Aleksandar Vučenović iz sela Rogolji kod Bosanske Gradiške: 25 GODINA NE DIRA...

Aleksandar Vučenović iz sela Rogolji kod Bosanske Gradiške: 25 GODINA NE DIRA PČELE IZNAD SPAVAĆE SOBE, JER VJERUJE DA BI GA STIGLA KAZNA!

SHARE

Jedna baka mi je rekla da pčele nisu slučajno odabrale baš moju kuću, te da nam donose sreću. Uvjerio sam se u to. U prvi mah nisam poslušao baku; pa sam uzeo građevinsku pjenu i zatvorio im ulaz. Nakon tri dana imao sam saobraćajnu nezgodu sa povredama i odmah sam se sjetio mojih pčela.

Na tri mjesta između cigli, gdje se spaja prizemlje sa spratom, pčele su na Vučenovićevoj kući napravile stanište. Domaćin imk nikada nije uzeo ni gram meda. Jedne godine im je bio zatvorio ulaz, a tri dana kasnije doživio tešku saobraćajnu nesreću. On vjeruje da je to bila Božija opomena…

Aleksandar Vučenović, radnik iz bosanskogradiškog sela Rogolji, smatra da mu pčele donose sreću i harmoniju u životu. Aco nije pčelar, ali i dan i noć provodi u neposrednoj blizini nekoliko pčelinjih rojeva.

Na tri mjesta između cigli, gdje se spaja prizemlje sa spratom, pčele su na Vučenovićevoj  kući napravile stanište. Po cijeli dan čuje se neprestano zujanje, a često se osjeti i miris meda. Aleksandar kaže da su se pčele naselile u njegovu kuću prije četvrt vijeka, davne 1989. godine.

– Gore je betonska ploča, a ispod su  grede i daske koje čine strop. Pčele su se nastanile u toj šupljini. Ovaj čeoni ulaz pčele su formirale 1989. godine, a prije nekoliko dana došli su novi rojevi i ušli sa druge strane kuće na dva mjesta – priča Vučenović.

Domaćin kuće kaže da nije nikada otvarao stanište pčela da pogleda ima li meda, ali kaže da na stropu ponekad izbiju žuti krugovi.

– Ti krugovi vjerovatno potiču od meda. Miris u spavaćoj sobi gdje iznad stropa ima najviše pčela je božanstven. Vjerujem da me u značajnoj mjeri smiruje i omogućava miran san. Kad legnemo čujemo prijatno zujanje pčela, jednostavno navikli smo jedni na druge – kaže Aleksandar.

Iako mu zujanje pčela i miris meda donose smirenje i udoban san Aleksandar kaže da bi volio zaviriti u pčelinjak.

– Razmišljam da ovoga ljeta izvučem nekoliko cigli i da pogledam kako su se organizovale pčele unutra bez pomoći čovjeka. Nemaju ni okvire, ni satne osnove, nikad ih nisam ni prihranjivao niti štiti od bolesti i štetočina. Ako se odlučim na taj korak posavjetovat ću se sa iskusnim pčelarima iz sela. Možda im popravim uslove a i okusim kakav je med sa tavana – kaže kroz smijeh Aleksandar Vučenović.

Oko Vučenovićeve kuće svud okolo su bagremove šume, livade i drugo medonosno bilje, što je najvjerovatnije pogodovalo pčelama da se usele baš u njegovo domaćinstvo.

Saobraćajna nesreća kao kazna!

Vučenović kazuje da je prije desetak godina upitao jednu staru baku šta da čini sa pčelama, a da mu je ona odgovorila da one predstavljaju sreću i sklad i da ih ne dira.

– Baka mi je rekla da pčele nisu slučajno odabrale baš moju kuću, te da nam donose sreću. Uvjerio sam se u to. U prvi mah nisam poslušao baku; pa sam uzeo građevinsku pjenu i zatvorio im ulaz. Nakon tri dana imao sam saobraćajnu nezgodu sa povredama i odmah sam se sjetio mojih pčela. Čim sam se pridigao iz kreveta otvorio sam im ulaz. Od tada mi je sve u životu krenulo uzlaznom putanjom – sjeća se Aleksandar Vučenović, inače radnik bosanskogradiškog Doma zdravlja. (B.Grgić/BH pčelar(arhiva)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY