Nedo Bubotić, profesionalni pčelar iz Banjaluke: SVAKE GODINE POKLANJA PO JEDAN ROJ...

Nedo Bubotić, profesionalni pčelar iz Banjaluke: SVAKE GODINE POKLANJA PO JEDAN ROJ MLADIM PČELARIMA!

SHARE

Ni sada mi nije jasno kako je taj roj uspio izgraditi saće i preživjeti do proljeća s obzirom da je uhvaćen u kasno ljeto, da nije uopšte liječen od varoe. Tada nisam ni znao ništa o pčelama a kamoli o varoi. Na svu sreću, preživio je i u proljeće mi dao još jedan kvalitetan roj – objašnjava naš sagovornik

I pčelarska priča Nede Bubotića iz Banjaluke pomalo je neobična. Kako kaže, pčele su našle njega, a ne on njih. Nikada nije ni razmišljao da bi se mogao baviti pčelarstvom, ali sudbina je htjela drugačije. Viša sila je umiješala prste i pred Nedu stavila životni izazov, poziv, ljubav, smisao i posao koji će njemu i njegovoj peteročlanoj porodici obezbijediti sigurno egzistenciju. Ovo je samo djelić njegove pčelarske ispovijedi.

Dolutali roj

Po zanimanju je poljoprivredni tehničar. Otac je troje predivne djece bez stalnog zaposlenja. Trenutno mu, kaže, i ne treba. Oko svojih mjezimica ima i previše posla, a one mu to vraćaju mnogostruko.

„U pčelarstvo sam ušao sasvim slučajno 1996. godine. Ispred naše porodične kuće bilo je jedno stablo šljive meni posebno drago. Jednog dana, dolazim kući, a ispred nje nekakav sklepan sanduk za pčele. Toga dana roj pčela se uhvatio na stablo šljive. Moj stric Aleksa ga uhvatio u „košnicu“ koju je skovao od četiri daske. Smjestili smo ga ispod kuće i to je bio moj prvi susret sa pčelama – govori o neobičnom događaju Nedo.

To, ali i događaji koji su uslijedili poslije, trasirali su i markirali putokaz kojim se Nedo trebao kretati.

„Ni sada mi nije jasno kako je taj roj uspio izgraditi saće i preživjeti do proljeća s obzirom da je uhvaćen u kasno ljeto, da nije uopšte liječen od varoe. Tada nisam ni znao ništa o pčelama a kamoli o varoi. Na svu sreću, preživio je i u proljeće mi dao još jedan kvalitetan roj – objašnjava naš sagovornik.

Cijelu tu zimu Nedo je iskoristio razmišljajući. Nezaposlen, porodica je tražila svoje, da li su pčele bile jasan znak. Kada je još na proljeće dobio još jedan roj, znao je da želi biti pčelar.

„Krenulo je moje konstantno učenje i usavršavanje. Sve što sam imao, ulagao sam u pčelarstvo. Danas imam oko 150 košnica i otpočetka se bavim selećim pčelarstvom – objašnjava Nedo.

Osim toga, posjeduje i dva vlastita kamiona na kojima su montirane LR košnice koje seli na razne paše, između ostalog na bagrem, bagremac, kesten, lipu, livadu, a ponekad i na vrijesak.

„Osnovni proizvod mi je med, a skupljam i propolis, polen, prodam poneki roj i to fino ide. Još bi bilo daleko bolje da imam organizovan otkup meda i neku sigurnost, ovako sam prinuđen da se snalazim za prodaju. Mada, ni to mi sada nije problem. Sve prodam na kućnom pragu jer za ove godine pčelarenja nabrao mi se i veliki broj mušterija – izdvaja Nedo samo nekoliko značajki o svome uspjehu koji bi trebao biti poticaj i drugima da krenu njegovim, ili sličnim putevima.

Problemi registracije

U nastavku objašnjava kako je za uspjesno pcelarenje prije svega najbitnije znanje, rad i disciplina u radu.

„Bitno je obezbijediti pčelama i dobru pašu, a ostalo je već u Božijim rukama, pa kako nam bude. Uglavnom, uvijek bude vrcanja, a naravno je da svaki pčelar priželjkuje barem približnu godinu kakva je bila ova prošla – govori Nedo.

Ono na što on nailazi kao na jedan od većih problema jeste onaj koji se tiče registracije pčelarskih kamiona.

„Plaćamo skupu registraciju, a vozimo ih tek nekoliko puta godišnje pa se nadamo da će nadležne institucije to riješiti i smanjiti nam cijene kako su i obećali – kaže Nedo.

Tvrdi da je neophodna pomoć nadležnih, jer kako kaže, da ga finansijski nije podržao njegov otac koji mu i danas pomaže u radu oko pčela, vrcanja meda, topljenja voska i svega drugog, teško da bi išta mogao postići. Tvrdi da je i on do sada zapčelario i pomogao do sada barem pet-šest ljudi koji su danas dobri pčelari.

„Svake godine poklonim i po nekoliko rojeva novim pčelarima tako će biti i ove. Cilj mi je da što više mladih sebi u pčelama nađe egzistenciju kao što sam i ja našao – poručuje Nedo na kraju razgovora. (bhpčelar/ARHIVA/A. H).

 

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY