Od svetog Ilije sunce sve milije: Pčelari u selu Crnčićići na Ilindan...

Od svetog Ilije sunce sve milije: Pčelari u selu Crnčićići na Ilindan su vadili med i prvo ga davali bolesniku

SHARE

sveti ilija ilustracija
Pravoslavci širom Bosne i Hercegovine svake godine 2. avgusta proslavljaju Ilindan

Baranac i danas održava ovaj običaj iako živi u gradu gdje je iz Crnčića prenio nekoliko košnica iz kojih, baš na Ilindan, izvrca po jedan ostavljeni ram crnog šumskog meda  medljikovca

Piše Radoje TASIĆ
[email protected]

“Zagrmi  na Svetog Iliju, propadoše lješnici“ –  govore seljaci u selu Stocu, jer u narodu postoji vjerovanje da će od grmljavine oni pocrniti i otpasti sa staba lijeske.

Vidoje Stanojčić iz  Veletova objašnjava da se Sveti Ilija, „koji se živ na vatrenim kočijama uznio na nebo, kad grmi voza oblacima, dok ispod točkova zlatom opšivene kočije sjevaju munje“.

Vidoje podsjeća da je i na starim ikonama u narodu mnogo poštovani svetac tako i prikazan.

Ljuta munja i teferić u Mokroj Gori

Jedne godine na Ilindan bio je sunčan i vreo dan bez ijednog oblačka, a lješnici rodili ko guba. Svi članovi Ilijine porodice brali su ih po obroncima Stoca i Tetrebice da bi ih zimi prodao na višegradskoj pijaci i za te pare kupio kafu, šećer i ostale kućne potrepštine .

– Ali popodne se naglo naoblači, sijevnuše munje iznad Ćorovine, mi – bježi kući! Svojim očima sam gledao kad je munja vatrenim plamenom prepolovila najstariji bor u brdu iznad Veletova – priča Vidoje.

Na Ilindan se vijekovima održava vašar u Mokroj Gori kod crkve brvanare posvećene Svetom Iliji.

Običaj je  bio da momci i djevojke iz višegradskih sela Staniševca, Macuta, Vardišta, Bijele, Bosanske Jagodine i drugih pješice odu do ovog sad pograničnog mjesta i da se prije prisustva službi božijoj u hramu umiju na izvorima ljekovite mokrogorske Bele vode.

– U to vrijeme  uobičajilo se da se momci i djevojke, koji su se ranije zagledali, na Ilindan, na izvorima ljekovite vode, kojoj se pripisuje čudotvordno dejstvo,  vjere tako što bi budući mladoženja budućoj supruzi darovao ručni sat – priča Anđa Tasić iz sela Bijela.

Najljekovitiji med

Pčelari u selu Crnčićići na Ilindan su vadili med iz trmki pletara i prvo ga davali bolesniku da proba jer se vjeruje da je na ovaj dan ovaj dar pčela najljekovitiji – priča Radisav Baranac, čija se porodica od pamtivijeka bavila pčelarstvom.

Baranac i danas održava ovaj običaj iako živi u gradu gdje je iz Crnčića prenio nekoliko košnica iz kojih, baš na Ilindan, izvrca po jedan ostavljeni ram crnog šumskog meda  medljikovca.

Stariji  ljudi u višegradskom kraju pripovjedaju da „grom ne udara u lijesku“ jer je to sveto drvo pa to važi i na Ilindan.

Zbog toga se čobani, dok munje paraju nebo a zemlja se trese od praska gromova, od pljuska  sklanjaju pod stabla lijeski.

– Lijeska jeste sveto drvo jer se na Spasovdan njene grančice, koje su raspoređene u obliku krsta, lome i njima se kiti pšenica, ječam i zob, planinke ga stavljaju na karlice sa mlijekom i kajmakom a domaćice ih zađenu za vrata kuće štale, ambara ili mječara – govori Leka Spasojević iz sela Stoca.

Vijesnik studeni

U narodu se kaže da je „od Svetog Ilije sunce sve milije“ jer je ovaj pravoslavni praznik  prekretnica između julskih vrućina i studeni koja se iza njih najavljuje.

Sa Ilindanom, pričaju seljaci, prestaju i one prave ljetne nepogode, manje je grada koji uništava ljetinu i manje pljuskova koji raznose seoske puteve.

Na ovaj praznik u selu Bjeljavinama kod Rudog, pored izvora čudesne vode, koji u toku dana nekoliko puta presuši pa se pojavi, održava se tradicionalni vašar ili teferič na koji vijekovima dolaze zajedno i pravoslavci i muslimani.

I jedni i drugi se umivaju, kako kažu, čudesnom ljekovitom vodom, ili kupaju u njoj, a postoji i vjerovanje da „baksuzi i ugursuzi ne mogu vidjeti ovu neobičnu vodu jer ona presuši kad oni dolaze“.

Priča se da grom na Ilindan nikad nije udario ni u stablo mečije lijeske na Borikama kod Rogatice koja je, prema nalazima stručnjaka, stara više od 460 godina.

Gromovi nisu nikad pucali ni u  „kćerku“ lijeske metuzalema na Borikama, koja se nalazi u njenoj blizini i koja je stara jedan vijek.

(Arhiva magazina BH pčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY