Studije Geraldine Wright i njenih kolega su pokazale da i pčele emotivno...

Studije Geraldine Wright i njenih kolega su pokazale da i pčele emotivno reagiraju: Da li pčele imaju osjećaje?

SHARE

Nakon intrigantne i zanimljive studije na temu “Pčele i karakter”, objavljena je još jedna zanimljiva studija na temu “Pčele i emocije” Naime, uzbudljivi eksperimenti daju naslutiti da pčele kao i drugi insekti imaju nešto poput emotivnog života

Ako nikada niste pažljivo pogledali pčele, onda ste mnogo toga propustili. Kada ih pažljivo posmatrate dok nježno uvijaju i odmotavaju svoja uska usta, dok posežu za hranom, stičete utisak da nije stvar samo u prehrani, već da one zaista uživaju. Pogledajte još malo, neodlučni trzaji i obješenost njihovih ticala kao da otkrivaju neku vrstu emocija. Možda iznerviranost? Možda i neku vrstu uznemirenosti?

Da li pčele zaista doživljavaju bilo šta od pomenutog je otvoreno naučno pitanje. Također, to je i vrlo važno naučno pitanje sa implikacijama na, ne samo pčela, već velike većine životinja.

Nedavno, studije Geraldine Wright i njenih kolega sa Univerziteta u Njukastlu su ponovno pokrenule debatu o ovim pitanjima, jer su pokazale da postoji mogućnost da pčele doživljavaju nešto što liči na emocije.

Korištenjem jednostavnih bihevijoralnih testova, istraživački tim Wrightove je pokazao da poput i drugih u laboratoriji testiranih bića koja pokazuju tužna osjećanja, a koja do sada uključuju ljude, majmune, pse i čvorke, pčele koje su pod stresom smatraju da je “čaša poluprazna, a ne polupuna”. Iako ovo ne dokazuje niti može dokazati da pčele doživljavaju emocije poput ljudskih, ipak se moramo zapitati. Trebali bi ozbiljno shvatiti mogućnost da insekti nešto osjećaju.

Polupuna ili poluprazna čaša?

Znamo da pčele spadaju u red beskičmenjaka i, iako je mnogo toga poznato o neurobiologiji beskičmenjaka, te činjenice same po sebi ne daju nikakav odgovor kad su u pitanju osjećaji. Da li kičmenjaci više osjećaju od beskičmenjaka?

Pa, sa jedne strane, beskičmenjaci nemaju moždanog korteksa niti amigdale, kao ni mnogih drugih važnih moždanih struktura zaduženih za emocije kod ljudi. Također, neiznenađujuće, njihov nervni sistem je prilično minimalistički u poređenju s našim: ljudi okvirno imaju stotinu hiljada pčelinjih mozgova u svojim glavama. S druge strane, neki beskičmenjaci, uključujući insekte posjeduju neki rudimentarni oblik našeg sistema za reagovanje na stres.

Dakle, pitanje i dalje ostaje: da li pčele doživljavaju emocije na način koji bismo mi prepoznali ili jednostavno reaguju na svijet sa skupinom glorifikovanih refleksa?
Kako bi odgovorili na ovo fascinantno pitanje, tim Wrightove, koji je vodila Melissa Bateson, slijedili su tragove skorijih istraživanja o „pesimističkim sklonostima“ kod životinja. Kod ljudi ovo se odnosi na dobro poznatu tendenciju da predvide prijetnju ili anticipiraju negativan ishod kada su anksiozni ili depresivni. Na primjer, u testovima gdje se ljudima pokazuju dvosmislene (dvoznačne) rečenice poput „Doktor pregleda rast male Emily“ anksiozni ljudi, za razliku od ostalih, nisu skloni zaključku da je Emily dobro i da je u pitanju samo pregled njene visine.

Iako vjerovatno ne iznenađuje da loša raspoloženja i negativne prosudbe idu zajedno, njihova međupovezanost je korisna. Mi se vrlo opušteno oslanjamo na svoja raspoloženja i prosudbe kako bi nas informisali o osjećajima drugih opserviranjem njihovih postupaka i izbora. Naučno gledano, ovu pojavu možemo korititi za proučavanje emocija stvorenja koja nam ne mogu direktno reći kako se osjećaju. Ključno je da se postave kontrolirani uvjeti gdje se životinje sreću sa različitim stimulansima (neverbalna verzija rečenice o Emily).

Eksperiment sa mirisima i jazavcem

Prvobitni eksperiment Wrightove sastojao se od grupe pčela koje su istrenirane da povezuju jednostavnu kombinaciju mirisa sa dvije vrste hrane. Jedna kombinacija koja se sastojala od 1 dijela heksanola (organska vrsta alkohola) i 9 dijelova oktanona se redovno uparivala sa saharozom (šećer), što su pčele doživljavale kao nagradu. Druga mješavina mirisa sadržavala je dvije iste hemikalije u suprotnim omjerima (9 dijelova heksanola i 1 dio oktanona) i uparivala se sa kininom, spojem koji većina nas doživljava gorkim i koji će pčele aktivno izbjegavati nakon što ga isprobaju. Nakon što su naučile asocijacije miris – hrana, pčele su očekivano reagovale, odmotavale su i širile svoja usta očekujući hranu, kada bi osjetile prvu mješavinu mirisa, a povlačile ih kada bi im se ponudila druga mješavina.

Nakon ovog treninga, naučnici su mogli testirati rakciju pčela na niz dvosmislenih mješavina međumirisa, kako bi proučavali njihovu moć predviđanja. Međutim, polovina pčela je prvo provela jedan period u vorteksu.

Vjerovatno je to bilo neugodno koliko i zvuči. U eksperimentu kojim je planirano da se simulira napad jazavca na košnicu, pčele su se vrtile u mašini koja je namijenjena za snažno miksanje hemikalija. Ako bi bilo šta oneraspoložilo pčele, ovo bi bilo to.
Zatim, i potresene i nepotresene pčele su testirane na pet mješavina heksanola i oktanona u različitim koncentracijama. Neiznenađujuće, obje grupe su radije prilazile mješavini koja se sastojala od velikog procenta oktanona (koji sadrži šećer) nego mješavinama koje sadrže veći procenat heksanola (koji sadrži kinin). Međutim, zanimljivo je da su potresene pčele bile neodlučnije prilikom prilaska mješavinama, nego one koje nisu bile potresene.

U klasičnoj analogiji čaša poluprazna vs. polupuna u kojoj je pčelama prezentirana mješavina koja se sastojala od jednakih dijelova heksanola i oktanona, kontrolirana grupa je ovu smjesu prvo isprobala prije odbacivanja. Prilazile su mješavinama u očekivanju da će naći hranu u više od polovine eksperimenata. S druge strane, potresene pčele, su mnogo češće odustajale. Stres zadobijen potresanjem pretvorio ih je u pesimiste, koji su dvosmislene mirise tumačili kao napola preteći, prije nego napola hranjiv.

U dodatku ovih testiranja ponašanja, naučnici su također testirali promjene nivoa sistemskog neurotransmitera – neuroprenosnika nakon potresanja. Prenosnici sa svojim poznatim ulogama u učenju insekata (octopamine – vrsta hemikalije koja oslobađa neuroprenosnike u mozgu i ima važnu ulogu u psihološkom životu, nalazi se u mnogim biljkama i životinjama), averzivno uvjetovanje (dopamin – kao i octopamine) i agresija (serotonin – neurotranzmiterska hemikalija koja regulira mnoge funkcije: temperatura, apetit..ako nije u balansu izaziva depresiju) su reducirani ovom procedurom – vrćenjem.
Zajedno, ovi bihevijoralni i neurohemijski testovi su otkrili neočekivane dimenzije pčelinje kognicije. Naučno gledano, možemo reći da pčele imaju trajno stanje negativnog afekta koje se aktivira kada su uznemirene, a koje je povezano sa sistemskim promjenama u neuroprenosnicima, te uzrokuje jasne, mjerljive kognitivne sklonosti.

Intrigantna molba

Možemo li izvući i dublji zaključak od ovoga? Za sada, ne. Jedino da pitamo pčele kako se osjećaju ili da testiramo njihove umove sa još neizumljenim mjeračem emocija, jednostavno ne možemo znati kakav je to osjećaj biti pčela. Međutim, Wrightova i njeni koautori nam ostavljaju intrigantanu molbu za dosljednošću, onom koja nas upuće da jasno promislimo o tome kako promatramo umove i emocije svih bića.

U drugom konteksu, istraživači impliciraju da smo instinktivno spremni reći da je pas ili osoba anksiozan kada uočimo pokazatelje pesimističnog ponašanja. Mi vidimo „stidljivog“ psa, koji je u našim očima poput osobe, kako doživljava ono što je „vrlo vjerovatno“ anksioznost izazvana odvajanjem. Kada ga testiramo, da bi odredili pesimističnu sklonost, kao što je već urađeno prošle godine i na osnovu ovih testiranja možemo zaključiti da psi uistinu osjećaju anksioznost kada su ostanu sami. „To je nelogično dosljedno“, kažu Bateson i kolege, kako bi zaključili ovo testiranje. Međutim,“poričemo isti zaključak u istom slučaju kod pčela“.

Zaista je tako. Dakle, trebate odlučiti sami da li pčele mogu dobiti probno članstvo među istinski anksioznim ili da li pesimizam vašeg psa ne govori ništa o tome kako se on osjeća. Vjerovatno to nije teška odluka vlasniku psa – stoji u studiji. (bhpčelar/arhiva/E. K).

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY