Izet Mujagić, pčelar i proizvođač pčelarske opreme: Nesuđeni ekonomista u svijetgu pčela!

Izet Mujagić, pčelar i proizvođač pčelarske opreme: Nesuđeni ekonomista u svijetgu pčela!

SHARE

Dok se pitao čime bi se to mogao baviti, Izet se spotaknuo o jednu staru košnicu, koja je ostala iz doba pčelarenja njegovog rahmetli oca. Tako je pčelarstvo odabralo njega, a ne on pčelarstvo. Ipak, ne žali se. Naprotiv…

Izet Mujagić iz sarajevskog Novog Naselja u Pofalićima, po zanimanju je ekonomista ali još za vrijeme školovanja, znao je da mu ekonomija nije suđen posao. Na kraju, životna profesija je našla njega…

„Još je rahmetli otac držao pčele, u takozvanim daščarama. Primitivni pčelinjak, u odnosu na ove današnje. A bilo je to negdje ‘77. godine, kad su nam uginuli rojevi, a nismo znali zašto. Kasnije se ispostavilo da su pčele diljem svijeta stradale od varoe. Nakon tog uginuća, pčele nismo nabavljali, otac je preselio na ahiret, a ja sam se posvetio školovanju.

Nekako, sudbina je to valjda, na samom svršetku srednje škole, i dvojbi, kud i šta dalje, studirati ili se prihvatiti kakvog posla, odem u šupu da nađem neki alat, da popravim biciklo. Zakoračim, i zapnem od daščaru. Taj pogled na nju, bio mi je dovoljan da se prisjetim bezbrižnog djetinjstva, zujanja pčela, rahmetli oca. I tako je sve počelo – kazuje nam Izet.

Tadašnja odluka našem sagovorniku, priznaje, bila je veliki izazov. Kako, šta, odakle početi? Hoće li uspjeti? Ako uspije, hoće li mu to samo biti hobi ili primarno zanimanje? Pitanja mnogo, a odgovora…?

Vlastito iskustvo

„Do odgovora sam dolazio postepeno. A ništa nisam prepuštao slučaju. Pčelinjak sam proširivao postepeno, malo učio iz nekih starih knjiga, a ponajviše sam sticao vlastito iskustvo – kaže Izet.

Naš sagovornik danas ima stotinjak košnica, a pčele na ispašu uglavnom vozi u Bratunac i Delijaše. Bavi se proizvodnjom košnica i pčelarske opreme. Takođe, vrši zamjenu starog saća i topljenog voska za satne osnove, kao i uslugu izrade satnih osnova od pčelarevog voska. Vlasnik je firme „Medikomerc“
“Ovaj posao se ne može naučiti preko noći, nego se prenosi s generacije na generaciju. Nije nam cilj zarada, već upoznavanje ljudi sa kvalitetnim proizvodima od meda, ali i proizvoda za uspješno pčelarenje – kaže Mujagić i objašnjava kako se otisnuo u proizvođače pčelarske opreme i satnih osnova:
„ Taj dio posla došao je spontano. Nabavljao sam neki pribor koji se pokazao nekvalitetnim, pa sam odlučio sam proizvesti sve što mi treba za pčelarstvo. Ispočetka sam pravio samo za sebe, ali pročulo se, pa sam napravio radionicu, kupio stolarske mašine i još neki alat, uposlio radnike. Čitav mali biznis. Od mene kupuju pčelari iz cijele BiH – kaže Izet.

Ipak, na kraju ističe da on pčelarstvo ne smatra biznisom.

“Postoje pčelari i medari – proizvođači meda, i tu je velika razlika. Spadam u ovu prvu grupu i za sebe još nikad nisam rekao da sam vrsni pčelar. Uvijek to može bolje – kaže Izet.

O PČELI JE SVE DAVNO REČENO

Poštujem kad neka institucija ili pčelarsko udruženje objavi neki novi podatak, za koji se dotad nije znalo. Ali ova najezda knjiga o pčelama mi je pomalo smiješna. Pa o pčeli je sve davno rečeno, šta se tu ima još novo reći? Ništa!? Ljudi prepisuju iz starih knjiga, potpišu se kao autori i zgrnu pare. Pročitao sam dosta štiva o pčelarstvu i svakome bih preporučio knjigu „Pčelarstvo“ od Alije Dolovca. (bhpčelar/E.K)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY