Bekir Mujagić: Oksalna kiselina ima najbolji efekat u 60 %-noj otopini šećera...

Bekir Mujagić: Oksalna kiselina ima najbolji efekat u 60 %-noj otopini šećera i destilovane vode!

SHARE

Piše: Bekir Mujagić
Tel: 061 621-209

U pčelarskoj praksi srećemo tri načina primjene (aplikacije) oksalne kiseline: nakapavanje, prskanje ili fajtanje i isparavanje ili sublimacija, zavisno od tehnologije pčelarenja i tipa košnice kojom se pčelari.

Zakonska regulativa Europske unije kaže da je organske kiseline: mliječnu, mravlju i oksalnu dozvoljeno upotrebljavati u zdravstvenoj zaštiti pčela. Dozvoljene su čak i u organskom pčelarenju. Oksalna kiselina je na našem tržištu dostupna u obliku dihidrata kristala u prahu, najčešće u pakovanju od stotinu grama, što za pčelare sa manjim brojem košnica predstavlja određeni problem.

Zamjerka je i to što na pakovanju proizvoda ne piše procenat koncentracije oksalne kisline. Ostaje da na riječ vjerujemo trgovcima da je koncentracija 99,99 %.

  Osobine oksalne kiseline

„Razlika između lijeka i otrova je u dozi materije, a ne u materiji“ (Paracelzijus 1493. Cirih – 1530. Salzburg).

Ova misao nas upozorava na strogo poštivanje preporuka nauke i prakse, te posebno uputstava proizvođača o mjerama opreza pri radu sa oksalnom kiselinom. Sve tri organske kiseline su otrovne.

Ovu fotografiju je napravio Midhat Hodžić, pčelar iz Sarajeva, na svom pčelinjaku 5. decembra 2013.

Oksalna kiselina je korozivna, neutralizuje se kuhanjem, pospješuje peristaltiku, lako se vezuje za minerale – posebno za kalcij, lako je rastvorljiva u vodi. Vezivanjem za minerale nastaju oksalati.

Oksalna kiselina se nalazi u voću i povrću: špinat, blitva, peršun, cikla, kupina, borovnica, malina, jagoda, itd. Sastavni je dio meda sa ostalim organskim kiselinama.

U pčelarstvu se oksalna kiselina koristi za subijanje (uništavanje) varoe. I to u različitim koncentracijama, u rasponu od 2,5 % pa čak do 6 %.

Preporuka APIMONDIJE iz 2005. godine je koncentracija od 2,5 % do 4 %. Po mišljenju većeg broja stručnjaka iz oblasti pčelarstva i naučnih radnika, najbolji efekat oksalnom kiselinom postižemo koncentracijom od 3,5 %, u 60 % -noj otopini šećera, isključivo u destilovanoj vodi.

        Postupci primjene

U pčelarskoj praksi srećemo tri načina primjene (aplikacije) oksalne kiseline: nakapavanje, prskanje ili fajtanje i isparavanje ili sublimacija, zavisno od tehnologije pčelarenja i tipa košnice kojom se pčelari. Po mom mišljenju u svim nastavljačama je najbezbjedniji postupak nakapavanja oksalne kiseline.

Mogu se primjenjivati i prskanje i isparavanje, zavisno od obučenosti pčelara i opreme kojom se raspolaže. U AŽ košnicama nakapavanje nije moguće.

Da bi pripremili rastvor oksalne kiseline za tretiranje pčelinjih društava potrebno je da imamo: dihidrat OK, šećer, destilovanu vodu, veću posudu obične vode u slučaju potrebe ispiranja, zaštitnu opremu (odjeća, gumene rukavice, maska za nos i usta, zaštitne naočale), aplikator (šprica 50 ml ili namjenski dozator). Pri tretmanu dozirati 5 ml po ulici zaposjednutoj pčelama (80 % do 100%). Mora se voditi računa o zaposjednutosti ulice sa pčelama i dozu prilagoditi ulici.

Da bi odredili potrebnu količinu rastvora, količinu šećera i količinu oksalne kiseline nužno je izvršiti procjenu prosječne snage društava.

Primjer: broj društava 40, broj ulica 7, konstanta 5ml, korekcija 5 – 10%; (40 x 7 x 5 =1400 + 5% (70) =1470 ml. Za 40 društava potrebno nam je 1470 ml rastvora šećera i oksalne kiseline.

Preporučena doza je 35 g na 1000 ml, ili 3,5 g na 100 ml, ili 0,35 g na 10 ml, ili 0,035 g oksalne kiseline na 1 ml. U svim slučajevima dobije se koncentracija od 3,5 % oksalne kiseline u rastvoru šećera.

               Pripremanje oksalne kiseline

Pripremimo šećerni rastvor u vodi (1:1) koji je do sada najviše prihvaćen u praksi. Šećer 1kg + voda 1l = 1,67 l šećerne otopine (50 % : 50%).

Šta se dešava?

(1+1<2 kontrakcija prostora – fizička hemija). Za 1 litar šećerne otopine potrebno je 600 g šećera i 600 ml vode (600 g šećera + 600 ml vode = 1 l sirupa). Na kraju dodamo 35g dihidrata oksalne kiseline.

Da li smo dobili zadanu koncentraciju od 3, 5%? (% < 3,5%)!?

Ovdje su u pitanju težinski i zapreminski odnosi. Ukupna zapremina rastvora mora biti 1 litar. Mi imamo zapreminu veću od 1 litra (Z >1 l)

  Praktična izvedba uputstva:

Zagrijati vodu da proključa, sačekati da se voda prohladi na oko 40 do 45°C. U flašu od 1l (ili izbaždarenu posudu) usuti 600 g šećera. U flašu dosuti prohlađene vode do ¾ zapremine i mućkanjem ubrzati rastvaranje šećera (može i vodena kupka do 40°C).

Nakon rastvaranja šećera i opadanja temperature na oko 35 do 37°C usuti 35g oksalnu kiselinu i nastaviti sa mućkanjem. Na kraju ostatkom vode dopuniti flašu do vrha.

Dobili smo tačnu koncetraciju oksalne kiseline od 3,5 %. Sve se odvijalo u tačno određenoj zapremini od 1l.

Temperatura rastvora pri aplikaciji treba da bude 35 do 37°C. Temperatura zraka pri aplikaciji treba da bude od 0 do 10 stepeni. Preporuka 4 do 5 stepeni (NANETI-APIMONDIJA 1999).

ZAKLJUČAK: 600 g šećera + 35 g oksalne kiseline + voda = 1 l

NAPOMENA: Potrebnu količinu rastvora šećera i oksalne kiseline raditi isključivo u posudi zadane zapremine. Efikasnost tretmana zavisi od više faktora pa ponovo naglašavam potrebu poštivanja svih preporuka i mjera opreza.

Da bi pripremili potrebnu količinu rastvora šećera i oksalne kiseline za 40 društava potrebo je ukupno 1470 ml (prethodni primjer).

Potrebnu količinu šećera dobijemo iz operacije 1470 : 1,67 = 880 grama.

Potrebnu količinu dihidrata oksalne kiseline dobijemo iz proporcije (1000 ml : 35 g = 1470ml : Xg ). X = 51,45 g ili iz tabele procenta % 1470 ml x 0, 035 = 51,45 g

Šećer 880 g + 51, 45 g oksalne kiseline + voda = 1470 ml rastvora oksalne kiseline u šećernom sirupu.

Za ovu pripremu moramo imati baždarenu posudu ili baždarenu flašu od 1,5 l ili 2 l.

Za 100 g oksalne kiseline (pakovanje na tržištu) potrebno je 2857 ml šećernog rastvora da bi dobili koncentraciju oksalne kiseline od 3, 5 % (1000 ml : 35g = Xml :100g oksalne kiseline => X = 2857 ml ). Ili, ako na 1000 ml dajemo 35 g oksalne kiseline, na 1 g oksalne kiseline dajemo 28,57 ml šećernog rastvora, onda za 100 g oksalne kiseline treba 2857 ml šećernog rastvora.

            KOLIKO JE POTREBNO ŠEĆERA ZA 2857 ml šećernog rastvora (1:1)?

Potrebnu količinu šećera zadanog omjera dobit ćemo iz proporcije (600g šećera : 35g oksalne kiseline = Xg šećera : 100g oksalne kiseline) = > X = 1714 g. ( 1714 g šećera + 100 g oksalne kiseline + voda = 2857 ml 50 % otopine šećera i 3, 5% oksalne kiseline)

Kako napraviti preporučeni rastvor šećera od 60% i rastvor oksalne kiseline od 3,5 %?

Da nije kontrakcije prostora najlakše bi bilo uzeti omjer šećer : voda = 3 : 2. U našem slučaju 60 % rastvor podrazumijeva težinske odnose, uvažavajući kontrakciju prostora.

Cio posao (proces) mora biti obavljen u tačno određenoj zapremini (flaša – posuda 1; 2; 3; … n litara). U toj zapremini mora biti i oksalna kiselina ( 35; 70; … n grama).

Ne upuštajući se u područje fizičke hemije i zbog preplitanja težinskih i zapreminskih mjera do težine potrebnog šećera doći ćemo korištenjem tablične vrijednosti od 771g ≈ 770 g za 1 l sirupa (Hemijski fakultet Beograd; katedra prof. dr. Mihajlović).

     NAJJEDNOSTAVNIJE PRAKTIČNO UPUTSTVO

60 % rastvor sirupa 3, 5% rastvor oksalne kiseline

  1. Odmjeriti 770 g šećera
  2. Odmjeriti 35 g oksalne kiseline
  3. Šećer usuti u praznu čistu flašu od 1 l
  4. Usuti vodu do ¾ zapremine flaše, isključivo destilovanu. Mućkanjem ubrzati rastvaranje šećera – može i vodena kupka do 40°C
  5. Nakon rastvaranja šećera usuti oksalnu kiselinu i dalje mućkati
  6. Nakon rastvaranja oksalne kiseline flašu dopuniti ostatkom destilovane vode do vrha

Ako nam treba 2; 3;…. n litara rastvora, onda sve 2; 3;…. n puta više. Flaša može biti staklena ili kvalitetna plastika. (IZVOR: mr. hemijskih nauka Jovan Marković; “PČELAR“ br 5/2013)

Sve naprijed kazano važi ako je dihidrat oksalne kiseline prečišćen do 100 %!

A šta ako dihidrat oksalne kiseline nije 99, 99 = 100%?

Moj prvi nabavljeni dihidrat oksalne kiseline sadržavao je svega 71, 4% oksalne kiseline. Da bi pripremili određenu koncentraciju oksalne kiseline od 3, 5 % moramo koristiti faktor korekcije 71, 4% = 71, 4/100 = 0,714.

Da bi dobili zadani procenat od 3, 5 % oksalne kiseline u sirupu, moramo prvo stvarnu količinu dihirata pomnožiti sa faktorom korekcije (u ovom slučaju 0,714), zatim stvarnu količinu oksalne kiseline dijelimo sa ukupnom zapreminom i količnik množimo sa 100.

Primjer: (35g : 1000ml) x100 = 3,5%. [(200g dihidrata x 0,714) : 2000] x100 = 7,14 %. Primjer je izveden za rastvor 1 : 1 ( 1 kg šećera +1 l vode = 1,67 l sirupa.)

POSEBNE NAPOMENE

  1. „Napravljeni sirup-rastvor oksalne kiseline pravi se isključivo za jednokratnu upotrebu. Zašto? Zato što u zakiseljenom rastvoru šećera upravo oksalna kiselina reaguje razgradnjom šećera i stvara HIDROKSIMETIL FULFUROL (HMF) koji je vrlo otrovan za pčele. Ovaj proces stvaranja HMF-a se intenzivira porastom temperature i VREMENOM STAJANJA.
  1. Ako iz bilo kojih razloga moramo čuvati rastvor, idealna temperatura je + 4°C u frižideru.
  1. Van frižidera na spoljnoj temperaturi do +10°C moguće je držati do dvije sedmice, bez štetnih posljedica za pčele.
  1. Preporuke nekih autora da se rastvor može čuvati i do 6 mjeseci treba u potpunosti odbaciti.“ (Preporuke preuzete od J. Marković, mr.hemijskih nauka; “PČELAR“ br. 1/2013).

    ODREĐIVANJE PREOSTALE VAROE U PČELINJEM DRUŠTVU

Nakon obavljenog tretmana nužno je pratiti opadanje varoe. Za nas je važniji podatak koliko je varoe ostalo u pčelinjem društvu. Do ovog podatka ćemo doći na osnovu izbrojane opale varoe i efikasnosti sredstva kojim smo tretirali društva.

Zašto je ovo važno?

Nauka toleriše brojku od 50 preostalih varoa kao gornju granicu da bi društvo, uz ostale potrebne faktore, prezimilo i imalo uspješan proljetni razvoj.

“Teorijska efikasnost oksalne kiseline je 95 % do 98 %, sa kiselošću pH1 i 60 % rastvorom šećera u destilovanoj vodi.“ („PČELAR“ br. 5/2013).

PRIMJER:

Nakon dvonedjeljnog prebrojavanja ukupan broj opale varoe iznosi 720 varoa. Neka je efikasnost tretmana bila 90 %.

Iz proporcije 720 : 90% = X : 100 % = > X = 800 (ukupn broj varoa u društvu). Broj preostalih varoa je razlika između 100 % broja i 90 % broja varoa (800 – 720 = 80 varoa).

Preostala varoa u društvu zahtijeva dodatne tretmane nekim drugim sredstvom inače je prezimljavanje društva upitno ili osuđeno na propast.

Velik broj pčelara ne prati stanje opadanja niti utvrđuje broj preostale varoe. Zbog toga nisu rijetki slučajevi žalbi: “Ima dosta hrane, tretirao sam dva ili tri puta, nema tragova nezemoze, a opet uginulo društvo.“

Po mišljenju J. Markovića, mr. hemijskih nauka, koji je i pčelar gornji limit preostalih varoa ne bi smio biti veći od 20, ili eventualno 30 varoa. Ovaj limit uz ostale ispunjene uslove obezbjeđuje sigurno prezimljavanje i uspješan proljetni razvoj.

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY