Prof. dr. sc. Midhat Jašić, profesor nutricionizma i prehrambenih tehnologija: Naš med...

Prof. dr. sc. Midhat Jašić, profesor nutricionizma i prehrambenih tehnologija: Naš med i sa nutritivne i ekonomske strane ima „računicu“, samo je neophodno puno znanja, truda i zajedničkog djelovanja

SHARE

 

Dr. sc. Midhat Jašić, redovni profesor na predmetima iz oblasti nutricionizma i prehrambenih tehnologija na Univerzitetu u Tuzli, veliki je borac za pčelarstvo. Do sada je prof. Jašić objavio 12 knjiga, 10 poglavlja u knjigama, oko 120 stručnih i naučnih radova, glavni i odgovorni je urednik časopisa „Hrana u zdravlju i bolesti“ te član uredništva drugih časopisa. U svom dugogodišnjem i bogatom  istraživačkom radu, posebno zadnjih godina, veliki akcenat stavlja na pčelinje proizvode.

“U svijetu je danas jako prepoznat problem smanjenja proizvodnje meda i  samnjenja broja pčelinjih zajednica zbog više razloga. Jedan od njih je masovna i slabo kontrolirana primjena pesticida, a i globalne ekološke promjene. Danas su pčele i pčelinji proizvodi indikatori okolišnog zagađenja. S druge strane Apiterapija postaje sve više prepoznatljiva, a metode ekstrakcije pčelinjeg otrova sve su humanije.  Jasno je, bez pčela kao glavnih oprašivača, ne bi bilo ni života. Pominju se u Kur'anu, pominju se u nauci, pominju se u ekonomiji, gastronomiji, medicini… Pažnja im se mora posvetiti – objašnjava prof. Jašić.

Brojni problemi

– Pčele i njihovi proizvodi još uvijek su nedovoljno istraženo polje te su kao takvo interesantne mnogim profesijama. Nekima sa stanovišta nutricionizma i zdravlja, drugima sa stanovišta određenih tehnologija, trećima zbog razvoja pčelarstva kao privredne grane i tako dalje – objašnjava prof. Jašić.

U razgovoru za BH pčelar objašnjava kako proizvodnja meda i ostalih pčelinjih proizvoda kao što su polen, propolis i matična mliječ predstavlja visoki potencijal za Bosnu i Hercegovinu.  Jer  područje BiH je bogato bujnom vegetacijom posebno šumama, jer oko polovine BiH prekriveno je šumom, a ostatak čine, kras i livade i često, nažalost, neobrađeno zemljište, pogodno za pčelarstvo.

Posebnu tržišnu konkurentnost, kaže, može imati organski proizveden med, koji je u posljednje vrijeme sve više tražen na Europskom i drugim tržištima. Nažalost, kako kaže, tu postoji niz problema.

– Proizvodnjom meda i drugih pčelinjih proizvoda značajno se može povećati ekonomska korist za stanovništvo, posebno u ruralnim područjima. Međutim, da bi se to postiglo, mora se pristupiti planski. Neophodno je zadovoljiti kvalitet meda koji se ogleda u biljnoj pripadnosti polenovih zrna i drugih aktivnih sastojaka, a provjerava se mikroskopskim pregledom i hemijsko-fizikalnim analizama. Isto tako neophodna je sveobuhvatnija edukacija pčelara i drugih u lancu proizvodnje o općim šemamam kvaliteta baziranim na međunarodnim standardima kao pčelinjim proizvodima sa dodanima vrijednostima. Takav pristup mogao bi, bar dijelom,  smanjiti siromaštvo u ruralnim područjima BiH   – kaže prof. Jašić.

Dalje objašnjava kako analiza polena omogućava kategorizaciju meda kao i njegovu identifikaciju, dokazivanje porijekla ali i patvorenja.

– Ali, upravo tu postoje i problemi u kontroli i kvalitetu pčelinjih proizvoda, neusaglašenost u domaćoj zakonskoj regulativi ali i visoke norme i legislative koje treba dostići da bi se proizvod plasirao na evropsko tržište – kaže ugledni profesor.

Nabrajajući dalje probleme naglašava i kako nisu dovoljno razvijene tehnologije, organizacija proizvodnje, kontrole kvaliteta i sistemi udruživanja pčelara, koji bi koristili postojeće efikasne kanale distribucije preko organizovanih trgovačkih lanaca. Tako je još prisutan otežan plasman gotovih proizvoda, pri čemu strani trgovački lanci uvoze med iz svojih matičnih država.

– Pčelari nisu dovoljno upoznati ni sa zahtjevima tržišta, kako domaćeg tako i izvoznih tržišnih potencijala pa je potrebna stalna edukacija. Pčelari stalno unapređuju kvalitet, ali kvalitet još nije dostigao razinu tržišne konkurentnosti, koje bi zadovoljilo zahtjevno EU tržište. Posljedica je nedovoljno certificiranih proizvodača meda i ostalih pčelinjih proizvoda, kao uvjeta prepoznavanja kvalitete u okvirima tržišne konkurentnosti. Također, tehnološka dorada i pakovanje meda su nedovoljno razvijeni i time nisu stvoreni minimalni uvjeti za razvoj domaćih tržišno prepoznatljivih vrsta meda (brendova meda) – kaže profesor Jašić.

Dalje nabraja i kako laboratorije za kontrolu kvaliteta pčelnjih proizvoda su nedovoljno opremljene i nema dovoljno educiranog kadra za vršenje laboratorijskih analiza meda, nije uspostavljen sistem kontrole rezidua (Residue Monitoring Plan ili RMP) što je jedan od neophodnih uvjeta za izvoz meda…

– Poseban problem je patvorenje meda, a najgori slučaj je korištenje invertnog šećera ili glukozno-fruktoznog sirupa te njegovo deklarisanje kao meda. Dešava  se i miješanje pravog meda sa surogatima naročito invertog šećera koji je različitog porijekla. Zbog toga su u našim laboratorijama razvijene metode detekcije sastojaka koji potencijalno ukazuju na upotrebu inverta, ekspresnog meda ili naprimjer upotrebe soje u dohrani pčela – tvrdi profesor Jašić.

Upravo su to samo neki od razloga koji su ga ponukali da se aktivnije uključi u problematiku oko pčelarstva. Vrijedno radi na nekolicini projekata i sve češćim javnim istupima pčelare, ali i ostale građane educira o ovoj itekako aktuelnoj i neophodnoj temi.

– Trudim se da objasnim pčelarima kako za domaće tržište i farmacutsku industriju poseban potencijal predstavlja sakupljanje polena, propolisa i matične mliječi. Za ovo područje potrebna je dodatna edukacija u oblasti primjene legislative bazirane na Dobroj proizvodnoj praksi (GMP) kao preduslovu korištenja ovih materija u ljekovite svrhe ili u proizvodnji funkcionale hrane i dodataka prehrani. Edukacija pčelara u prikupljanju polena, propolisa i matične mliječi mogla bi stvoriti osnove za dodatne značajne prihode i povezaivanje sa faramaceutskom indiustrijom – tvrdi poznati nutricionista.

Perspektive

Upravo u konstantnu edukaciju pčelara, ali i osopobljavanju stručnog kadra koji će se aktivno uključiti u što prefesionalniji pristup pčelarstvu, ulaže sve više napora. Kaže kako se pčelari na njegovim predavanjima često iznenade kada čuju i neke obične i osnovne informacije o medu.

– Za pčelare je med haman pa lijek za svaku bolest i tu mu ništa ne smijete dirati, kamoli reći da med može biti čak i otrovan. Jasno je da nam treba edukacija i na tom polju, neophodno im je reći šta je to što je ljekovito u medu. Koje su to  biološki aktivne ljekovite supstance. Objasniti im da nije med sa svakog područja isti i da nije isto ljekovit, da njegova ljekovitost upravo zavisi od broja i vrste tih aktivnih supstanci. Da bi se to znalo, med se mora ispitati, moraju se napraviti analize – objašnjava samo neke od budućih zalaganja prof. Jašić.

Kako bi što slikovitije objasnio koliko treba poznavati med kako bi se mogao proglasiti autohtonim i kvalitetnim, navodi samo nekoliko njegovih hemijskih osobina koje mora posjedovati:

Da ima najmanje 65% reducirajućih šećera računatih kao invertni šećer, a medljikovac, najmanje 60% reducirajućih šećera;
da ne sadrži više od 5 % saharoze, osim za med od vrijeska, kadulje, ružmarina i drače, u kojih je dopušteno do 8% saharoze, a za med od bagrema, lavande i medljikovca do 10% saharoze;
da ne sadrži više od 20% vode;
da ne sadrži više od 0,6% mineralnih tvari, osim medljikovca, koji smije sadržavati do 1,2% mineralnih tvari;
da mu ukupna kiselost nije veća od 40 mmol kiseline/ 1000 gr. te da mu ona nije umjetno smanjena;
da ne sadrži više od 0,1% tvari netopljivih u vodi;
da mu aktivnost očitane dijastaze nakon miješanja nije niža od 8,0, a ako je niža od 8,0, hidroksimetilfurfurol (HMF) ne smije biti veći od 15 mg/kg;
da udio hidroksimetilfurfurola (HMF) nije veći od 40 mg/kg;
da pri dekristalizaciji med nije zagrijavan na temperaturu višu od 40°C;
da u njemu nije počeo proces vrenja, da nije u stanju vrenja i da nije provrio;
da mu nisu dodavani saharoza ni drugi proizvodi koji su konzistencijom i sastavom slični medu;
da nije dobiven hranjenjem pčela šećerom i šećernim proizvodima, i da nije pomiješan s medom dobivenim na taj način;
da nije onečišćen stranim organskim i mineralnim tvarima, kukcima i njihovim dijelovima, leglom, izmetom, plijesni i dr.;
da nije obojen nikakvim bojama;
da mu nisu dodavana sredstva za konzerviranje i aromatiziranje.

Osim o medu, profesor Jašić kaže kako je neophodno pričati i drugim pčelinjim proizvodima koji naši pčelari na svojim pčelinjacima imaju, ali o njima ipak malo znaju. Ipak, tvrdi kako je optimista i kako je svakim danom više mladih i obrazovanih pčelara koji su spremni na učenje i usavršavnje. U njihovom zajedničkom nastupu vidi perspektivnije dane za bh. pčelarstvo. Također, na kraju razgovora i daje nekoliko smjernica za eventualno rješavanje postojećih problema:

Na osnovu analize stanja proizvodnje i problema, potrebno je uspostaviti efikasniji sistem edukacije naročito na područjima koje ukazuju na potrebe udruživanja pčelara, unapređenje tehnologije, kontrolu kvaliteta, certificiranje, marketing i izvozne mogućnosti. također, neophono je e u BiH ocijeniti mogućnosti udruživanja laboratorija koje bi zajednički mogle dati kompletnu analizu meda, a na osnovama standardiziranih i certificiranih procedura za analize. I, ono što je bitno svakako jeste pojačati inspekcijski nadzor kod patvorenja meda – kaže prof. dr. Midhat Jašić na kraju razgovora.

(arhiv BH pčelara)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY