Načelnik Općine Ilidža Senaid Memić: NEKADA SAM I JA IMAO PČELINJAK OD...

Načelnik Općine Ilidža Senaid Memić: NEKADA SAM I JA IMAO PČELINJAK OD 100 DRUŠTAVA, NA KOJEM SAM IMAO POMAGAČE!

SHARE

Za razgovor s načelnikom Memićem smo se odlučili iz više razloga. Prije svega, tu je njegovo pčelarsko iskustvo i znanje, zatim i briga za ilidžanske pčelare, kojima je i sam nekada pripadao

Prof. dr. Senaid Memić na mjesto načelnika Općine Ilidža izabran je 2011. godine. Od tada niže uspjehe i dobra djela. Po izboru privrednika BiH, proglašen je „Najnačelnikom BiH“ za 2013. godinu. Pored načelničke funkcije, Senaid Memić je profesor predmeta Opće voćarstvo na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. Manje je poznato da je i sam bio strastveni pčelar te da je, sada već davne 1983/84. godine predavao predmet “Pčelarstvo” srednjoškolcima u Derventi.

“Nekada sam imao pčele, bio sam aktivan pčelar. Imao sam od 60 do 130 košnica i jednog pomagača, jer sam nisam mogao da se brinem za tolika društva. Zaredale su se dvije-tri loše godine, paralelno s tim i povećanje obaveza, i to me natjeralo da se prestanem aktivno baviti pčelarstvom – otkriva nam na početku razgovora načelnik Memić.

Posebnost hrasničkog meda

Uz riječi hvale za pčele i pčelare, Memić ističe da je pčelarstvo plemenito, a pčelari ljudi od reda. Napominje da u pčelarstvu ne smije biti improvizacije, jer su pčele inteligentna i senzitivna bića, koja odmah osjete promjene u postupanju sa njima.
Priznaje da je posao pčelara težak, a zalaganje pčelara opisuje narodnom poslovicom, „živ mal, živ jad“ uz koju se sjeća svojih pčelarskih doživljaja.

“Sve što je malo, morate se za njega pobrinuti. U vrijeme kada sam bio pčelar, ponekad sam vodio pčele na pašu. Za vrijeme mojih odlazaka izvan Hrasnice, dešavale su se nepredviđene situacije, kao što je mnogo društava na sasvim malom prostoru. Nakon toga sam postao stacionirani pčelar. Samo za svoju dušu odveo bih mali broj košnica da mi prave društvo dok sam u Glavatičevu. A nadu i trud sam polagao u pčele stacionirane u Hrasnici, koja je poznata po jako kvalitetnom i ukusnom medu, mješavini livadskog i planinskog.

“Blizina Igmana, koji je jako vertikalan i pčelama udaljen svega 3 kilometra, pogoduje njegovoj proizvodnji. Uz to, svakih petnaestak dana pomiče se zona cvjetanja određenih biljaka, tako na malom prostoru, imate razliku od 600 do 1200 metara nadmorske visine, što pogoduje raznovrsnoj paši pčela. One počnu s maslačkom, a završe pašu s borovinom, odnosno crnogoričnom šumom.

Hrasnički med je bio poznat, upravo zbog toga. Malo koji pčelar se može pohvaliti tako kvalitetnim medom. Ja sam imao problem kako sačuvati, a ne kako prodati med. Dešavalo se, da proizvedem tonu meda, koji sam jako teško ostavljao za vlastitu upotrebu.

“Ukus meda hrasničkih pčelara je nevjerovatan i izuzetno dobro prihvaćen od strane potrošača, povjerava nam načelnik Memić koji je uspio i nakon sedam godina od zadnje proizvodnje, za vlastite potrebe sačuvati nekoliko kilograma posebnog hrasničkog meda.

Razumijem probleme pčelara

Poznavajući pčelarstvo, ilidžanski načelnik konstatuje, da su bolesti i pčelarska oprema, najveći neprijatelji pčelara. Općina Ilidža i on, brinu o pčelarima. Kroz poticaje i povremene donacije, olakšavaju im tegobe.

“Moram reći da pčelari često pomažu sami sebi. Oni su ljudi od reda, baš  kao i pčele. Sviđa mi se solidarnost pčelara, i ja mislim da treba stimulirati pčelare, pogotovo početnike.Treba im dati dvije do tri košnice besplatno, da smanje ulaganja, započnu posao, a sadni materijal im treba davati uvijek besplatno. To može biti dobar poticaj za obrt koji može zaposliti ljude.

Upitali smo načelnika Memića za savjete, iskustva ili smjernice u pčelarstvu:

“Ja naginjem tradicionalnom pčelarstvu. U SAD-u se događa da ubijaju društva, da bi ih nakon zime nadoknadili kupujući nove matice sa pčelama. Na neki način je to isplativo, jer ne treba brinuti za pčele preko zime. Ja mislim da ovaj primjer ne bi smjeli slijediti. Taj pretjerani modernizam nije dobar.

“Mislim da u BiH moramo sačuvati tradicionalne metode, jer one imaju prirodne načine zaštite od bolesti. Pčelari se prije nisu selili, to je usporavalo razvoj bolesti, jer kretanje pčela pomaže razvoju zaraza i širenju bolesti. Prihrana pčela sa raznim lijekovima je isto tako neprijatelj tradicionalnom pčelarstvu, bilo bi jako dobro da se uvede kontrola upotrebe lijekova.

“Lažni sirupi i medovi koji se kuhaju, štete imidžu našeg pčelarstva. Zna se da neki ljudi kuhaju  med, dodaju čak i lijekove u taj med. Niko od nadležnih nije kontrolisao ili zabranio prodaju takvog meda. Sjećam se kako su nekada u Tuzli kontrolisali pčelarstvo, pregledavali matice i društva. Ipak, mislim da je pčelarstvo u BiH, na dobrom nivou, a pčelari nastoje raditi pošteno i u okviru tradicije. Naše podneblje je posebno.

Brendiranje meda važnije od utjecaja pesticida

U nastavku, naš sagovornik ukazuje na neorganizovanost pčelara u BiH, lošu “komunikaciju” države i pčelarskih udruženja.

“Mi nismo loši pčelari, samo smo neorganizovani. Dešavalo se da smo svoj med prodavali po svijetu, a nakon toga kupovali lošiji ruski. Od našeg meda moramo napraviti brend,  pčelari ga moraju proizvoditi po pravilima. Pa neka postoje ograničene količine brendiranog meda, jer sve što je dobro nije dostupno u velikim količinama. Nemamo dobre organizacije niti brige države za pčelara.

“Smatram da je nesreća što pčelar mora biti trgovac, izaći na pijacu i prodavati svoj proizvod da bi preživio. I sajmovi koje često priređuju, postaju teren za zloupotrebu od strane pojedinih pčelara. Organizirani otkup, brendiranje i predstavljanje pčelara kod trgovaca bi riješilo mnogo problema. Dešava se, da se odobrenja za prodaju meda, čekaju jako dugo. Institucije bi trebale povesti računa o tome, skratiti postupke i vrijeme za pribavaljanje dokumentacije. Kod nas je loša praksa, umjesto da dokumenti čekaju pčelare, oni čekaju dokumente – uz žaljenje konstatuje Memić.

Uticaj pesticida na pčele, masovno umiranje, štete po zdravlje ljudi i pčela je veliki problem. Kako ga u BiH riješiti i koliko je on za nas opasan?

“Imam iskustva s tim. Mnogo sam radio u voćnjacima i koristio pesticide za zaštitu voća. Postoje određena ubjeđenja koja nisu tačna. Jabuke ili kruške u cvatu nisu interesantne pčelama, jer nisu medonosne.

“Više se štete pčelama nanese od količine pesticida koja padne na maslačak, nego od one količine na jabuci. Treba u doba tretiranja insekticida zaštiti pčele, oni koji se bave pčelarstvom znaju i kako to učiniti. U BiH to nije problem. To su male količine hemijskih sredstava koja su brzo razgradljiva.

BiH ima sreću i nesreću, jer nam susjedne zemlje podvaljuju sredstva kojima je istekao rok upotrebe, tako da ta hemijska sredstva nemaju snagu niti toliko loš utjecaj na pčele. Kod nas se može još uvijek prodavati hemijsko sredstvo bez uputstva i tačnog sastava na etiketi. Mi smo, nažalost, zemlja nereda. Uvođenjem reda će se popraviti stanje u pčelarstvu, iako već sada pčelarstvo u BiH ima budućnost.

Osiguravajuće društvo za pčelare
Mali problemi koji muče bh. pčelare nisu zanemarljivi. Oporavak posječenih šuma, uređeni putevi i sigurnost društava bi mnogo olakšali rad pčelarima. Nažalost, događaju se krađe košnica i vandalski napadi na pčelare i društva. Motiv krađa ili uništavanja košnica je – za malu korist drugome načiniti veliku štetu. O rješavanju ovog problema, za mišljenje smo upitali načelnika Memića:

“Treba se pobrinuti za sigurnost društava kada ih pčelari negdje ostave. Manja je tuga kada neko ukrade košnicu, nego kada je uništi. Osiguranje društava od određenih stvari je rješenje. Potrebno je na nivou države zadužiti jedno osiguravajuće društvo, koje bi iz javnih sredstava dobilo premiju da osigura pčelare i pčelinja društva. To bi bilo izvedljivo, jer nikada se ne desi da svi pčelari istovremeno imaju takve štete. Sljedeća stvar, ulazak u EU zahtijeva evidentiranje svih resursa, praćenje i kontrolu njihovog kretanja, mislim da bi nam ovaj prijedlog dugoročno koristio.

Nije iranska pčela za nas
Sjećam se kako su krenuli u modernizaciju i eksperimente dovozeći iranske pčele. Pokušaj da se koriste genetske predispozicije druge pčele u našim uslovima nije uspio. Osim toga, pčele poput iranskih rade 12 mjeseci. U našim uslovima to nije moguće. Za nas je primjerna pčela koja radi nekoliko mjeseci pa se sprema za zimu koju može prezimiti. Naša, siva ili u narodu zvana dobra pčela, je za naše podneblje.
Bili su i eksperimenti donošenja mirnih pčela na Bjelašnicu, ali javlja se problem jer pčela nije navikla na vjetar, i slično. Treba voditi računa koja pčela je za određeno podneblje i nadmorsku visinu. Isto tako treba paziti o mjestu postavljanja košnica, savjeti su iskusnog Senaida Memića ((Azra Dramalija/Arhiva BH pčelara)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY