DAMIR BARAŠIN, BANJA LUKA: Pčele kupio zbog lješnjaka, a onda ih zavolio!

DAMIR BARAŠIN, BANJA LUKA: Pčele kupio zbog lješnjaka, a onda ih zavolio!

SHARE

Predsjednik Društva pčelara Banja Luka i ekonomista u pčelarstvu smatra da pčelarstvo u RS, ali i u cijeloj BiH nije baš „poželjno zanimanje“. Nemamo razumijevanja od vlade i njenih institucija. Recimo, Zakonom o podsticajima za jednu muznu kravu dobije se 100 KM, za jednu ovcu ili kozu 10 KM, a za košnicu pčela samo 4 KM. Tu nema nikakve logike.

Damir Barašin, predsjednik Društva pčelara iz Banjaluke, primjer je mladog i uspješnog pčelara koji je za veoma kratko vrijeme uspio postići zavidne rezultate. Zapčelario je tek prije šest godina, a već iza sebe ima titule, znanje, zvanje i vrhunske proizvode upakovane u već porodični brend „Pčelarstvo Barašin“.

– Nemam ja baš toliko iskustvo, ali imam volju, trud i maksimalno zalaganje – govori Damir na početku razgovora.

Po struci je diplomirani ekonomista. Zaposlen je u kompaniji M:tel u službi marketinga. Možda je, kaže, iskustvo na takvom radnom mjestu i doprinijelo pa je za veoma kratak vremenski period uspio napraviti brend od svojih proizvoda.

– Nove tehnologije se moraju koristiti, moraju se pratiti svjetski trendovi, konstantno se mora napredovati i usavršavati na svakom životnom polju pa tako i u pčelarstvu – kaže Damir i smatra da je i to jedan od razloga njegove uspješnosti.

Na čelo banjalučkog Društva pčelara došao je prošle godine. Tvrdi kako je to prvenstveno zbog njegovih godina, ali i entuzijazma i elana kojeg nosi sa sobom.

– Za ovih nekoliko mjeseci uspjeli smo napraviti puno toga. Nažalost, pčelarstvo u RS-u i nije baš „poželjno zanimanje“. Nemamo razumijevanja od vlade i njenih institucija. Recimo, Zakonom o podsticajima za jednu muznu kravu dobije se 100 KM, za jednu ovcu ili kozu 10 KM, a za košnicu pčela samo 4 KM. Tu nema nikakve logike. Na svu sreću, u Centru za razvoj sela ove godine su imali radosnu svijest za nas. Nakon niza uspješnih razgovora i pregovora, odlučili su nas pomoći sa po 6 KM po košnici i odlučili su nas podržati tako što će na svaku pčelarevu investiciju, oni refundirati 50 posto utrošenih sredstava – govori za BH pčelar Barašin.

Kada smo razgovarali sa njim, upravo je bio u aktivnostima na organizaciji sajma meda i pečlarstva u Banjaluci.

– Očekujemo veliki broj izlagača i gostiju, neophodna mi je maksimalna snaga i koncentracija – pojasnio je.

U svome posjedu ima oko 40 košnica. Tvrdi kako je to maksimalan broj oko kojeg se može brinuti zbog obaveza na poslu.

– Sve više, ne bih mogao kvalitetno održavati i brinuti oko njih. I ovako mi pomoć supruge itekako dobro dođe – kaže Damir.

Njegov put u pčelarstvo bio je, kako kaže, slučajan. Prvotno je bio krenuo sa uzgojem lješnjaka. U Kladarima kod Srpca, gdje ima porodični imanje, zasadio je prije sedam godina 500 sadnica lješnjaka. U tu svrhu, odlučio je nabaviti košnicu – dvije isključivo kako bi ih pčele oprašivale.

– Tada nisam znao da pčele uopće ne oprašuju lješnjake nego da to radi vjetar.  Ali, te dvije košnice su me zarazile i natjerale u svijet pčelarstva – smije se naš sagovornik.

U početku je pčelario sam, pa malo uz pomoć nekih pčelara rođaka, a kasnije je upao u, kako kaže, pravo profesionalno pčelarsko druženje. Upoznao se sa vrhunskim stručnjacima koji su mu uvijek bili pri ruci i savjetom i praktičnom „nastavom“.

– Sve su to razlozi pa sam brzo stasao i danas uspješno proizvodim med, polen, propolis i razne mješavine od meda i ljekovitog bilja. Uglavnom sve prodam na sajmovima i kućnom pragu. Mada, velike količine kupe i kolege sa posla – objašnjava ovaj Banjalučanin.

Seleći je pčelar. Prva paša za njegove pčelice je bagrem u Kladarima, potom bagremac negdje uz Savu, nakon toga ide po livadu na Manjaču, i, ako godina bude dobra, čak stigne i na vrijesak u Drvar.

– U prosjeku uspijem izvrcati dvadeset i koji kilogram meda. Od ovolikog broja košnica ne bih mogao živjeti, ali itekako mi dobro dođe kao nadopuna kućnom budžetu i omogućava mi malo ugodniji i luksuzniji život – kaže Barašin.

Na kraju za BH PČELAR objašnjava kako mu se tek sada otvaraju putevi i vidici u pčelarstvu. Cilj mu je osnažiti Društvo pčelara i na taj način pomoći i drugim mladim ljudima da zapčelare.

– Predstoji velika borba, ali drugog načina i rješenja nema – njegova je svojevrsna poruka. (Arhiv BH pčelara)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY