Haris Redžić sanski pčelar: PAMETNJAKOVIĆIMA KOJI PAMETUJU O UGINUĆU PČELA, SAVJETUJEM DA...

Haris Redžić sanski pčelar: PAMETNJAKOVIĆIMA KOJI PAMETUJU O UGINUĆU PČELA, SAVJETUJEM DA PAMETUJU DOK SU PČELE ŽIVE!

SHARE

Piramida uspjega pčelarske porodice Redžić iz Sanskog Mosta je rezultat porodičnog rada, harmonije, ljubavi i poslovnosti. Sve su postigli sa svojih „deset prstiju“, odnosno 50 prstiju (pet članova porodice. Nisu se kreditnu zadužili ni marku….
U pčelinjaku Redžić, smještenom na porodičnom imanju Čaplje, uredno u nekoliko kolona smješteno je oko 150 košnica, u nekoliko boja. A iznad njih objekat za inhalaciju i liječenje pčelinjim zrakom – prva api komora na području Unsko sanskog kantona.

Api komora je vrhunac 20 – godišnjeg Redžićevog pčelarskog iskustva i sjajne pčelarske karijere u profesionalnom i moralnom smislu. Jedan je od najvećih i najcjenjenijih pčelara u regiji. a uz to poznat je kao pčelarski humanitarac, stručnjak koji besplatno daruje svoja znanja kolegama širom BiH.

Tri paše

U pčelarske vode je zaplovio prije dvije decenije. Veli, kao 23 – godišnjak je u ovaj svijet ušao više iz radoznalosti, nego iz želje i ambicije da mu pčelarstvo bude glavno zanimanje i izvor prihoda. Za sve je „kriv“ Sabahudin Ćirkić, veliki sanjanski pčelar koji mu jwe, kako kaže, bratski pomagao kad je bilo najteže.

“Tih godina je bilo teško doći do znanja. Stari pčelari su bili škrti, a nije bilo interneta. Dragi Bog mi je poslao Sabahudina. I danas smo veliki prijatelji, zajedno pčelarimo na pojedinim ispašama – priča naš domaćin.

Sjeća se početaka. Pčelario je, kaže, na način da mu se pčele prirodno roje, a ako na kraju sezone ima meda nešto se izvrca, bez bespotrebnog uznemiravanja pčela. Ali se pčelinjak u Čapljama širio. Svake godine se broj košnica udvostručavao.

“Već sam 2004. godine brojao oko 100 košnica. Veliki je to broj društava, sa solidnim prinosima meda od kojih bi se moglo solidno živjeti. Čak i u lošim godinama, moji pčelinjaci su bili rentabilni. Ako nema meda, ima rojeva, pa onda polena, propolisa, matične mliječi…

Skoro 15 godina Haris je seleći pčelar. Sa svojim pčelicama na bagremovu pašu seli se prema Banja Luci, na livadu na Grmeč, a na kesten u Cazinsku krajinu.

“Sve su teže godine za pčelarstvo; jedini spas je seliti pčele od jedne do druge lokacije. Priroda je promijenila ćud, vegetacija kao da ima „nove kalendare“ – objašnjava nam Haris.

Pored meda, Haris iz svojih košnica vadi sve što je pčela namijenila za zdravlje čovjeka. Jedino još nije krenuo sa sakupljanjem otrova. Prvo je, kaže, krenuo s proizvodnjom rojeva planski. Bilo je sezona kada je godišnje isporučivao i po 500 rojeva.

Matična mliječ
Prije desetak godina Haris je počeo s proizvodnjom matične mliječi. I ovu je oblast osvajao postepeno, da bi je danas doveo do savršenstva. Njegovu matičnu mliječ kupci iz svih krajeva BiH, pa i svijeta kaparišu unaprijed.

“Sa proizvodnjom matične mliječi kretali smo postepeno. Prvo smo radili na nekoliko košnica, a onda smo taj broj godišnje povećavali. Zadnjih godina matičnu mliječ proizvodimo iz 80-100 košnica. Proizvedemo između 5 i 20 kilograma godišnje.

Na ovom poslu su angažovani svakodnevno, supruga, sve troje djece i dva sezonska radnika. Redžići su kooperanti „Apimeda“ iz Sanskog Mosta. Za njih rade plansku i ugovorenu proizvodnju iz košnica.

Zbog sve težih godine i za pčelarstvo, te velikih zimskih gubitaka širom regije, pitali smo našeg domaćina je li bilo gibitaka na njegovom pčelinjaku. Dobili smo nevjerovatan i poučan odgovor:

“Nije to ništa strašno. Pčelari svake godine otpišu 10 posto društava preko zime. Ja sam imao gubitak sedam društava, ni jedno nije stradalo od bolesti ili gladi. Dakle, to je jedva pet posto… .

A onda nas je Haris trznuo slijedećom rečenicom:

“Svake godine u proljeće javljaju se analitičari i „pametnjakovići“ da pričaju o zimskim gubicima u pčelarstvu. E tim pametnjakovićima koji pametuju zašto su pčele uginule, savjetujem da pametuju dok su pčele žive! –
Na kraju još jedan, skoro nevjerovatan podatak:

Piramida uspjega pčelarske porodice Redžić iz Sanskog Mosta je rezultat porodičnog rada, harmonije, ljubavi i poslovnosti. Sve su postigli sa svojih „deset prstiju“, odnosno 50 prstiju (pet članova porodice. Nisu se kreditnu zadužili ni marku….

“Mi smo najbolji dokaz da se od pčelarstva može solidno živjeti i ostvarivati u životu – kazao nam je na kraju Haris Redžić.

Škole pčelarstva za sanske osnovce
Haris je zaposlen u Osnovnoj školi u sani, kao domar. Supruga Asmira je učiteljica. Imaju troje djece, najstarija kćerka je student informatike…

Oni posljednjih godina organizuju i male škole pčelarstva za učenike iz Oš Mahala. Potpuno besplatno! Ne traže novac od Općine, Kantona ili neke druge instutucije, kako to rade mnogi u BiH…

“Želja nam je da u ove škole uključimo osnovce iz svih pet osnovnnih sanskih škola.

Sevap je podijeliti znanje
Haris zadnjih godina organizuje besplatna praktična predavanja i prezentacije za proizvodnju matilne mliječi. Na svome pčelinjaku dočekuje zainteresovane pčelare ili članove pojedinih udruženja, a odlazio je i na pozive pojedinih udruženja. Održao je besplatne kurseve u Bosanskoj Krupi, Prijedoru, Sanskom Mostu…  Sa njim su predavači njegova kćerka, koja je student u Sarajevu i supruga Asmira, inače prosvjetni radnik.

“Sevap je, kaže, dijeliti znanje, naučiti mlade ljude svemu onome što žele i teže u pčelarstvu…

One kojima on nudi znanje prati u praksi, nadgleda njihov rad, analizira…. Ne štedi znanje, a onda kada ih uvede u posao, otvara im i tržište. U tom krugu zadovoljni su i pčelari, i kupci, a on sretan, presretan…

Haris za matično mlieč ima tržište, sve je unaprijed rasprodao. Ali, kako je sve veća potražnja za matičnom mliječi, cilj mu je da što više ospobi pčelara za proizvodnju matične mliječi. Tako je, kaže, siguran, i u kvalitet matične mliječi kupcima iz svih krajeva svijeta.”

Oni koji prođu kroz moju obuku neće se obrukati. Imat će znanje, ali i tržište – poručuje Haris. Njegov kontakt telefon je 061 806 970. (BHPČELAR/E.MILIĆ)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY