Gubici pčela i medonosno bilje: SVIJET SVE SIROMAŠNIJI MEDONOSNIM BILJKAMA, A ŠTA...

Gubici pčela i medonosno bilje: SVIJET SVE SIROMAŠNIJI MEDONOSNIM BILJKAMA, A ŠTA SVE MOŽEMO UZGAJATI U BiH?

SHARE

Gubici divljeg medonosnog cvijeća jedan od mogućih razloga gubitka pčela. Britanci i Nijemci zasijavaju medonosne biljke da pomognu oporavku pčelinje populacije. Da li bismo zimske štete u pčelinjacima mogli sanirati kroz uzgoj ljekovitih, rijetkih i zaštićenih medonosnih biljnih vrsta, kao što su brđanka (lat. Arnika montana ), crvotočina (lat. Licopodium clavatu), lincura (lat. Gentiana lutea)…

Gubici pčela već neko vrijeme su aktuelna tema, kako u stručnim pčelarskim i naučnim časopisima, tako i u dnevnoj štampi u cijelom svijetu. Mogući razlozi su bolesti pčela, neadekvatna upotreba pesticida, i slično. No, na toj listi sve češće je i – manjak medonosnog bilja. Kako su pčele, kao “zlatni” oprašivači, potrebne cvijeću, tako je i cvijeće potrebno pčelama…

Smanjiti pritisak na samonikle medonosne biljke

Gubici divljeg medonosnog cvijeća, zabilježeni su na nekoliko svjetskih lokacija. U Velikoj Britaniji, recimo, naročito su postali izraženi tokom posljednjih nekoliko godina. Tamošnji naučnici, ali i pčelari, stoga, apeluju na stanovništvo da preuzme inicijativu za spašavanje pčela sadnjom upravo onih biljaka čiji nektar pčele naročito vole.

Ovakav apel je upućen i u drugim zemljama svijeta. Pronašli smo konkretne podatke za Njemačku, Sjedinjene Američke Države… U našoj zemlji, još uvijek niko, barem ne toliko javno i glasno, ne apeluje da se sadi medonosno bilje. No, ovogodišnji značajno veliki gubici pčela zahtijevat će mnogo rada na oporavku pčelinje populacije, a upravo više nektara za pčele, u tome bi moglo pomoći.

– Uzgoj medonosnih ljekovitih, posebno rijetkih, rizičnih i zaštićenih biljnih vrsta, kao što su brđanka (lat. Arnika montana ), crvotočina (lat. Lycopodium clavatu), lincura (lat. Gentiana lutea), ljubičica mirisna (lat. Viola odorata), salep (lat. Orchis morio), ranjenik pravi (lat. Anthyllis vulneraria), pomogao bi u oporavku pčelinje populacije – smatraju stručnjaci.

Naime, sadnjom ovih vrsta, smanjuje se pritisak na samonikle medonosne biljke. Ovo bi, smatram, bila jedna od mjera strateškog karaktera..

Djevičanski čista zemlja

Veoma je značajno za medonosne biljke (i pčelarstvo uopće) to što naša zemlja nije hemizirana i što je “djevičanski” čista. Još uvijek imamo i samoniklog medonosnog bilja, ali i prirodnih oprašivača. Reprodukcija je obezbijeđena. Međutim, čovjek sa prekomjernom eksploatacijom ozbiljno počinje ugrožavati tu reprodukciju, odnosno, u kontekstu teme, održivost pojedinih biljnih vrsta. .

Stručnjaci upozoravaju da bi se mjera uzgoja medonosnog bilja u BiH mogla ocijeniti kao – veoma bitna i poželjna. Ali, isto tako treba znati da nije neminovna, kao što je to slučaj sa, primjerice, Njemačkom. Jer. Njemačka se, za razliku od BiH, ne može baš pohvaliti sa velikom raznovrsnošću medonosnih biljnih vrsta..

No, bez obzira na činjenicu da smo u tom smislu ispred Njemačke, mjere uzgoja medonosnog bilja, bilo organizovano, na velikim površinama, ili pak u vrtovima i baštama domaćinstava, nisu za zanemariti.

Ukratko, aspektu pčelinje paše, kao temelju održivosti pčelarstva, nedvojbeno trebamo posvetiti više pažnje. Moguće je to raditi i kroz određene projekte kakve su svojevremeno radili Udruženje građana za ljekovito i aromatično bilje Federacije BiH u saradnji sa NVO “Hilfswerk” iz Austrije kada se facelija sadila u Glamoču, Drvaru, B. Grahovu, B. Petrovcu, Bihaću…Bilo je zanimljivih projekata sadnje heljde.

Apel britanskih naučnika i pčelara

U Velikoj Britaniji gubici medonosnog bilja postali su izraženi tokom posljednjih nekoliko godina. Uz bolesti pčela, sumnjiče se kao jedan od mogućih razloga smanjenja pčelinje populacije u ovoj zemlji. Stoga je nedavno u britanskom dnevniku “The Telegraph” osvanuo članak pod naslovom “Spasimo pčele: Naučnici otkrivaju koje su to biljke koje bi mogle zaustaviti smanjenje pčelinje populacije”.U ovom članku, naime, stoji da naučnici sa Univerziteta Saseks nastoje empirijski dokazati koje su biljne vrste “najpodobnije” za ishranu pčela, u prvom redu vrste koje cvjetaju do u kasne ljetne, pa i rane jesenje dane. Miahil Garbuzov, čovjek koji se nalazi na čelu ovog projekta, a kojeg je pokrenuo Laboratorij za pčelarstvo i socijalne insekte Univerziteta Saseks, je objasnio zašto je fokus projekta na biljkama koje cvjetaju tokom ljeta:

– Nemamo dovoljno ljetnica, pa su naše pčele u kasne ljetne dane obično primorane putovati i do 10 km u potrazi za hranom. To ih iscrpljuje… Prisiljavati pčele, a koje su već pretrpjele gubitke, da više rade i dalje putuju, jasno je, ne može donijeti nikakvog dobra…

– U proljeće su cvjetovi veoma izdašni, tako da pčele ne moraju putovati više od nekoliko stotina metara od svojih košnica da nađu hranu. No, valja znati da je ljeto ipak pogodnije vrijeme za ishranu pčela – dodao je profesor Francis Ratnieks, šef Laboratorija za pčelarstvo i socijalne insekte Univerziteta Saseks.

Profesor Ratnieks ističe kako je britanski pejzaž postao siromašan ljetnicama, i to ponajviše zbog promijenjenog i neadekvatnog načina upotrebe zemljišta. Naglasio je da su sve ove činjenice razlogom što zajedno sa kolegama i britanskim pčelarima apeluje na javnost da u vrtovima i okućnicama sadi cvijeće poput djeteline, suncokreta, vrijeska, lavande, različka, itd., te da rjeđe kosi travnjake.

NJEMAČKA: Novi pčelinji pašnjaci

Sličan apel upućen je i u Njemačkoj, gdje se pčelari također žale na gubitke pčela. “Syngenta”, kompanija koja se bavi proizvodnjom sredstava za zaštitu bilja, inicirala je zasijavanje cvjetnih traka koje bi služile kao pčelinji pašnjaci. Tako je, u okviru akcije časopisa “Top agrar”, ova firma u proljeće 2010. poljoprivrednicima besplatno podijelila sjemena nekih pčelama dragih biljaka.

– Radi se o sjemenima trava dviju mješavina, Brandenburger i Tübinger (facelija je, recimo, glavni sastojak Tubinger sjemene mješavine), koje cvjetaju od proljeća do kasne jeseni. Stvoreni su dobri pčelinji pašnjaci koji pčelama pomažu u potrazi za kvalitetnom hranom – objašnjava poljoprivredni proizvođač Helmut Saudhof, te naglašava:

– Cvjetne trake su pogodne za zasijavanje pokraj šuma, živica, rubnih dijelova polja, itd.

Čak 900 njemačkih poljoprivrednika zasadilo je po jedan hektar pčelinjeg pašnjaka. Time je osigurana hrana pčelama iz okruženja, ali je došlo i do promocije zajedničkog rada poljoprivrednika i pčelara. I, već u prvoj godini istraživanja, pčele su sakupile znatno više polena

– A, osim toga, pčelinje zajednice su vitalne i zdrave! Sadnja medonosnog bilja je uistinu velika pomoć pčelama Njemačke, jer se njihov broj već godinama neprestano smanjuje – izjavio je pčelar Burkhard Herfort.

SAD: Lista pogodnih biljaka na sajtu Ministarstva za poljoprivredu

Amerikanci su jasnoga stava – zbog CCD-a pčele nesumnjivo trebaju pomoć čovjeka. Jedan od vidova pomoći je zasijavanje, kako kažu “bee friendly garden”, tj. vrta koji će biti prijateljsko okruženje za pčele.

Osim toga, i američki poljoprivrdnici, naročito od 2004. godine, sve više i češće zasađuju površine specijalno biljkama koje pčele vole. Tako je korist obostrana – pčele imaju više hrane i oporavljaju se od gubitaka, a i poljoprivredne kulture ponovo imaju svoje prirodne oprašivače.

Na oficijelnom sajtu Servisa za poljoprivredna istraživanja (Agricultural Research Service) Ministarstva za poljoprivredu Sjedinjenih Američkih Država (USDA – United States Department of Agriculture), možete pronaći i listu biljaka, kako se tamo i navodi, atraktivnih pčelema i prikladnih tamošnjoj klimi i zemljištu.

Tako Amerikanci sade stolisnik (lat. Achillea millefolium), različak (lat. Centaurea cyanus), judino drvo (lat. Cercis siliquastrum), bundevu (lat. Cucurbita pepo), kokardu ili indijsku deku (lat. Gaillardia), suncokret (lat. Helianthus annuus), itd.

ŠTA SVE MOŽEMO UZGAJATI U BiH?

Bijela djetelina (lat. Trifolium repens)
Bijela lipa (lat. Tilia tomentosa)
Crna lipa (lat.Tilia plathyphyllos)
rvena djetelina (lat. Trifolium pratense)
Divlji kesten (lat. Aesculus hippocastanum)
Drijen (lat. Fructus cornus mascula)
Esparzeta (lat. Onobrychis viciifolia)
Heljda (lat. Fagopyrum esculentum)
Kadulja (lat. Salvia Officinalis)
Kupina (lat. Rubus fruticosus)
Lijeska (lat. Corylus avellana)
Macina trava (lat. Marrubium vulgare)
Majčina dušica (lat. Thymus serpyllum)
Mrtva kopriva (lat. Lamium)
Vrba (lat. Salix)
Vrijesak (lat. Satureja montana) (BHPČELAR)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY