Kad zujanje utihne: Kad nestane pčela, ljudi ipak neće nestati!?

Kad zujanje utihne: Kad nestane pčela, ljudi ipak neće nestati!?

SHARE

Industrujalizacija i zagađenje zraka doveli su do toga da, do sada netaknuti dijelovi prirode i svijeta radikalno snose posljedice, a šta će tek onda biti sa nama koji boravimo tu i čemu se onda čudimo. Šta će biti sa pčelom koja je nježno i krhko biće.

Piše: Nedžad Ganija (060 32 19 157)

Pčela je napokon i zvanično, u svijetu proglašena najvažnijim insektom. To sićušno, tako krhko stvorenje, smatra se jednim od najvažnijih živih bića za opstanak ljudske populacije, odluka je Instituta Ertvoč i Kraljevskog geografskog društva. Pored toga, iznešena je činjenica da je 90% pčela na planeti već izumrlo.

“Ako nestane pčela, ljudima će ostati još samo četiri godine života, (rekao je) Albert  Ajnštajn”!

Ne bih se baš mogao složiti sa njegovom konstatacijom,a postavlja se pitanje je li “on” to uopšte rekao mada, ruku na srce,ova rečenica, bila od njega rečena ili ne, po meni nosi jednu jako duboku poruku.

Pčela se smatra najvećim oprašivačem bilja (70 %) i ako nje nestane ljudske populacije ipak neće nestati, a za to su se pobrinuli naučnici,prehrambene industrije i njihovi lobiji koji svakim danom sve više koriste hemiju kao alternativu u zamjeni za zdrave namirnice i na taj način na našim trpezama sve češće imamo GMO proizvode.

Kad zujanja utihnu

Skoro pa svi oni koji se bave naukom o pčeli, njenom izučavanju kao i opasnostima koje joj prijete, sve oči su uprli u nametnika zvanog  Varoa za kojeg, što je jako interesantno, još uvijek nisu pronašli adekvatno riješenje. Da li je Varoa uistinu glavni problem pčele ili njenom opstanku prijeti nešto puno ozbiljnije, to je sada pitanje. Naime, u zadnje vrijeme sve češće se može čuti kako misteriozno “preko noći”,bez ikakvih naznaka ka tome, pčele napuste košnicu ne uzimajući sa sobom ni osnovne rezerve hrane.

Još čudnije biva to što, hrana koja je ostala nezaštićena nije na meti pčela drugih zajednica, jednostavno je zaobilaze. U drugom slučaju, pčele radilice napuštaju društvo, pri čemu na milost i nemilost ostavljaju maticu sa rojem, osuđene na propast.

U naučnim krugovima taj fenomen naziva se  CCD fenomen – Colony collapse disorder ( poremećaj kolapsa kolonija).

Šta je uzrok CCD-ea ?

Odgovorom na ovo pitanje bave se neke naučne institucije među kojima posebno zalaganje iskazuje tim naučnika sa Instituta u Harvardu na čelu sa prof. Chenshengom Luom. CCD se ne može okarakterisati  kao oboljenje jer ne postoje validni dokazi za to. Virusne, gljivične infekcije kao i upotreba hemikalija u pesticidima bili su jedino moguće objašnjenje. S druge strane, pojačana upotreba elektro magnetnih polja i sve veća upotreba mobilne mreže koja kod pčela stvara dezorijentiranost  kako neki drugi tvrde, može biti uzrok CCD-a.

Iako pčele nisu oprašivači baš svih biljaka, neke se oprašuju same, neke putem vjetra ili drugih insekata, u svakom slučaju da nestane pčela, na mnoge bi namirnice morali zaboraviti

Treća verzija koja takođe nije isključena je i parazitska muha Apocephalus borealis koja napada pčele. Fenomen CCD-a nije nešto novo. Za njega se zna još od ranije ali u zadnje vrijeme je njegova pojava postala znatno izraženija pa je samim tim postao i problem broj jedan iz ove oblasti.

Postoje naravno tu i neki drugi faktori koji se mogu povezati sa CCD-om. Uzgajivači matica rade na tome da promijene njenu genetiku, pri čemu teže ka tome da, dobiju što kvalitetniju mladu maticu koja nosi jako dobre karakterne osobine (mirnoća, čistoća, veće količine meda itd.).

Postavlja se pitanje, je li tako proizvedene matice imaju i karakteristiku jakog imunog  sistema kojeg treba da prenesu na svoj podmladak. Pitanja na koja znanstvenici i običan čovjek traže odgovore nisu ujedno  i neriješiva pitanja samo treba znati kome ih postaviti. Konkretno, ovo pitanje čovjek treba postaviti sebi. Zašto sebi? Odgovorit ću vam na ovo pitanje.

Ljudski nemar

Ljudski nemar i bezobzirnost prema prirodi, sebi, okolini u zadnje vrijeme jako dolaze do izražaja. Podsjetit ću, globalno zatopljavanje je uzrok topljenja santi leda na sjevernom polu.  Industrujalizacija i zagađenje zraka doveli su do toga da, do sada netaknuti dijelovi prirode i svijeta radikalno snose posljedice, a šta će tek onda biti sa nama koji boravimo tu i čemu se onda čudimo. Šta će biti sa pčelom koja je nježno i krhko biće. Utjecaj smanjenja broja pčela s vremenom će dovesti do toga da, nama sada tako lako dostupna hrana koju sijemo postane slabo ili nikako dostupna, odnosno luksuz koji sebi nećemo moći priuštiti.

Svijest i savjest

Čovjek kao apsolutni vladar na zemaljskoj planeti bi pored svijesti trebao imati i savjest. Ako znamo da nam za zdrav život treba zdrava hrana isto tako bi trebalo da znamo da istu tu zdravu hranu treba i pčela. Ako pčela nema dovoljno zdrave hrane ona će uginuti. Za čovjeka u tom slučaju nastupaju veoma teška vremena ili se možda obistini nepotvrđena tvrdnja Alberta Ajnštajna, da će i čovjeka ubrzo nestati.

Iako pčele nisu oprašivači baš svih biljaka, neke se oprašuju same, neke putem vjetra ili drugih insekata, u svakom slučaju da nestane pčela mnoge od nama veoma dragih namirnica bi mogli jednostavno da zaboravimo, a nabrojat ću samo neke:

paradajz, paprika, krastavac, patlidžn,karfiol, kupus, brokule, grožđe, kafa, avokado,kakao, mrkva, luk, grah, lucerna, jabuka, kruška, dinja, lubenica, mango, kivi,šljiva, limun, breskva, orašasti plodovi i mnogi drugi.

Sada ponovo pitanje, šta je CCD?

Ako pčela nema dovoljno zdrave hrane, ona će uginuti

Moj odgovor bi glasio, nemaran odnos čovjeka prema prirodi i svim živim bićima naziva se čovjekov CCD, koji je uzročnik i virus, a prenosi se na druga stvorenja u nekom drugom obliku kada i mijenja svojstvo virusa sa nepoznatim.

 Kako se boriti protiv CCD-a?

Odgovoriti na ovo pitanje je puno lakše nego pristupiti njegovoj implementaciji.

  1. U biti, čovjek bi morao povesti računa o tome da hemijska sredstva za prskanje bilja zamijeni manje efikasnim prirodnim sredstvima. Ako prskanje hemijskim sredstvima dovodi do pomora pčela onda nema ni oprašivanja biljaka a samim tim nema ni ploda.
  2. Krajnji kupac bi trebalo da sve dostupne proizvode kupuje kod lokalnog poljoprivrednika koji se bavi organskom proizvodnjom. Na taj način bi ostali proizvođači bili na gubitku pri čemu bi počeli razmišljati o uzgoju i proizvodnji bez upotrebe hemijskih sredstava.
  3. Sadnja biljaka koje pčele posjećuju i pošumljavanje bi trebala biti zadaća svih onih koji imaju svijest i savjest.
  4. Vođenje računa o odlaganju otpada, zaštita voda, aktivna podrška radu udruženja koja se bave zaštitom čovjekove okoline.

Ovo su samo neki od prijedloga koje čovjek može da ispoštuje, a pored toga u kampanju bi se trebali uključiti i pravni subjekti, zatim ministarstva i državne institucije koje donošenjem određenih zakona mogu dati svoj veliki doprinos.

Spasimo pčele dok nama nije kasno…

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY