Milorad Stević, vojnik, pčelar i proizvođač meda: NEMOJTE BITI POHLEPNI I ROBOVATI...

Milorad Stević, vojnik, pčelar i proizvođač meda: NEMOJTE BITI POHLEPNI I ROBOVATI BROJU KOŠNICA!

SHARE

 Često se desi da pčelari vremenom postanu pohlepni, zarade par hiljada maraka od meda za kratko vrijeme i onda bespotrebno povećavaju broj košnica ne razmišljajući o tome hoće li biti u stanju brinuti se o tim pčelinjim zajednicama i ne shvataju da na taj način samo škode sebi i pčelama

Kako izgleda kada morate svoje vrijeme balansirati između strogog vojničkog života i rada na pčelinjacima najbolje zna Milorad Stević (43) iz Brčkog. Ovaj  zaposlenik Oružanih snaga BiH već se deset godina veoma uspješno bavi pčelarstvom i prodajom pčelinjih proizvoda u svom rodnom mjestu. Svakodnevno putuje u kasarnu VB „Dubrave“ u Tuzli, a navečer se vraća kući gdje ga čekaju porodica i obaveze na pčelinjaku.

 U pčelarske vode je ušao na nagovor prijatelja Stanka koji mu je poklonio prva dva roja i od tada je Milorad naporno radio na proširenju svog pčelinjeg carstva koje danas broji šezdesetak košnica lociranih uz obalu rijeke Save na njegovom imanju. Kako kaže, od meda i propolisa koje prodaje na kućnom pragu može se itekako dobro zaraditi, a mušterije znaju prepoznati domaći kvalitet.

 Majske poplave odnijele čitav pčelinjak

Naravno, kao i svaki pčelar i Milorad je svjedočio kako priroda ponekad zna biti nepredvidljiva i okrutna. Tokom katastrofalnih poplava koje su našu zemlju pogodile 2014. godine, Milorad je izgubio četrdeset i pet košnica, ali uz veliku pomoć prijatelja i kolega pčelara za kratko vrijeme je ponovo stao na noge.

          Uvijek kažem da sam imao dva velika gubitka tokom svog pčelarskog života. Prvi se dogodio tokom majskih poplava kada nisam stigao da na vrijeme na sigurno sklonim sve košnice. Bio sam u Tuzli sa ostalim vojnicima gdje smo pomagali civilima stradalim u poplavi i klizištima. Scene koje sam zatekao na pčelinjaku tih dana ću pamtiti dok sam živ. Kolika je bila sila te vode najbolje govori činjenica da smo dijelove košnica pronalazili i u krošnjama obližnjih drveća. Srećom, imao sam veliku podršku kolega pčelara i kroz saradnju sa projektom „Farma“ uspio   sam nadoknaditi svu štetu – kaže naš sagovornik.

Drugi veći gubitak desio se, kako kaže, zbog njegove početničke greške kada su pčele u četiri košnice napravile med od cvijeta bršljana koji se u košnicama bukvalno skamenio.

– U tim početničkim danima nisam znao da i bršljan cvate, ali moje pčele su se početkom jeseni odmah bacile na izradu meda koji se u košnicama kristalizirao i stvrdnuo poput kamena. Ovakav med pčelama potpuno poremeti svakodnevni život i ne mogu ga koristiti za hranu. Tada sam izgubio četiri košnice i na teži način naučio da se bršljanov med treba izvaditi tačno u dan i odmah vrcati kako se ovo ne bi ponovilo – prisjeća se kroz smijeh Milorad Stević.

 Bio sam dosadan i uvijek pitao za savjete

Na pitanje ko mu je pomogao da napravi prve pčelarske korake, Milorad priznaje da je pčelarsko znanje upijao sa svih strana i od svakog ko mu je bio spreman pružiti zlata vrijedne savjete.

          Pčelarsko znanje sam sa godinama znatno proširio. Čitao sam razne stručne literature, časopise, uključujući i BH Pčelar koji pruža neprocjenjive savjete za sve početnike, ali i iskusnije pčelare. Pored toga, nikada se nisam dvoumio priupitati neke starije pčelare za savjete, znao sam im svakodnevno dosađivati sa svojim pitanjima, ali svi su imali strpljenja i razumijevanja za moju radoznalost – priča Milorad.

Za razliku od većine bh. pčelara, Milorad prošlu 2016. godinu pamti po dobrom, čak i ako se uzme u obzir da je lipa i bagremova paša potpuno podbacila.

          Pčelinjak se nalazi uz obalu rijeke Save i tu imam dobar proljetni razvoj. Područje je bogato vrbom i lijeskom, a u Hrvatskoj se sije dosta uljane repice pa bude odličan unos čak i kada nema bagrema ili lipe. Mislim da su svi ovi faktori doprinijeli činjenici da moje pčele nikada nisu imale većih problema sa bolestima. Za zaštitu koristim mravlju i oksalnu kiselinu koja se pokazala najefikasnijom u sprječavanju varoe.

          Med i propolis koji dobijam od svojih pčela prodajem na kućnom pragu a u  poslu mi pomaže supruga Jelena, kćerka Slavica i sin Božidar koji su zaduženi za pakovanje i prodaju pčelinjih proizvoda. Ljudi koji mi dolaze su stalne mušterije, a često me zovu i kolege vojnici tražeći da im donesem koju teglu meda – rekao je Milorad.

Pravi pčelar voli pčele i zna njenu biologiju

Milorad je inače, staticionarni pčelar koji od pčelinjih proizvoda mjesečno dopuni kućni budžet i za 900 maraka. Kaže, od pčelarstva se fino može živjeti a zaradit će onaj koji zna kako postupati sa pčelama.

          Svako ko razmišlja da se ozbiljnije bavi pčelarstvom prije svega mora da voli pčele i da poznaje njenu biologiju. Ne bih preporučio da se bave pčelarstvom oni koji misle da je to lagan posao; sačekaš da pčele naprave med, ti ga prodaš i preko noći se obogatiš. Ne ide to tako. Često se desi da pčelari vremenom postanu pohlepni, zarade par hiljada od meda za kratko vrijeme i onda bespotrebno povećavaju broj košnica ne razmišljajući o tome hoće li biti u stanju brinuti se o tim pčelinjim zajednicama i ne shvataju da na taj načim samo škode sebi i pčelama. Čovjek o pčelama uči dok je živ, a veliki je broj i starijih pčelara koji uprkos godinama iskustva i dalje bezobzirno postupaju sa pčelama i na taj način ugrožavaju i ostale pčelare.

          To se prije svega odnosi na neodgovorne seleće pčelare koji često znaju svoja bolesna društva dovesti na ispašu i na par stotina metara od zdravih pčelinjih zajednica i tada dolazi do masovne zaraze od varoe i američke kuge pčelinjeg legla.  Znači moramo malo više obratiti pažnju o načinu na koji postupamo sa pčelama, pogotovo danas kada su pčele u opasnosti od potpunog nestanka – zaključuje Milorad Stević.

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY