Mr. Lejla Biber-Spiljak: Nektarski med, zbog većeg sadržaja fruktoze zakreće svjetlost ulijevo,...

Mr. Lejla Biber-Spiljak: Nektarski med, zbog većeg sadržaja fruktoze zakreće svjetlost ulijevo, dok medljikovac zakreće svjetlost udesno

SHARE

Ovo je naučno istraživački rad magistrice poljoprivrede Lejle Biber Spiljak iz 2011. godine, u kojem je dat prikaz kvaliteta livadskog meda proizvedenog u Bosni i Hercegovini. Ispitano je 120 uzoraka meda koji su uzimani sa četiri geografska područja. Riječ je o regijama sjeverne Bosne, srednje Bosne; visoke Hercegovine, niske Hercegovine. Laboratorijska ispitivanja i procjena kvaliteta livadskog meda su provedena u skladu sa zahtjevima Pravilnika o kvalitetu meda i drugih pčelinjih proizvoda i Direktive EU 

Sastav meda je čvrsto povezan sa geografskim područjem iz kojeg potječe. Proizvodi iz jednog područja mogu imati dodatnu vrijednost koja uvećava njegov kvalitet u odnosu na slične proizvode iz drugog područja. U ovom radu je dat prikaz kvaliteta livadskog meda proizvedenog u Bosni i Hercegovini. Ispitano je 120 uzoraka meda, iz 4 geografska područja.

Laboratorijska ispitivanja i procjena kvaliteta livadskog meda su provedena u skladu sa zahtjevima Pravilnika o kvalitetu meda i drugih pčelinjih proizvoda (Sl. glasnik BiH, br. 37/09) i Direktive EU 2001/110/EC. Određeni su fizičko-hemijski pokazatelji kvaliteta (sadržaj vode, mineralne materije, ukupna kiselost, električna provodljivost, hidroksimetilfurfural i specifični ugao rotacije kao dopunski parametar kvaliteta, prema Međunarodnoj komisiji za med. Ustanovljeno je da uzorci livadskog meda, klasifikovani prema geografskim regionima, pokazuju određenu varijabilnost u fizičko-hemijskim karakteristikama.

Kvalitet meda? 

Med je najvažniji primarni proizvod pčelarstva, a on je također, prvi proizvod pčela koji su ljudi koristili još u davna vremena. Historija upotrebe meda paralelna je sa historijom čovjeka i prvobitno se koristio kao hrana. Čovjek ga je nalazio u dupljama drveća, u gnijezdu divljih pčela, na ulazima u pećine i u pukotinama stijena. Sa razvitkom civilizacije med se koristio ne samo kao namirnica već i kao ljekovito, kozmetičko i konzervirajuće sredstvo.

Na osnovu Pravilnika (Sl. glasnik BiH, br. 37/09) med je namirnica biljnog i animalnog porijekla kojoj se ne smije dodavati konzumni šećer (saharoza), kao ni bilo kakvi drugi proizvodi koji su sastavom i konzistencijom slični medu, niti oduzimati neke materije. Tokom proizvodnje i prerade ne smije se dopustiti da med trpi promjene i procese koji bi mogli narušiti njegov izvorni sastav.

Važno je istaći da se hemijski sastav meda odlikuje varijabilnošću tako da ne postoje dva uzorka meda koja su u potpunosti identična. Različite vrste meda, kao i medovi unutar pojedine vrste razlikuju se po svom sastavu ovisno o biljnom i geografskom porijeklu, klimatskim uslovima, rasi pčela te sposobnostima samog pčelara, odnosno načinima prerade i skladištenja meda (Š k e n d e r o v  i  I v a n o v, 1986).

Podaci sa dekleracije

Livadski med je poliflorni med i dobija se od nektara poljskog i livadskog medonosnog bilja. Najčešća je vrsta meda na tržištu. Prijatnog je mirisa i okusa, često jake arome, brzo kristališe zrnasto i homogeno. Varira u sastavu, boji, okusu i mirisu.

Dokazivanje da med potiče iz područja koje je označeno na deklaraciji je još u povoju. Prije nego što bude moguće provjeriti istinitost podataka na deklaraciji potrebno je uspostaviti bazu podataka o karakteristikama meda iz određenih geografskih područja. Tu spadaju fizičko-hemijski sastav, koji se mora razlikovati među geografskim područjima bar u nekim pokazateljima. To znači da u različitim geografskim područjima moraju postojati različiti uticaji na medonosne biljke, što se onda odražava na sastav meda.

Ti uticaji će se vjerovatno moći odrediti na osnovu fizičko-hemijske analize. Za sada se geografsko porijeklo može provjeriti samo na osnovu sljedivosti pratećih dokumenata. Cilj rada je da se na osnovu uzoraka livadskog meda prikupljenih iz različitih geografskih područja BiH utvrdi koji su fizičko-hemijski pokazatelji karakteristični za određeno područje.

Ispitivanja u BiH

U radu je ispitano 120 uzoraka vrcanog livadskog meda, prikupljenog direktno od proizvođača sa četiri geografska područja BiH, tokom 2009. i 2010. godine. Sve četiri regije su imale identičan broj uzoraka (30). Analize uzoraka su vršene u laboratorijama na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu u periodu januar – maj 2010. godine.
Uzorci su šifrirani prema području sa koga potiču: regija Sjeverne Bosne – SV; regija Srednje Bosne – SB; regija visoke Hercegovine (regija visokog krša) – VH; regija niske Hercegovine (mediteranska regija) – NH.

Laboratorijska ispitivanja su obuhvatila sljedeće fizičko-hemijske analize: određivanje vode u medu (refraktometrijska metoda), određivanje pepela (žarenjem uzorka na 600 0C do stalne mase), određivanje ukupne kiselosti (volumetrijska metoda), određivanje pH (pH metar – pH Inolab 720 i Ph Electrode SenTix 41), određivanje hidroksimetilfurfurala (fotometrijska metoda po White – u), određivanje električne provodljivosti i određivanje specifičnog ugla rotacije.

Izuzev specifičnog ugla rotacije, koji je rađen prema metodi Međunarodne komisije za med (IHC, 2002) sve druge analize su rađene prema Pravilniku o metodama za kontrolu meda i drugih pčelinjih proizvoda (Sl. glasnik BiH br. 37/09).

Voda i med 

Fizičko-hemijski kvalitet meda zavisi od djelovanja niza faktora, kao što su geografsko područje, klimatski uslovi, vrsta medonosnih biljaka, te uslove prerade, način pakovanja i čuvanja meda. Pretpostavlja se da postoje statistički značajne razlike između meda određene vrste iz različitih geografskih područja zbog klimatskih i pedoloških uticaja na biljke.

Sadržaj vode je jedan od osnovnih fizičko–hemijskih pokazatelja kvaliteta meda i  zavisi od klimatskih uslova, rase pčela, snage pčelinje zajednice, vlažnosti i  temperature zraka u košnici, uslova pri preradi i čuvanju. Prema literaturi voda utiče na svojstva meda, posebno na kristalizaciju, viskoznost i specifičnu težinu.

Na osnovu dobivenih podataka može se konstatovati da su se srednje vrijednosti sadržaja vode u uzorcima ispitivanog meda kretale od 17,29±0,19% (područje SB), 17,68±0,31% (područje SV), 17,60±,05% (područje NH) do 18,08±0,30% kod uzoraka sa područja VH (grafikoni 1-4). Varijacije u sadržaju vode su bile značajno izražene kod uzoraka sa područja SV (15,00–22,44%) i SB (15,40–24,00%), dok su kod uzoraka uzetih sa područja VH (15,60–19,60%) i NH (15,60–19,40%) zabilježene manje varijacije.

Prema Pravilniku o kvalitetu meda (Sl. glasnik BiH br. 37/09) sadržaj vode u medu ne smije biti veći od 20%. Zakonska regulativa EU propisuje istu vrijednost izuzev za med vrijeska i djeteline čiji sadržaj vode može biti do 23% (Council Directive 2001/110/EC; Codex STAN 12-1981). Iz grafikona se može vidjeti da četiri uzorka meda sa područja SV (2SV, 7SV 25SV, 26SV) i tri uzorka sa područja SB (12SB, 20SB i 27SB) sadrže količinu vode veću od dozvoljene.

Kod uzoraka sa područja NH i VH vrijednosti sadržaja vode su bile niže i svi uzorci su ispunjavali uslove propisane Pravilnikom. Uzrok povećanog sadržaja vode u medu može biti nedovoljna zrelost meda prije postupka vrcanja, ali i nepravilna manipulacija sa medom i patvorenje.

Poređenjem rezultata dobivenih u radu sa rezultatima drugih autora može se zaključiti da nema suštinskih razlika u sadržaju vode u medu.

Bogdanov i saradnici (1999) smatraju da je sadržaj vode najznačajniji parametar kvaliteta meda jer određuje njegovu stabilnost i otpornost na mikrobiološko kvarenje, odnosno fermentaciju tokom čuvanja, te da količina vode ispod 18% ne pogoduje fermentaciji. Na osnovu ovakve tvrdnje većina uzorka livadskog meda ispitivanih u ovom radu bi bila podložna fermentaciji s obzirom na utvrđeni sadržaj vode.

Sastav tla

Količina mineralnih materija najviše zavisi od botaničkog porijekla meda, ali također i od klimatskih uslova i sastava tla na kojem je rasla medonosna biljka. Karakterističan sastav tla određene regije ogleda se i u mineralnom sastavu medonosne biljke, odnosno mineralnom sastavu njenog nektara i polena. Kvalitativni i kvantitativni sastav mineralnih materija u medu se često koristi u svrhu određivanja njegovog geografskog porijekla.

Sadržaj pepela, odnosno mineralnih materija u uzorcima meda u sva četiri područja se pokazao veoma varijabilnim (grafikoni 5-8). Količina pepela varirala je od 0,06 do 1,49% u Sjevernoj Bosni, od 0,03 do 0,99% u Srednjoj Bosni, od 0,06 do 0,99% u visokoj Hercegovini i od 0,04 do 1,02% u niskoj Hercegovini. Prosječan sadržaj ukupnog pepela iznosio je po područjima 0,37±0,07% (Sjeverna Bosna), 0,35±0,5% (Srednja Bosna), 0,33±0,05% (visoka Hercegovina) i 0,30±0,96% (niska Hercegovina).

Pravilnikom o kvalitetu meda u BiH je za nektarski med dozvoljeno maksimalno 0,6% pepela, dok je za medljikovac granica nešto viša i iznosi 1,2%. Granične vrijednosti za mineralne materije u pravilnicima susjednih zemalja Hrvatske i Srbije su identične, dok u Codeksu Alimentariusu i EU direktivi ovaj parametar nije obuhvaćen, jer je zamijenjen električnim konduktivitetom iz praktičnih razloga (Sl. glasnik BiH br. 37/09; NN 20/02; Sl. list SCG br. 45/03; 2001/110/EC; Codex STAN 12-1981).

Kako se iz grafikona može zaključiti četiri uzorka sa područja Sjeverne Bosne (17SV, 18SV,19SV i 22SV), pet uzoraka sa područja Srednje Bosne (1SB, 2SB, 3SB, 7SB i 22SB), pet uzoraka sa područja visoke Hercegovine (1VH, 15VH, 24VH, 27VH i 29VH) i četiri uzorka sa područja niske Hercegovine (2NH, 3NH, 19NH i20NH) imalo je sadržaj mineralnih materija veći od Pravilnikom dozvoljenog. Od prethodno navedenih uzoraka sa povećanim sadržajem mineralnih materija, osam uzoraka značajno odstupaju od Pravilnikom propisanih 0,6% i to 17SV (1,34%), 19SV (1,32%), 22SV (1,49%), 7SB (0,99%), 1VH (0,99%), 24VH (0,95%), 2NH (0,86%) i 3NH (1,02%).

Može se pretpostaviti da je kod nekih uzoraka livadskog meda u većim količinama bio prisutan medljikovac usljed čega je i povišen sadržaj mineralnih materija, koji nije karakterističan za nektarski med. Ovi podaci ukazuju na to da med, iako je deklarisan kao livadski med, ne odgovara deklaraciji. Pored prisustva medljikovca, visok sadržaj mineralnih materija može se objasniti i patvorenjem meda šećernom melasom kako u svojim istraživanjima navode N a n d a i s a r. (2003).

Okus na alkohol

Ukupna kiselost je važan pokazatelj kvaliteta meda zbog povezanosti sadržaja kiselina u medu sa fermentacijskim procesima, okusom i mirisom te baktericidnim svojstvima meda. Bagremov i livadski med karakteriše mala količina organskih kiselina dok tamniji medovi imaju veću kiselost. Previsoka kiselost meda uglavnom znači da je med neko vrijeme fermentirao, što ima za posljedicu pretvaranje alkohola, kao produkta fermentacije, u organsku kiselinu.

Prema dobivenim podacima prosječne vrijednosti za ukupnu kiselost u ispitivanim uzorcima sa područja SV (27,32±1,93 meqv./kg) i NH (27,20±1,95 meqv./kg) su bile gotovo identične, dok je prosjek za uzorke sa područja SB (32,62±1,79 meqv./kg) i VH (28,57±1,21 meqv./kg) bio nešto viši. Najizraženije varijacije ispoljile su se kod uzoraka sa područja SV (13,50–49,00 meqv./kg), dok su nešto manje bile kod uzoraka sa područja SB (16,00-49,90 meqv./kg), VH (18,80–43,00 meqv./kg) i NH (12,00–39,50 meqv./kg).

Prema Pravilniku o kvalitetu meda u BiH, pravilnicima u susjednim zemljama, EU direktivi i Kodeksu Alimentariusu ukupna kiselost meda ne smije biti veća od 50 meq/kg (Sl. glasnik BiH br. 37/09; 2001/110/EC; Codex STAN 12-1981; NN 20/02; Sl. list SCG br. 45/03). Iz grafikona 9-12, u kojima je prikazana je ukupna kiselost uzoraka meda po područjima, vidi se da svi uzorci meda u pogledu ukupne kiselosti ispunjavaju uslove propisane Pravilnikom. Vrijednosti ukupne kiselosti kod uzoraka 19 SV (49,00 meqv./kg), 5SB (49,00 meqv./kg), 13SB (49,90 meqv./kg) su neznatno manje od granične vrijednosti propisane Pravilnikom. Ovo se može objasniti početkom fermentacije ili prisustvom medljikovca, usljed čega je ukupna kiselost nešto viša.

Rezultati vlastitih istraživanja su pokazali više vrijednosti za ukupnu kiselost livadskog meda sa područja BiH u odnosu na istraživanjima koja su vršili G r u j i ć (2009), A l i ć (2009) i A l i ć i s a r. (2004).

Šta je HMF?

Hidroksimetilfurfural (HMF) je prirodno prisutan u medu, ali njegov sadržaj u svježem medu je zanemarljivo mali i iznosi ispod 1 mg/kg. Međutim, taj udio brzo raste ako je temperatura okoline iznad 20 0C. Ipak, udio hidroksimetilfurfurala u svježem procijeđenom medu obično ne prelazi 10 mg/kg.

Prosječne vrijednosti dobijene za sadržaj HMF-a u ispitivanim uzorcima meda za sva četiri područja, iznosile su 9,31±1,60 mg/kg (područje SB), 11,88±2,07 (područje SV), 12,81±2,69 (područje VH) i 28,75±0,25 mg/kg (područje NH). Variranja su bila značajnije izražena kod uzoraka sa područja NH (2,24–108,53 mg/kg) u odnosu na područja SV (1,65–51,19 mg/kg), SB (0,89–39,78 mg/kg) i VH (1,95–72,16 mg/kg).

Prema Pravilniku o kvalitetu meda sadržaj hidroksimetilfurfurala u medu koji se stavlja u promet ne smije biti veći od 40 mg/kg (Sl. glasnik BiH br. 37/09). Ista vrijednost propisana je Codeks Alimentariusom (Codex STAN 12-1981) i EU direktivom (2001/110/EC) uz dopunu za med deklarisanog porijekla iz područja tropskih klimata gdje količina HMF može iznositi i do 80 mg/kg. Iz grafikona 13-16 se vidi da kod uzoraka 1SV (51,19 mg/kg), 3VH (72,16 mg/kg) i 5VH (43,11 mg/kg) količina HMF-a prelazi Pravilnikom propisanu granicu. Svi uzorci sa područja SB ispunjavaju ovaj uslov propisan Pravilnikom.

Iako se jedan uzorak ističe visokim sadržajem HMF-a (4SB-39,78 mg/kg), ta vrijednost je još uvijek ispod maksimalno dozvoljene količine. Veoma visok sadržaj HMF-a imali su uzorci sa područja NH (6NH – 55,38 mg/kg; 8NH – 45,21 mg/kg; 9NH – 46,55 mg/kg; 10NH – 99,99 mg/kg; 14NH – 44,31 mg/kg; 23NH – 86,23 mg/kg; 27NH -108,53 mg/kg i 31NH – 71,85 mg/kg).

Prema W h i t e-u (1994) uzrok visokih vrijednosti HMF-a može biti pregrijavanje meda prilikom prerade, predugo i nepravilno skladištenje, ili prema Z a p p a l a i s a r. (2005) čak i patvorenje dodatkom sirupa od invertnog šećera. Savremena istraživanja pokazala su da je mnogo značajnije vrijeme zagrijavanja meda nego visina temperature (A z e r e d o i s a r., 1999; R a m i r e z i s a r., 2000). Pojava i sadržaj HMF-a u medu ovisi isto tako i o vrsti meda, njegovoj pH vrijednosti, sadržaju kiselina i vlage, kao i o izloženosti svjetlosti (Spanoisar., 2005). Uzrok visokog sadržaja HMF-a ispitivanih uzoraka mogli bi biti prethodno navedeni faktori jer se ne zna tačan način obrade, čuvanja, odnosno manipulacije sa medom prije uzimanja uzoraka.

Sastav meda je čvrsto povezan sa geografskim područjem iz kojeg potječe. Proizvodi iz jednog područja mogu imati dodatnu vrijednost koja uvećava njegov kvalitet u odnosu na slične proizvode iz drugog područja. U ovom radu je dat prikaz kvaliteta livadskog meda proizvedenog u Bosni i Hercegovini. Ispitano je 120 uzoraka meda, iz 4 geografska područja.

Laboratorijska ispitivanja i procjena kvaliteta livadskog meda su provedena u skladu sa zahtjevima Pravilnika o kvalitetu meda i drugih pčelinjih proizvoda (Sl. glasnik BiH, br. 37/09) i Direktive EU 2001/110/EC. Određeni su fizičko-hemijski pokazatelji kvaliteta (sadržaj vode, mineralne materije, ukupna kiselost, električna provodljivost, hidroksimetilfurfural i specifični ugao rotacije kao dopunski parametar kvaliteta, prema Međunarodnoj komisiji za med. Ustanovljeno je da uzorci livadskog meda, klasifikovani prema geografskim regionima, pokazuju određenu varijabilnost u fizičko-hemijskim karakteristikama.

Razlike u provodljivostima

Električna provodljivost je fizičko svojstvo koje ovisi o sadržaju mineralnih materija i kiselina u medu; što je on veći, veća je i električna provodljivost. Uz pH vrijednost, provodljivost je parametar koji može pokazati razliku u botaničkom porijeklu, odnosno razlikovanja nektarskog meda i medljikovca. Medljikovac sadrži veće količine minerala što se odražava u električnoj provodljivosti mednog rastvora.

Prema dobivenim rezultatima najniža srednja vrijednost električne provodljivosti bila je kod uzoraka sa područja SV (0,65±0,09 mS/cm), dok je najviša srednja vrijednost zabilježene na području SB (1,02±0,13 mS/cm). Srednja vrijednost druga dva područja je iznosila 0,80±0,11 ms/cm (VH) i 0,67±2,05 mS/cm (NH). Variranje električne provodljivosti je kod uzoraka sa područja SV bilo od 0,03 do 1,69 mS/cm, sa područja SB  od 0,14 do 2,74 mS/cm, sa područja VH od 0,08 do 2,09 mS/cm i sa područja NH od 0,18 do 2,05 mS/cm.

Prema Pravilniku o kvalitetu meda u BiH i direktivi EU, nektarski i miješani med moraju imati električnu provodljivost manju od 0,8 mS/cm, a medljikovac i med od kestena veću od 0,8 mS/cm (Sl. Glasnik BiH br. 37/09; Council Directive 2001/110/EC). Izuzetke čine medovi od eukaliptusa, vrijeska i lipe, zbog prirodno velikih varijacija u električnoj provodljivosti (B o g d a n o v   i  s a r., 1999).

U grafikonima 17-20 prikazani su rezultati za električnu provodljivost meda, na osnovu kojih se može zaključiti da veliki broj uzoraka nije zadovoljio Pravilnikom propisane limite za nektarski med. Deset uzoraka meda sa područja Sjeverne Bosne (15SV, 18SV, 19SV, 21SV, 23SV, 24SV, 25SV, 26SV, 28SV, 30SV), sedamnaest uzoraka sa područja Srednje Bosne (1SB, 2SB, 3SB, 5SB, 6SB, 7SB, 18SB, 19SB, 20SB, 21SB, 22SB, 23SB, 24SB, 27SB, 28SB, 29SB, 30SB), dvanaest uzoraka sa područja visoke Hercegovine (6VH, 7VH, 11VH, 13VH, 14VH, 16VH, 17VH, 20VH, 22VH, 24VH, 27VH, 29VH), i osam uzoraka sa područja niske Hercegovine (2NH, 8NH, 13NH, 16NH, 17NH, 18NH, 19NH, 23NH) su imali električnu provodljivost višu od dozvoljene.

Različiti uglovi zakretanja

Obzirom na visoku vrijednost električne provodljivosti kod nekih uzoraka livadskog meda ispitivanih u ovom radu u može se konstatovati da ovako visoke vrijednosti električne provodljivosti ukazuju na prisustvo medljikovca ili na prihranu pčela šećernim sirupom. Kod nekih uzoraka je tokom senzorne analize uočeno da se radi o kestenovom medu što može biti još jedan od razloga visoke električne provodljivosti. Kod uzoraka meda se nije radila polenska analiza, tako da se ne može sa sigurnošću tvrditi da li se zaista radi o medu kestena.

Vodeni rastvor meda optički je aktivan, odnosno ima sposobnost zakretanja ravni polarizovane svjetlosti. Nektarski med zbog većeg sadržaja fruktoze zakreće svjetlost ulijevo, dok medljikovac zbog većeg sadržaja oligosaharida, zakreće svjetlost udesno. Međunarodnim standardima nisu propisane vrijednosti za specifični ugao rotacije, ali se koriste kao dopunski parametar kvaliteta (Council Directive 2001/110/EC; Codex STAN 12-1981).

  Grafikoni 21. i 22. Specifični ugao rotacije kod meda iz Sjeverne i Srednje Bosne   Grafikoni 23. i 24. Specifični ugao rotacije kod meda iz visoke i niske Hercegovine

Prema dobivenim rezultatima srednje vrijednosti za specifični ugao rotacije su se kretale od -3,410±0,36 kod uzoraka sa područja VH do -1,340±0,33 kod uzoraka sa područja SV. Kod uzoraka sa područja Srednje Bosne prosječna vrijednost specifičnog ugla rotacije iznosila je -2,260±0,35, a sa područja niske Hercegovine -2,750±0,49.

Odstupanje od Pravilnika 

Između uzoraka unutar područja istraživanja utvrđene su velike varijacije optičke aktivnosti. Kod uzoraka sa područja SV vrijednost specifičnog ugla rotacije se kretala od -3,1 do 2,670, sa područja SB od -2,94 do 3,150, sa područja VH od -3,22 do 3,350 i sa područja NH od -0,18 do 2,790. Sve vrijednosti se nisu pokazale negativnim što potvrđuje da se u tim uzorcima radilo o medljikovcu.

Sedam uzoraka sa područja Sjeverne Bosne (19SV, 23SV, 24SV,  25SV,  26SV, 28SV, 30SV), 18SB, pet uzoraka sa područja Srednje Bosne (20SB, 24SB, 28SB, 29SB), četiri uzorka sa područja visoke Hercegovine (11VH, 14VH, 27VH, 29VH) i jedan uzorak sa područja niske Hercegovine (18NH) imali su pozitivan specifični ugao rotacije (grafikoni 21-24). Ovi uzorci su također imali i višu vrijednost električne provodljivosti, odnosno iznad 0,8 mS/cm.

Na osnovu ova dva ispitana parametra može se pretpostaviti da se radi o medljikovca i ovi medovi ne mogu biti deklarisani kao nektarski livadski med. Mjerenje specifičnog ugla rotacije u Italiji, Grčkoj i Velikoj Britaniji se koristi za razlikovanje nektarskog meda od medljikovca.

Između uzoraka unutar područja istraživanja utvrđene su velike varijacije optičke aktivnosti. Kod uzoraka sa područja SV vrijednost specifičnog ugla rotacije se kretala od -3,1 do 2,670, sa područja SB od -2,94 do 3,150, sa područja VH od -3,22 do 3,350 i sa područja NH od -0,18 do 2,790. Sve vrijednosti se nisu pokazale negativnim što potvrđuje da se u tim uzorcima radilo o medljikovcu.

Sedam uzoraka sa područja Sjeverne Bosne (19SV, 23SV, 24SV,  25SV,  26SV, 28SV, 30SV), 18SB, pet uzoraka sa područja Srednje Bosne (20SB, 24SB, 28SB, 29SB), četiri uzorka sa područja visoke Hercegovine (11VH, 14VH, 27VH, 29VH) i jedan uzorak sa područja niske Hercegovine (18NH) imali su pozitivan specifični ugao rotacije (grafikoni 21-24). Ovi uzorci su također imali i višu vrijednost električne provodljivosti, odnosno iznad 0,8 mS/cm.

Na osnovu ova dva ispitana parametra može se pretpostaviti da se radi o medljikovca i ovi medovi ne mogu biti deklarisani kao nektarski livadski med. Mjerenje specifičnog ugla rotacije u Italiji, Grčkoj i Velikoj Britaniji se koristi za razlikovanje nektarskog meda od medljikovca.  Na osnovu rezultata istraživanja utvrđen je ukupan broj uzoraka meda koji po bilo kom osnovu nisu ispunjavali uslove propisane Pravilnikom o kvalitetu meda.

Rezultati su prikazani u tabeli 1 po područjima istraživanja i ukupno za područje BiH.

Na osnovu podataka prikazanih u tabeli 1 može se konstatovati da su rezultati 83 analize pokazali odstupanje od zahtjeva propisanih Pravilnikom. Međutim, neki uzorci meda su pokazali odstupanje kod dva ili čak tri pokazatelja kvaliteta.

Pregledom rezultata je utvrđeno da 64 uzorka ili 53,33% od ukupno ispitanih medova nisu zadovoljili uslove propisane važećim Pravilnikom o kvalitetu meda (Sl. Glasnik BiH br. 37/09). Od toga devetnaest (15,83%) uzoraka nije ispunjavalo dva parametra kvaliteta. Posmatrano po područjima radi se o petnaest uzorka sa područja Sjeverne Bosne, osamnaest uzoraka sa područja Srednje Bosne, petnaest uzoraka sa područja visoke Hercegovine i šesnaest uzoraka sa područja niske Hercegovine. To se prije svega odnosi na električnu provodljivost, a zatim na sadržaj vode i pepela u medu. Uzorci koji ne ispunjavaju bilo koji od parametara kvaliteta ne bi se trebali nalaziti u prometu.

Značajne razlike po regijama

Primjenom Tukey testa pokušalo se utvrditi u kojoj mjeri su statistički značajne razlike fizičko-hemijskih parametara između područja. Statistički značajne razlike u sadržaja vode, pepela, električne provodljivosti i pH vrijednosti meda između područja nisu utvrđene. Rezultati Tukey testa za kiselost, hidroksimetilfurfural i specifični ugao rotacije prikazani su u tabelama 2-4.

Na osnovu statističke analize može se zaključiti da postoji statistički značajna razlika u kiselosti ispitivanih uzoraka sa područja Sjeverne i Srednje Bosne i uzoraka sa područja Srednje Bosne i niske Hercegovine. Razlike između vrijednosti specifičnog ugla rotacije uzoraka sa područja Sjeverne Bosne i niske Hercegovine, Sjeverne Bosne i visoke Hercegovine, Sjeverne Bosne i Srednje Bosne su visoko statistički značajne.

Statistički visoko značajne razlike se jedino podudaraju za parametar HMF kod uzoraka sa područja niske Hercegovine u odnosu na preostala tri područja. Na osnovu testiranja aritmetičkih sredina ocjenjivanih parametara Tukey testom nije utvrđena statistički značajna razlika između sadržaja vode, pepela i provodljivosti ispitivanih uzoraka sa sva četiri područja.Statistički visoko značajne razlike se jedino podudaraju za parametar HMF kod uzoraka sa područja niske Hercegovine u odnosu na preostala tri područja. Na osnovu testiranja aritmetičkih sredina ocjenjivanih parametara Tukey testom nije utvrđena statistički značajna razlika između sadržaja vode, pepela i provodljivosti ispitivanih uzoraka sa sva četiri područja.

Zaključci istraživanja

Cilj rada je bio da se utvrdi fizičko-hemijski i senzorni kvalitet livadskog meda iz različitih geografskih područja BiH, odrede pokazatelji karakteristični za određeno područje i ispita da li postoje statistički značajne razlike između meda iz različitih geografskih područja zbog klimatskih i pedoloških uticaja na biljke.

U radu je ispitano 120 uzoraka vrcanog livadskog meda, prikupljenog direktno od proizvođača sa četiri geografska područja BiH, tokom 2009. i 2010. godine. Iz rezultata dobijenih u radu može se zaključiti slijedeće:

1. Bosna i Hercegovina ima obilje i različitost medonosnog bilja, raznolikost reljefa i zoniranu klima, što predstavlja izvanredne uslove za razvoj pčelarstva. Također, velika prostranstva ekološki potpuno čistih cjelina omogućavaju proizvodnju pčelinjih proizvoda organskog porijekla. I jedno i drugo predstavljaju izazov za stvaranje nacionalnog brenda za med. Pored toga udruženja pčelara u BiH su sve više zainteresovana za određivanje kvaliteta meda, kao i za zaštitu geografskog porijekla.

2. Od ukupno 120 analiziranih uzoraka 64, odnosno 53,33% nije zadovoljilo uslove propisane Pravilnikom o kvalitetu meda i propise EU Direktive i Codeks Alimentariusa. Posmatrano po geografskim područjima radi se o 13 uzoraka sa područja Sjeverne Bosne, 18 uzoraka sa područja Srednje Bosne, 16 uzoraka sa područja visoke Hercegovine, te 16 uzoraka sa područja niske Hercegovine. Pravilnikom propisani zahtjevi nisu ispunjeni u pogledu sadržaja vode, mineralnih materija, HMF-a i električne provodljivosti, što ukazuje na greške u tehnologiji proizvodnje vrcanog meda (nedovoljna zrelost i filtracija, te pregrijanost meda) uz eventualno prihranjivanje pčela šećerom, odnosno loše pčelarske prakse (Sl. Glasnik BiH br. 37/09).

3. Na osnovu ukupnog fizičko-hemijskog kvaliteta može se konstatovati da su medovi sa različitih područja Bosne i Hercegovine pokazali približno jednak i ne baš visok kvalitet. Ovo upućuje na potrebu edukacije pčelara o savremenim tehnologijama pčelarenja i postizanju maksimalnih prinosa meda, ali isto tako i o postupku sa medom nakon vađenja iz saća, pakovanju, deklarisanju i čuvanju.

4. Buduća proizvodnja i prerada pčelinjih proizvoda svoje uporište treba naći u izdašnim resursima cijele BiH i izgrađenoj tradiciji brojnih pčelarskih područja. Da se ta budućnost počne ostvarivati, treba dalje razvijati sirovinsku osnovu, pristupiti izgradnji prerađivačkih pogona, usvojiti (izvozni) marketinški koncept, primijeniti EU standardizaciju, te zadružno organizovati pčelare na principima racionalnosti i ekonomije obima.

Geografske cjeline BiH

S obzirom na specifičan geografski položaj područje Bosne i Hercegovine se može podijeliti na četiri zasebna dijela, s više ili manje izraženim granicama oblasti i to:

1. panonsko-peripanonski prostor,
2. središnji planinski prostor,
3. mediteransko-submediteranski prostor, koji se dijeli na:
a) regiju visokog krša ili visoku Hercegovinu i
b) mediteransku i submediteransku regiju ili nisku Hercegovinu.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY