Goran Ilić iz Prijedora o terapijama apitoksinom: „KURS TERAPIJA“ UBLAŽILA JE MOJE...

Goran Ilić iz Prijedora o terapijama apitoksinom: „KURS TERAPIJA“ UBLAŽILA JE MOJE TEGOBE MULTIPLA SKLEROZE

SHARE

Za 12 dana mog boravka u Čeljabinsku primio sam ukupno 143 pčelinja uboda. U toku terapije rađeni su mi nalazi. Osjetio sam vidno poboljšanje; nestao mi je bol u stopalu. Danas ne primam nikakvu zvaničnu terapiju. Uzimam redovno polen, med, propolis i matični mliječ. Uspješno izvršavam svoje obaveze na poslu i održavam svoj mali pčelinjak. 

Goran Ilić je rođen 1970. godine u Sanskom Mostu. U Prijedoru živi od 1996., oženjen je, otac jednog djeteta. Po zanimanju je inžinjer mašinstva, a zaposlen je u Željeznicama RS. Inače, iz hobija se bavi i pčelarstvom. Posjeduje pet pčelinjih društava. Boluje od oboljenja CNS, multiple skleroze koju je pokušao zaustaviti pčelinjim otrovom.

BH pčelar: Povod za ovaj razgovor je Vaša bolest i Vaš put u Čeljabinsk na terapiju apitoksinom. Kad ste počeli osjećati prve simptome bolesti i kad Vam je postavljena dijagnoza?

Goran: Do pojave prvih simptoma multipla skleroze bio sam uvijek savršeno zdrav, bavio sam se aktivno sportom. Prve simptome osjetio sam 2000. godine pojavom čudnih senzacija, a 2001. godine desilo mi se iznenadno utrnuće noge. Tada nisam znao od čega bolujem. Kako se pojavilo tako je utrnuće iznenada i prestalo. Sve se ponovilo godinu dana kasnije uz pojavu jakog bola u nozi. Ljekari ništa nisu pronašli, pa su zaključili da mi se to dešava na psihičkoj osnovi.

Godine 2003. sam imao opštu slabost i nakratko izgubio govor, a opet svi nalazi su bili uredni. Slično se ponavljalo i kasnije, da bih februara 2007.god. konačno uradio magnetnu rezonancu. Tada mi je na KBC Banja Luka postavljena dijagnoza multipleks sklerosis. Tragajući o MS po internetu saznajem da je bolest neizlječiva, upoznajem strahote koje bolest nosi, saznajem da je terapija interferonima, koji imaju određeni uspjeh u zaustavljanju progresije bolesti veoma skupa (oko 3000 KM godišnje), a da socijalno nema novca za većinu pacijenata.

BH pčelar: Kakvu terapiju ste primali u tom periodu?

Goran: Na Neuorologiji KBC Banja Luka početkom marta mjeseca primio sam jednu pulsnu terapiju metilprednizolona u trajanju od 5 dana. Nisam osjetio neko poboljšanje u smislu prestanka trnjenja i nemoći u nogama, kao ni povećanja snage u organizmu.

BH pčelar: Kako ste saznali za mogućnost liječenja Vaše bolesti pčelinjim otrovom?

Goran: Po izlasku iz bolnice od g-ce Violete Santrač, stručnjaka za pčelarstvo, saznajem za mogućnost liječenja MS-a pčelinjim otrovom, saznajem za institut u Rusiji koji se bavi istaživanjem i liječenjem pčelinjim proizvodima. Ona mi je pomogla, preko prijateljice koja živi u Čenjabinsku u Rusiji, da ugovorim odlazak na liječenje. Nakon raznih peripetija oko vize, avio karata i novca obreo sam se u Čeljabinsku ujutro 19. jula u „Međunarodnom centru tradicionalne i alternativne medicine API“.

BH pčelar: Kako je počela Vaša terapija pčelinjim ubodima?

Goran: Po mom dolasku u Centar za apiterapiju dvije doktorice su obavile razgovor sa mnom. Upoznale su me sa tokom terapije i mogućim rizicima. Nisu mi garantovali uspjeh terapije. Potpisao sam izjavu u kojoj je pisalo da sam u potpunosti upoznat sa terapijom i rizicima koji se mogu desiti i u kojoj dajem saglasnost za primjenu pčelinjih uboda. Jedna od tih doktorica dr. Kasimova je vodila moj slučaj i nadgledala tok terapije. Pošto sam im ispričao da sam se izlagao većem broju pčelinjih uboda neposredno prije dolaska na liječenje, oni su terapiju prilagodili mom slučaju.

BH pčelar: Kako je tekla Vaša terapija?

Goran: Prvo su jednim ubodom pčele ispitali da li sam alergičan na apitoksin. Terapiju su počeli sa 3 uboda, 2 uboda u donji leđa i 1 ubod u potkoljenicu desne noge. Nakon toga radio sam fizijatrijske vježbe i aerobik vježbe. Urađena mi je masaža kičme, nogu i ruku. Terapija apitoksinom propraćena je određenom dijetom koja je sadržavala ishranu bogatu povrćem, rižom, raznim kuvanim jelima koja nisu imala začina, zaprški, sosova, bibera. Dozvoljeno je samo malo soli. Pored toga u toku terapije zabranjeno je konzumiranje: čokolade, kafe, alkohola, narandži, limuna , grejpfruta, odnosno voća koje sadrži kiseline.
Nije dozvoljena ni upotreba medikamenata koji sadržavaju nikotinsku kiselinu kao ni vitamina grupe B. Terapija je propraćena konzumiranjem meda i polena ujutro (1 supena kašika), med i matični mliječ u podne (1 supena kašika) i kašika meda sa čajem naveče.

Svaki dan povećavan je broj uboda, tako da je osmog dana dostigao 18, što je kod mene i bio maksimalan broj. Inače, svaki dan je kontrolisana tjelesna temperatura. Primjena apitoksina povećava tjelesnu temperaturu i potrebno je tuširanje hladnom vodom. Za 12 dana mog boravka u Čeljabinsku primio sam ukupno 143 pčelinja uboda. U toku terapije rađeni su mi nalazi. Kontrolisali su mi rad jetre i bubrega. Po završetku terapije naručen sam na slijedeći tretman za šest mjeseci.

BH pčelar: Jeste li osjetili neko poboljšanje nakon terapije.

Goran: Jesam. Nestao mi je bol u stopalu. Za vrijeme mog boravka u API centru imao sam čast da upoznam profesora Igora Krivopavlova-Moskvina i da u polusatnom razgovoru saznam više o liječenju MS-a apiterapijom. Prof. Krivopavlov mi je rekao da adekvatan tretman sa apitoksinom, koji je nosilac terapije, uz polen, propolis, matični mliječ i med koji potpomažu terapiju, može uspješno da inhibira razvoj MS-a. Pored toga postepeno dolazi do povlačenja simptoma MS-a i poboljšanja funkcija organizma što u mnogome zavisi od stanja i karakteristika svakog pacijenta ponaosob.

Naravno, sa terapijom je potrebno početi što ranije jer je uvijek teže vraćati izgubljene funkcije nego ih sačuvati. Prof. Krivopavlov je još rekao da je terapija dugotrajna i da značajni pozitivni rezultati ne izostaju kod velike većine pacijenata. Pitao sam prof. Krivopavlova da uporedi terapiju apitoksinom i terapiju interferonima, koja veoma skupa. Rekao je da terapija apitoksinom postiže sve što i interferonska terapija, samo mnogo bolje, s tim da nema nijednog lošeg propratnog efekta koji imaju interferoni i skoro da ne košta ništa. Još je rekao da ako apiterapija ne zaustavi razvoj MS-a ili ga bar značajno ne uspori trenutno poznati lijekovi za MS takođe to ne mogu. Po njegovim riječima Čeljabinsk je od 1992 god. prvi ruski rehabilitacion centar za MS.

BH pčelar: Koliko Vas je koštala terapija?

Goran: Sve skupa, terapija, karta i ostali troškovi su bili oko 5000 KM.

BH pčelar: Kako se sada osjećate?

Goran: Rećiću samo da ne primam nikakvu zvaničnu terapiju. Uzimam redovno polen, med, propolis i matični mliječ. Podvrgnem se svakog proljeća i jeseni terapijama pčelinjeg uboda. Održavam zdravlje, a izliječiti se ne mogu. Važno je da bolest ne napreduje. Ja i danas uspješno izvršavam svoje obaveze na poslu i održavam svoj mali pčelinjak. I danas skoro dvije godine nakon Čeljbinska ja dva puta godišnje provodim samostalno terapiju pčelinjm ubodima (onako kako sam naučio u Čeljabinsku) i to u proljece i u jesen, a ostale pčelinje proizvode koristim stalno.

Multipla skleroza je opaka i dugotrajna bolest, koja će najvjerovatnije trajati do kraja života i stoga po riječima prof. Krivopavlova svako onaj ko se odluči na apiterapiju moraće da nauči da je provodi samostalno i da vremenom postane bar pčelar amater. Nerealno je očekivati da jedan odlazak u Čeljabinsk može riješiti moj problem, a odlazak svake godine po dva puta ipak košta puno novca. Terapiju koju sam ja prošao ruski apiterapeuti nazivaju “kurs terapija”.

BH pčelar: Gorane, za kraj našeg razgovora, šta biste poručili onima koji bi da potraže spas u pčelinjim ubodima?

Goran: Ne želim nikoga da nagovaram na apitoksinoterapiju. One koji sami žele da pokušaju da se izliječe na ovaj način upućujem da se obrate u zvanične ustanove, koje rade tretmane pčelinjim otrovom. Pored Čeljabinska postoji i ustanova koja se bavi apitoksinoterapijom u Rumuniji, u Bukureštu. Nju vodi doktorica Kristina Aosan.

Kontakt Gorana Ilića putem E-maila: [email protected] (BH PČELAR/ARHIVA)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY