Pčele se roje, jer su besposlene, nisu gradile saće, a matica je...

Pčele se roje, jer su besposlene, nisu gradile saće, a matica je smanjila polaganje jaja: 2019. će ostati zabilježena kao rekordna „rojeva godina“.

SHARE

 Definitivno u pčelarstvu nema pravila, niti obrazca za idealno ponašanje pčela. Svaka je godina priča za sebe. A ako je suditi po gotovo paničnim informacijama o rojenju širom BiH i regiona, ova 2019. godina ostat će zabilježena kao rekordna „rojeva godina“.

Svojevremeno je istaknuti bh. pčelarski stručnjak Rajko Radivojac kazao slijedeće:  „Ako osnovno pčelarsko znanje spojimo sa vremenskim prilikama svakog proljeća, naći ćemo objašnjenje za masovno rojenje pčela. Jake pčelinje zajednice koje smo pripremili za bagremovu pašu su ušle u rojevi nagon, jer mlade pčele nisu mogle da zadovolje svoje potrebe… „

Definitivno u pčelarstvu nema pravila, niti obrazca za idealno ponašanje pčela. Svaka je godina priča za sebe.A ako je suditi po gotovo paničnim informacijama o rojenju širom BiH i regiona, ova 2019. godina ostat će zabilježena kao rekordna „rojeva godina“.

Stariji pčelari kažu da u zadnjih 40 godina nije bilo ovolike gladi na pojedinim lokacijama i to u maju – mjesecu koji je tradicionalno vrijeme rojenja. Neki su skloni kazati kako su vremenske neprilike „natjerale“ pčele na rojenje, da je to njihov način borbe za opstanak. Uz to, u nedostatku medobranja, obilato su unosile polen, a poznato je da se roje ne polenu, nikako na medu!

Pčelarske osnove, nauka i praksa kažu da ima nekoliko uslova u kojima pčelinja zajednica dolazi u rojevi nagon.. Prvi uslov je jaka pčelinja zajednica; slabići se ne roje. Na pojavu rojevog nagona utiče i ograničen prostor u kome matica može polagati jaja, loša ventilacija u košnici i genetska sklonost ka rojenju.

Ako se ovi elementarni principi povežu sa vremenskim prilikama ovog proljeća, čini se, dobija se objašnjenje za masovno ovomajsko rojenje pčela. Dakle, u rojevoj godini nema ništa mistično i nepoznato. Nije u pitanju nikakva neprirodna pojava…

Damir Barašanin: NEPLANSKI SE PROŠIRIO ZA 20-TAK DRUŠTAVA

Banjalučanin damir Barašanin i predsjednik Saveza pčelara Republike Srpske Damir Barašanin proširio je svoje pčelinje carstvo za dvadesetak novih društava. Mogao je, kaže, imati i više, ali nije bio u prilici da uhvati svaki roj. Naime, on živi u banja Luci, a pčelinjak je udaljen 40-tak kilometara i smješten je na roditeljskom imanju.

–             Mama i tata su dežurali. Samo su mi javljali kada izađe roj. Zovu telefonom, vele „evo roja“. Ama se toliko ispraksirala oko pčela da je po zvuku znala kada će se rojiti, pa me je obavještavala, a inače nije vična pčelarstvu.

–             Jedno vrijeme sam odlazio, hvatao ih, ali nisam bio uvijek u prilici da stalno putujem. Dešavalo se da, nakon što mi mama javi za roj, samo kažem „neka joj je srećan put“ – ispričao nam je Barašanin.

Ni Damir se u svom pčelarskom stažu nikada ranije nije susretao sa ovako izraženim rojevim nagonom. Zanimljivo je, kaže, da su se pčele rojile i tamo gdje je bio skoro siguran da neće biti rojidbenog nagona.

–             Sva društva sam detaljno pregledao, pripremio za nadolazeće paše. Ali, sve je priroda poremetila pčelaru, a pčela sigurno zna zašto se odlučila na rojenje, mimo moje volje i želje – kaže Damir i dodaje da nije planirao veće proširenje na pčelinjaku. Voljom pčela svoje je carstvo povećao.

–             Samo jake i zdrave pčele se roje, a to mi je najveća nagrada – kazao nam je na kraju predsjednik SUPRS-a.

Željko Bajović: UHVATIO 100 ROJEVA

U skoro dvadeset godina, koliko se bavi pčelarstvom, Željko Bajović iz Bileće nije doživio situaciju kao ovog proljeća – da mu se u dvadesetak majskih dana izroji stotinjak društava. U jednom danu je „hvatao“ i po dvadesetak rojeva. Po tome je, kažu u šali, „sazrio“ za Ginisovu knjigu rekorda.

–             Započeo sam sezonu sa 400 društava, a eto voljom „više sile“ imam sada oko 500 društava – kaže Željko, jedan od najuspjhešnijih i najvećih bosansko – hercegovačkih pčelara – kaže Željko i dodaje:

–             Umjesto da krene paša, krenuli su rojevi!

Sve je, priča, u Istočnoj Hercegovini „mirisalo“ na uspješnu sezonu. Zanovijet je dobro medila, pčele su nešto unijele hrane. Odjednom, počele su kiše, oslabio unos, a kod Željka jaka društva

Bile su nešto donijele zanovijeti, onda nastupila kiša, nisu radile, slab unos, krenulo rojenje… Prvi roj na jednom od četiri Željkova pčelinjaka izašao je 25. aprila.

–             To je nevjerovatno da se u aprilu roje. Ni ja, a ni stariji pčelari ne pamtimo da su se pčele rojile u aprilu – objašnjava naš sagovornik.

Tokom maja uslijedili su novi šokovi. U jednom danu se rojilo po desetak društava. Čak po pet rojeva se hvatalo na jednom stablu.

–             Cijeli maj ništa drugo nisam radio, do trčao od lokacije do lokacije i skupljao rojeve. Nešto je pobjeglo za svojom sudbinom, a većinu sam hvatao – kaže Željko.

Priznaje da ga je „rojev nagon“ pomalo zatekao. Nije očekivao loše vremenske prilike, nije ni sva društva pregledao. Nije ni mogao vršiti detaljne preglede na lošem vremenu, a uz to nije se nadao kišnim danima.

– U takvim situacijama čovjek se snalazi kako zna i umije. Na b rzinu sam klepao ramove, košnice, improvizovao pčelama dom za prvu pomoć. U jednom trenutku sam organizovao ekipu ljudi da mi kuju ramove… Na kraju se sve dobro završilo. U tom, na momen te haotičnom stanju, ja sam ipak presrećan. Svi rojevi su izuzetno jaki, smješteni su u košnice, postao sam bogatiji za novih stotinu društava. Ogrijalo je sunce… Čekamo kadulju, livadu, a onda u planine – optimista je Željko Bajović.

Kako “prisliti” roj na spuštanje?

Pojedini pčelari namažu čak ruku travom matičnjak (neki je narodi zovu “limun trava”. Oni tvrde da se tada roj veoma brzo spusti na ruku, a odatle ga smještaju u košnicu.

Bacanjem sitnog pijeska ili zemlje po roju, ili prskanjem vodom roja u zraku, pčele se spuste. Vjeruje se da oba ova načina simuliraju kišu, pa roj pada na prvu granu.

Stariji pčelari tvrde da roj može “prizemljiti” glasna buka. Neki koriste petard, a drugi opet “motorku”

Nekada davno ljudi su zvonili ručnim zvoncetom ili su zaustavljali roj zvonjavom o neki predmet od metala. Bitno je da se proizvodi jak i rezak zvuk.

Vladimir Milošević kaže da roj zaustavlja uz pomoć zvona od ovaca. Čim krene, on počne zvoniti ispred njega I tako ga usmjerava gdje želi da se uhvati. Vlado kaže da mora biti “veoma rezonantno zvono”.

Prema kazivanju pčelara Alena Vuglovečkog, u njegovom kraju ljudi su uzimali staru kosu, objesili je na žicu, a nakon toga tankim željezom udarali po kosi. Ubrzo se roj spuštao na najbližu granu. Nakon toga bi ga smještali u košnicu pletaru, koju su ranije namazali unutra medom.

Pojedini pčelari su zaustavljali roj pucanjem iz lovačke puške.

(bhpčelar broj 66)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY