bila ljepša i zdravija, odlučio se vratiti svojim „ljubimicama“ – pčelama i najslađem poslu na svijetu – pčelarenju! Ljepše je to on kazao novinarima:

– Da bi razumjeli mene i moje pčele treba ovdje živjeti i doživjeti svu ovu ljepotu, a ovaj kraj na sve četiri strane širi mirise kadulje, vrijeska, smilja i drugog ljekobilja, što u čovjeku izaziva divljenje prema jednoj takvoj ekološki očuvanoj prirodi i okolini.

Enciklopedija pčelarstva

Bez sumnje, glavna i najslađa briga Drage Ćavara su pčele. Te krilate ljubimice su centralna tema njegovih svaodnevnih priča.

Rad, odmor, užitak
Rad, odmor, užitak

– Od proljeća do jeseni, kada ovaj kraj nudi sve ugođaje čovjeku, ali u isto vrijeme traži da se intezivno radi i obrađuje zemljište koje smo otimali kamenu, moje pčele su u stalnom pokretu, lete, zuje. I to je najlješa glazba za moje uši – kazuje ovaj iskusni pčelar koji je po mišljenju eksperta svojevrsna enciklopedija pčelarstva.

– Ništa ne prepuštam slučaju, trideset i više godina redovno vodim pčelarske zabilješke, pratim zdravlje pčela i rezultate koje daju tokom godine. Prvu košnicu sam nabavio davne 1952. godine i od tada do danas uvijek imam svoje košnice i neprekidno se bavim ovim najljepšim poslom na svijetu – pojašnjava Drago i s vedrinom na licu ističe kako mnoge bolesti nepoznanica za njegove mjezimice, a tajnu njihovog zdravlja treba tražiti u ekološkom okruženju…

– Cijeli kraj je Bogom dan baš za pčele, kadulja i vrisak su izrasli iz svakog kamena, priroda je čista i pravi je ekološki raj – s ponosom ističe ovaj širokobriješki pčelar.

U ekološkom okruženju
U ekološkom okruženju

„Pčelarsko carstvo“: 80 košnica

U trenutku nedavnog boravka novinara ABCportala kod Drage Čavara njegovo „pčelarsko carstvo“ brojalo je preko 80 košnica. Ni u razgovoru sa novinarima ovaj zaljubljenik u pčelarstvo nije dangubio, ustajao je svakih desetak minuta i odlazio da provjeri kako pčele „rade“, unose li nektar u košnice i osluškuje njihovo „šaputanje“…

Na svaku promjenu duže se zadržava, u tom za njega najdražem svijetu, gdje nema mjesta onim brigaama koje sa sobom nose ljudi okruženi betonom, u gradskim bukama.

Košnice u kamenom vrtu
Košnice u kamenom vrtu

– Pčele se znaju izgubiti i otići zauvijek, pa sam uvijek budan na svaku manju promjenu. U takvoj slatkoj brizi teče vrijeme i nikada mi ne može biti dosadno. Naprotiv, pčelarstvo me čini i zdravim i sretnim. Samo onaj ko voli pčele može razumjeti što to znači provesti jedan dan uz pčelinju pjesmu – priča Drago.

Ova godina je medonosna

Tragom evidencije, koje Drago uredno vodi u svojim bilježnicama, tačno se može znati koje su godine bile najmedonosnije. Drago kazuje:

– Pčele su mi 2005. i 2006. godine prikupile po 1.372 i 1.352 kilograma meda, a bilo je godina kad po košnici nismo imali niti kilo. Ali pravi pčelar će pčelama uzeti samo višak meda koji im ne treba i ništa više od toga. Ako im ostaviš dovoljno hrane na proljeće će biti dobro motivirane za nova prikupljanja.

– Ova godina do sada je dosta dobra i nadam se odličnoj količini, a kvaliteta je uvijek vrhunska, med iz ove netaknute prirode je pravi Božji dar za sve one koji ga upotrebljavaju u prehrani u bilo kojem obliku.

Drago ne propušta priliku kazati kako je „hercegovački med vrhunski proizvod kojeg nažalost nema onoliko koliko ga treba, pa se ljudima po trgovinama zna nuditi uvozni med koji ima lošu kvalitetu i često je obična patvorina.“

Uredne zabilješke
Uredne zabilješke

Nije medar već pčelar

Drago s ponosom ističe kako ge ne „bije“ glas kako je medar, već kako i jeste – pčelar, koji voli pčelu i dijeli sa njom med i sve druge radosti. U više navrata je ponovio:

– Pravi pčelar će pčelama uzeti samo višak meda koji im ne treba i ništa više od toga. Ako im ostaviš dovoljno hrane, na proljeće će biti dobro motivirane za nova prikupljanja.

(Mustafa SMAJLOVIĆ/Foto: Ivan Ramić/BH pčelar broj 48)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY