Luka Šljivić iz Broda: Čudesno medosnosno drvo “paulovnija” – izazov, biznis, znoj...

Luka Šljivić iz Broda: Čudesno medosnosno drvo “paulovnija” – izazov, biznis, znoj i med!

SHARE

Moj je savjet i preporuka svim ljubiteljima prirode, pčelarima, lokalnim samoupravama da sade ovo zanimljivo drvo. Posebno bih pozvao pčelare, bez obzira na sve kontraverze koje slušamo o paulovniji, da zasade što više ovih stabala. To je drvo koje će im najbrže vratiti uloženi trud jer će stablo paulovnije dati prve cvjetove već nakon tri ili četiri godine. Isto tako, drvo paulovnije je jako dekorativno pa je idealno kao ukrasno drvo za okućnice, a posebno lijepo kada se zasade drvoredi.

 

Moja prva saznanja o paulovniji počinju 2011. godine. Godinu dana nakon na molbu i uporno insistiranje kolega i prijatelja, brodskih pčelara, pristao sam da budem predsjednik Udruženja pčelara „Vučjak“ Brod i na taj načn da „predvodim“ sedamdesetak pčelara. Na samom početku mog „predsjednikovanja“ pojaviše se veliki problemi. Te 2010. godine, dijelove brodske opštine zahvatila je velika poplava. U selima Zborište i Barica, rijeka Ukrina je odnijela oko 200 košnica, pčeljinjih društava, zajedno sa pčelama, medom i saćem. Bio je to težak udarac brodskom pčelarstvu.

Naredna, 2011. godina je bila još gora. Ostaće zapamćena po katastrofalnim kasnim mrazevima 5. i 6. maja. Taj mraz je u potpunosti uništio bagrem, koji je tek počeo cvjetati. Jednostavno, na području brodske opštine, te 2011. godine nije bilo cvjetanja bagrema, koji je glavna medonosna vrsta na ovom području. Da situacija bude još teža, kasni mraz je uništio i bagremac, po značaju drugu medonosnu vrstu. Na taj način, uzastopno su propale dvije pčelarske godine. Trebalo je spašavati pčelarstvo, pretpostavljajući da ni naredne godine ne mogu nadoknaditi nastalu štetu.

Uvidio sam da je medonosna flora ugrožena. Ako je u prirodi došlo do poremećaja, a svjedoci smo da jeste, došao sam do zaključka da moram predvoditi pčelare u dugogodišnjem poslu – sadnji medonosnog drveća i drugih medonosnih vrsta. Čitajući i tragajući za dobrim medonošama, pronađoh sofor i paulovniju, koje mi se učiniše zanimljive i interesantne. Pročitao sam sve do čega bih došao, a ticalo se ovih vrsta. I nije se završilo, samo na čitanju. Ni stručna literatura, tada nije bila baš na dohvat ruke.

Već, naredne 2012. posadili smo, supruga i ja, nekoliko stotina sadnica evodije, katalpe sofore i paulovnije.
Do tada sam u svakom članku pročitao da je paulovnija „najbrže rastuće drvo na svijetu“. Te prve sadnice iz 2012. su me uvjerile da paulovnija ima, izrazito brz rast. Ta 2012. godina bila je izrazito sušna godna. Više od dva mjeseca na parcelu zasađenu paulovnijom nije pala kiša. Zalijevali smo je ručno, koliko smo mogli. Uprkos tako velikim problemima, uspjeli smo proizvesti oko 200 sadnica paulovnije, koje su narasle i do 1.5 metara. Uvjerio sam se da paulovnija, stvarno brzo raste.

Naredne 2013. proizveli smo oko 100 sadnica paulovnije, uz nekoliko stotina drugih sadnica. Uvjerivši se u kvalitet sadnica koje proizvodimo, odčučili smo se da proizvedemo još veću količinu sadnica. Te 2014. proizveli smo oko 2000 sadnica, uglavnom paulovnije. Dio smo poklonili prijateljima, uglavnom pčelarima, dio prodali, a dio ostavili za podizanje ogledne parcele. Na taj način u proljeće 2015. godine zasadili smo prvu, oglednu parcelu paulovnije na području opštine Brod, a vjerovatno i u BiH.

Za sve one koji žele pokušati proizvodnju sadnica, predlažem da posjete naš sajt: /www.medobilje.org/ . Na ovoj stranici su objašnjeni najsitniji detalji proizvodnje rasadnica paulovnije iz sjemena, presađivanje, potrebna njega, sadnja rasadnica „na otvoreno“ sve do vađenja sadnica iz rasadnika i pripreme za zimovanje. Sada mi je namjera da iznesem naša iskustva uzgoja paulovnije od jednogodišnje sadnice do stabla paulovnije.

Sadnja

Ogledna parcela se nalazi u selu Klakar Donji, 13 kilometara od Broda. Na površini od 3000 metara kvadratnih posadili smo 174 sadnice paulovnije. Sadnice smo proizveli lično u našem rasadniku, tokom 2014. godine. Visina ovih, jednogodišnjoh sadnica u prosjeku je bila oko 1.5 metar.

Sadnju smo obavili 21. 03. 2015. godine. Prethodno smo izvršili pripremu zemljišta. Njiva je uzorana u proljeće iste te godine. Bilo bi bolje da je obavljeno zimsko oranje, ali iz određenih razloga, nismo bili u mogućnosti obaviti jesenje oranje. Na njivu od 3000 kvadratnih metara razbacali smo tri manje traktorske prikolice zrelog stajskog đubra. Izvršeno je tanjiranje u nekoliko prolaza, a potom bušenje rupa. Rupe smo bušili mašinski, praveći rastojanje od četiri metra u redu i četiri metra između redova.

Preporučujemo da se paulovnija sadi na rastojanju od pet metara između redova. U našem slučaju to nije bilo moguće. Sve rupe su bušene svrdlom prečnika 40 cantimetara u dubinu od 50 cm.. Namjeravali smo da bušimo rupe većeg prečnika, ali u datom trenutku nismo imali svrdlo većeg prečnika. Kasniji rezultati će pokazati da je to, sasvim zadovoljaavajuće. U tako iskopane rupe ubacivali smo po dvije lopate zrelog stajskog đubra. Đubre se miješa sa zemljom i preko te mješavine dodavali smo sloj zemlje. Ovo iz razloga što nije poželjno da žile sadnica, direktno dođu u kontakt sa stajnjakom.

U tako pripremljenu rupu postavlja se sadnica paulovnije. Zagrće se zemljom uz stalno gaženje s ciljem da se ostvari što bolji kontakt žila sa zemljom. Ako je zemlja suha i ne predviđa se kiša u narednih nekoliko dana, poželjno je obaviti zalijevanje. Ovo je standardna metoda sadnje gotovo svih ostalih vrsta.

Da ovdje nisu napravljeni bilo kakvi propusti, pokazati će kasniji rezultati. Od 174 zasađene sadnice, primilo se svih 174. Daljnja njega, u narednih mjesec nije potrebna.

Dana, 16. aprila 2015. godine, obavili smo jednu, veoma važnu, agrotehničku mjeru, čepovanje. Čepovanje podrazumijeva uklanjanje kompletnog nadzemnog dijela sadnice, rezanjem. Rezanje se obavlja na visini 2 do 3 cantimatra iznad zemlje. Ovaj postupak je neophodan kod Paulovnije. Cilj je podsticanje što bržeg razvoja korijenovog sistema. Oko ovog se vodi polemika. Da li je to potrebno? Naša iskustva pokazuju da biljka, nadoknadi odsječeni nadzemni dio. I to vrlo brzo. Prednost je u tome što čepovana stabla, već u istoj godini nadoknade visinu, ali uz znatno veći prečnik stabla, a postiže znatno bolji pravac rasta, bez krivljenja.

Dva okopavanja

Napominjem da smo čepovanje odradili 25 dana nakon sadnje, kada smo uočili da su se sadnice primile. Vjerovatno je ispravnije ovu operaciju obaviti odmah nakon sadnje. Na ovako čepovanoj sadnici, pojavit će se 4 ili 5 mladih lastara. Nakon 20-ak dana obavlja se kidanje manjih lastara a ostavlja se samo jedna, najjača mlada grana. To je preduslov da sadnica paulovnije ima, strahovito brz rast. Pri tom sadnica raste pravo „kao strijela“. Ako se sadnici posveti dovoljno njege i pažnje, do jeseni će stablo dostići visinu od 3.5 do 6 metara. Prosječna visima stebala na našoj oglednoj parceli je preko četiri metra.

Da bismo ovo postigli, neophodno je uložiti mnogo truda i rada. Osnovni peduslov da bi stablo paulovnije dostiglo visimu od četiri, pet, pa ćak i preko šest metara u prvoj godini, jeste da joj obezbijedite konstantno zalijevanje. Mi smo obezbijedili zalijevanje sistemom kap po kap. U izuzetno sušnom periodu, krajem jula i početkom avgusta, zalijevali smo svako drugo veče, a nekada i svakodnevno.

Od ostale njege neophodno je obezbijediti zaštitu od korova. To smo postigli postavljanjem folije uz sva stabla. Prostor između redova smo okopavali ručno i frezali. Ove godine smo prostor između redova iskoristili za proizvodnju, ovogodišnjih sadnica, dakle sadnica paulovnije 2015. U toku vegetacije morali smo obaviti dva okopavanja.

Vrlo važna agrotehnička mjera jeste prihrana. Mi smo ove godine obavili jednu gnojidbu umjetnim đubrivom KAN. Eksperimentalno smo u dva navrata dodavali tečni kristalon, sistemom navodnjavanja kap po kap. Jednom smo koristili žuti kristalon koji je pogodan za razvoj korijena a drugi put plavi koji je bolji za razvoj drvene mase. Naše iskustvo je da je prihrana KAN-om davala najbolje rezultate. Ovo ne treba uzimati zdravo za gotovo iz razloga što će u drugim uslovima i u drugoj vrsti zemljišta, druga kombinacija, vjerovatno dati bolje rezultate.

Tokom cijelog perioda bilo je pravo zadovoljstvo posmatrati napredak, sada već formirane šume. Rezultati porasta u prvoj godini su više nego ohrabrujući. Ne mali broj stabala doseže i preko šest metara. Ni u kom slučaju ne treba donositi zaključke da će svaka sadnica paulovnije dostići šest metara u prvoj godini. Ovo iz razloga što ćemo na mnogim internet stranicama pročitati kako pojedine vrste paulovnije rastu devet metara za sezonu pa i više. Ovo će vam tvrditi oni koji po svaku cijenu žele prodati svoje sadnice koje su „najbolje“, ili oni koji donose zaključke na osnovu jedne sadnice. Ako vam stablo poraste 3.5 metara ili više, možete biti zadovoljni. Kontakt telefon Luke Šljivića: o53 / 621 621 ili 065 533 232

Dva načina uzgoja

Pri kraju želim istaći da paulovniju možete uzgajati u nekolko uzgojnih oblika. Izdvojio bih dva načina. U prvom i prihvatljivijem pčelarima se radi o uzgojnom obliku koji dozvoljava rfazvoj krošnje na nižim visinama. Oni u svom dvorištu mogu imati veliko drvo sa ogromnom krošnjom koja će im davati debelu hladovinu? To se postiže na način da kidate bočne grane do željene visine, uglavnom ne niže od dva metra. Na toj visini dozvolite stvaranje bočnih grana.

Drugi uzgojni oblik više je industrijski. Primijenit će ga oni koji žele imati što više stablo sa ogromnim trupcem. To ćete postići na način da kidate mlade lastare ne dozvoljavajući formiranje grana. Obično se lastari kidaju do visina od 6 metara, ponekada i više.

Posebnost paulovnije je u opadanju lista. Pojavom prvih ozbiljnijih mrazeva dolazi do opadanja listova, i to u vrlo kratkom periodu od svega dva do tri dana. Ako je mraz izraženiji, lišće će opasti u toku dan ili dva. Tada stabla izgledaju, pomalo i ružno u odnosu na stabla od prije nekoliko dana. Mnogi su me zvali, pomalo panično, tvrdeći da su im se stabla osušila jer im je list preko dana pocrnio i opao. Sve je to normalno za ovu vrstu.

Sve više plantaža

Plantaže paulovnije niču diljem BiH. Nakon Semberije i Posavine, te Krajine, s plantažnim uzgojem krenuli su i u Ljubuškom. Vogošći i Berkovićima. Prvi su sa plantažnim uzgojem krenuli Ivan Džajić iz Ljubuškog i Dragan Domazet iz Berkovića. U Orašju je Smiljan Šokić uzapočeo uzgoj paulovnije. (bhpčelar)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY