Osman Jamaković, velikan bh. pčelarstva priča: KAKO SAM IZ 30 ZAJEDNICA NA...

Osman Jamaković, velikan bh. pčelarstva priča: KAKO SAM IZ 30 ZAJEDNICA NA BAGREMOVOJ PAŠI IZVRCAO TONU MEDA?

SHARE

Navodim primjer iz prakse devedesetih godina prošlog vijeka. Otišao sam na bagremovu pašu u G. Svilaj kod Ođaka (na Savi) sa trideset super zajednica. Jednu super zajednicu 27. aprila činila su tri „LR“ korpusa. U prvom sanduku (na podnici) sadržavano je tri okvira otvorenog legla, pet okvira sa izgrađenim saćem i dva okvira sa satnom osnovom te mladom maticom koje su tek pronijele.

Matice sam proizveo u Počitelju sistemom dvostrukim presađivanjem larvi zajedno sa pčelarom Ibrahimom Mahmutagićem i počiteljskim učiteljem. Na prvi sanduk stavio sam Hanemanovu (matićnu) rešetku, a na rešetku dva sanduka „LR“ koji su sadržavali po sedam okvira zatvorenog izlazećeg (zrelog) legla i po tri okvira izgrađenog saća.

Sva tri korpusa bila su gusto prekrivena pčelom. Ovakvu zajednicu formirao sam većinom od dvije prosječne zajednice u to vrijeme i od jednog slabića.

Napominjem, sve matice koje smo proizveli vode porijeklo od jedne rodonačelnice koja je imala predispozicije za rodonačelnicu.

Pčele sam dovukao u G. Svilaj u noći 28. na 29. aprila na pripremljen teren – lokaciju, pokošena trava, pripremljeni stalci, namještena pojila…

Prvi dan na paši 29. aprila bagrem se tek počeo otvarat. Taj dan nisam ništa radio oko pčela, pustio sam da se srede od puta. Tek drugi dan kad su se pčele smirile od transporta i počele da zapaženije unose nektar (vaga je bila u plusu od tri kg) trećeg dana na paši dodao sam im po jedan Fararov sanduk sa izgrađenim saćem i to odmah iznad Hanemanove rešetke.

Peti dan napravio sam brzinski kontrolni pregled na prvoj, desetoj petnaestoj i tridesetoj košnici, te konstatovao da treba u plodište dodati po Fararov sanduk i to tik ispod Hanemanove rešetke.

Fararov sanduk sadržavao je po šest okvira izgrađenog saća, i po dva okvira sa krajeva sa satnom osnovom.

Slijedeći kontrolni pregled napravio sam  na šest košnica 18. maja i ustanovio slijedeče: u plodištu imam okvira sa zatvorenim medom koje sam isti dan prebacio u medište a iz medišta prazne i djelimično napunjene spustio, u plodište.

Medišne okvire koji su bili zatvoreni zapečačeni, stavio sam u najgornji sanduk, a one koji su bili djelimično zatvoreni, ili u kojima se nalazio nektar spustio sam u donje medišne sanduke.

Nakon četiri dana 22. maja napravio sam posljednji kontrolni pregled na tri košnice, te konstatovao da trebam vaditi med (vrcati med).

Isti dan uveče, stavio sam bježalice iznad prvog medišnog sanduka i 23. maja vadio sam jednu tonu meda. Rad oko pčela bio mi je sveden na minimum.

Tih dana, do mene – na udaljenosti par stotina metara od moga pčelinjaka – bili su  Braco Jovanović i Đorđe Pantić zvani Đole, prosvjetni radnik iz Olova.

Njih dvojica imali su zajedno 40 društava. Svaki dan su neprestano  pregledali pčele od ujutro do devet sati uveče – oko 18 sati. Rojilo im se čak 32 košnica. Uspjeli su uhvatiti 23 roja, a sa 40 društava našli su oko 400 kilograma meda (400 kg.).

U razgovoru sa Bracom Jovanovićem i Đoletom Pantićem, došli smo do zajedničkog mišljenja da su za manje izvrcanog meda, dosta pobjeglih rojeva i ogromno uloženog rada, glavni uzročnici to što su sve matice u tim zajednicama prošlogodišnje dobivene iz rojevih matičnjaka, a da je jedina selekcija prilikom uzimanja matičnjaka izrojevnih zajednica bila ta da su matičnjaci veliki i dobro odnjegovani.(BHPČELAR/ARHIVA)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY