Ćerimagićevo „Pčelarstvo“ iz ‘75 aktuelno i nakon četiri decenije

Ćerimagićevo „Pčelarstvo“ iz ‘75 aktuelno i nakon četiri decenije

SHARE

Knjigu koju rado čitaju svi pčelari sa prostora bivše Jugoslavije, rahmetli profesor Husnija Ćerimagić je posvetio pokojnom doktoru Ignjatu Pobegajlu, redovnom profesoru koji je postavio temelje predmetu pčelarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu.
Iz gnjige „Pčelarstvo“ izdvajamo neke dijelove koji se odnose na prihranjivanje pčelinjih društava

Dodavanjem hrane pčelinjim društvima direktno u košnicu, koje čini čovjek, naziva se prihranjivanje. Kada u toku jedne godine nisu povoljni prirodni uslovi (dugotrajne kiše, mraz, vjetar i dr.), pčele ne mogu sakupiti dovoljno hrane za održavanje svog života. Tada bi one uginule, što se dešava kod košnica sa nepokretnim saćem, i u priodnom staništu. U savremenom pčelarstvu to se sprječava dodavanjem hrane pčelinjim društvima, i to se naziva prihranjivanje iz nužde.

Sirup pospješuje razvoj zajednice

Pčelinje društvo, i kada ima dovoljno hrane za svoj život, ona mu se dodaje radi razvijanja instinkta na veći razvoj. Kada pčelinje društvo osjeti da mu dolazi hrana u košnicu, intenzivnije hrani maticu, ona više nosi jaja, i društvo se brže razvija. Takvim prihranjivanjem nadražujemo pčele na brži razvoj legla. To je nadražajno (stimulativno) prihranjivanje.

Prilikom prihranjivanja iz nužde daju se veći obroci hrane (2-3 litra) u većim razmacima između prihranjivanja (4 – 5 dana), dok se nadražajno prihranjivanje obavlja češće, svaki ili svaki drugi dan pred pašu.

Pčele se prhranjuju isključivo medom ili sa šećerom pripremljen na dva načina: šećerni sirup i šećerno medno tijesto (pogače).

Slatki sokovi (od voća) ne smiju se upotrebljavati, jer pčele mogu uginuti.

Omjeri šećera i vode po Ćerimagiću

Pošto je med znatno skuplji proizvod, pčele se prihranjuju šećernim sirupom koji se spravlja mješanjem šećera i vode u raznim omjerima (šećer : voda) 2:1, 1:1,1:2, 1:3. Šećer i voda uzimaju se u voluminoznim omjerima (1 litra šećera i 1 litar vode), a ne u težinskim (1 kg šećera : 1 l vode).

Sirup se spravlja tako što se u toplu vodu uspe šećer i stavi se na vatru uz mješanje dok ne provri. Zatim se sirup ohladi na oko 30 stepeni, sipa u hranilicu i daje pčelama. Pri miješanju 2 litra šećera i 1 litra vode neće se dobiti 3 litra sirupa, jer dolazi do kontrakcije (smanjenja) zapremine za oko 30 posto, pa će se dobiti 2,1 do 2,2 litra sirupa. Zapremina se smanjuje kod omjera 1:1 za oko 20 posto, a kod 1:2 za oko 15 posto.

Tečnom se hranom pčele prihranjuju kada noćne temperature nisu niže od 10 stepeni. U rano proljeće (mart, april) pčele se prihranjuju šećerom 2:1, u ljetnim mesecima 1:1, dok se koncentracija 1:2 i 1:3 primjenjuje pri liječenju pčela od raznih bolesti.

Davanje sirupa vrši se pred večer, kada pčele prestanu da opšte sa okolinom. Time se spriječava pojava grabeži, jer i sirup može privuči tuđice iz susjednih košnica. U savremenom pčelarstvu, i kada u košnici ima dovoljno meda za zimu, postala je praksa da se polovina meda oduzme od pčela, a oduzeta količina zamjeni šećernim sirupom.

(BH pčelar/arhiv)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY