Goran Gagić iz Gradiške: U zimu ulazim samo sa srednje jakim i...

Goran Gagić iz Gradiške: U zimu ulazim samo sa srednje jakim i jakim društvima

SHARE

Sve što nije sposobno da preživi, ne treba ni da živi. Zato spajam slabija društva u jedno, i zato nemam gubitaka

Goran Gagić iz Gradiške tek je zakoračio u 25. godinu, a ozbiljno se bavi pčelarstvom. Na svom pčelinjaku je za „zimski san“ opremio stotinjak društava. Vjeruje da će njegove pčele proljeće dočekati kao jake i zdrave zajednice. Na gubitke i ne pomišlja, jer vodi se lofgikom da „spajanje društava nisu gubici, nego dobici“

“Sve što nije sposobno da preživi, ne treba ni da živi. Zato spajam slabija društva u jedno, i zato nemam gubitaka. U zimu ulazim samo sa srednje jakim i jakim društvima – pojašnjava.

A dok pčele budu „odmarale“ on će u radionici udarnički raditi na pripremama košnica, satnih osnova, okvira… On ima i firmu PG Ekoprom Gagić Goran.

U pčelarstvo se zaljubio s petnaestak godina uz strica. Kad je završio gimnaziju stric mu je poklonio jednu košnicu. Uz njega je i otkrivao prve tajne i čarolije pčelarstva. Tada je doživio i prva razočarenja. Kaže, da se nadao medu, radovao se prvom vrcanju. Nažalost, sušna godina, pčele nisu imale višaka, tako da ono što su zatekli u košnici ostavili su njima za zimnicu.

„Jeste mi bilo žao, ali nisam poklekao. Naprotiv! Slijedeće godine sam formirao pet novih društava i izvrcao meda čak i za prvu prodaju – kazuje Goran.

Kozara – raj za pčele

Iako mlad, za Gorana se već sada može reći da je iskusan pčelar. Radi matice za svoje potrebe, rojeve, proizvodnju prirodnog voska, satnih osnova, polena… Dodaje da ima mentora Milutina Šokčevića, kuma koji je tu kad god mu zatreba. Strog je, ali ne štedi znanje.

„Kumu Milutinu dugujem neizmjernu zahvalnost. Uz mene je sve ove godine. A zahvaljujući njemu sam se prvi put susreo i veoma brzo sam savladao sakupljanje polena i propolisa. Poklonio mi je tri hvataća polena i praktično mi otkrivao tajne ovog posla – priča Goran.

Sin je jedinac u porodici. Podrška su mu i pomoć otac i majka. Ipak, on ponajviše vjeruje sebi. U radu sa pčelama uživa, to ga, kaže, ponese, potpuno zaokupi i kada je u tome poslu, ne misli na neke druge stvari ili probleme.

„Ovo je moj smisao života. Od marta pa sve do zimskih dana ja sam na nogama, u prirodi. Moje selo Kijevci se nalazi u podnožju Kozare. To je brdsko-planinski kraj, u kojem za pčele ima „hljeba“ od ranog proljeća do kraja sezone.

Uporedo sa radom u pčelinjaku, Goran i istražuje, uči, analizira… Obilazi pčelarske skupove, sajmove, izložbe. Nestalo je one početne treme kada je kao golobradi mladić ulazio u ta društva. Danas je pun snage, samopouzdanja i znanja. Sklopio je brojna prijateljstva širom balkanskih prostora. Sa pčelarima razmjenjuje iskustva, a sa pčelarkama i ponešto više. (bhpčelar/E.M.)

 

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY