Rajko Radivojac: Slamu ispred košnice prostiru samo neznalice

Rajko Radivojac: Slamu ispred košnice prostiru samo neznalice

SHARE

Evidentno je da se naša pčelarska praksa u mnogome razilazi sa pčelarskom teorijom. Mnoge stvari je pregazilo vrijeme. Jednostavno su prevaziđene, a ipak se i dalje propagiraju na predavanjima i u prepisivačkoj literaturi. Pčelarska nauka je dosta napredovala. Zašto se ćuti o tome? Da li će se naši pčelarski autoriteti dosjetiti da je krajnje vrijeme da se sastanu i neopterećeni politikom, razmotre stanje u pčelarstvu i donesu određene preporuke

 

Izimljavanje pčelinjih zajednica podrazumijeva čitav niz mjera i postupaka koji se provode na pčelinjaku koncem zime i početkom proljeća. Pčelarski teoretičari su od izimljavanja pčelinjih zajednica napravili čitavu jednu malu nauku. Često je to jedna posebna tema na predavanjima za pčelare. To bi bilo veoma dobro, samo da se na taj način ne šire opasne pčelarske zablude.

Preporučuju se mjere i postupci koji su suvišni i odavno prevaziđeni i napušteni u pčelarskoj praksi u zemljama sa naprednim pčelarstvom. U čitavoj pčelarskoj teoriji i praksi, kod nas, najviše je zabluda baš u ovoj oblasti. Osvrnuću se ovom prilikom, samo na dvije.

Ubijanje vlastitih pčela

Pčelarima se preporučuje kao neophodna mjera da tokom zime, prije pročisnog leta pčela, ispred košnica naprave prostirku od sijena ili slame. Kaže se da je to potrebno uraditi da bi se spasile pčele koje nakon pročisnog leta i uobičajenih izlijetanja koncem zime i početkom proljeća ne uspiju ući u košnicu, nego padnu ispred košnice. Ako je snijeg ili je još hladno te pčele će se ukočiti i uginuti.

Ako pčelari naprave prostirku od sijena ili slame ispred košnica dio tih pčela će prikupiti snagu i uspjeti da se vrati u košnicu. Smatra se da se, na ovaj način, sprečava brojčano slabljenje pčelinjih zajednica i time olakšava njihovo zimovanje i rani proljećni razvoj.

Gledano na taj način, ovaj postupak zaista, izgleda kao dobro i korisno rješenje. Ali, da li je baš tako? Da analiziramo. Prvo da vidimo, kako je priroda koju često podcjenjujemo, riješila ovaj problem? Znamo da pčelama u prirodi niko ne pomaže da prežive. Tim pčelama niko ne pravi prostirku ispred leta. Ispred ulaza u pčelinja gnijezda u prirodi mogu se, takođe, naći pčele koje nisu uspjele da se vrate u gnijezdo, pale su na zemlju, podhladile se, ukočile i uginule. Činjenica je da taj gubitak pčela ne utiče značajno na zimovanje i rani proljetni razvoj pčelinjih zajednica u divljini.

U prirodi ništa nije slučajno, pa se može zaključiti da je priroda, kroz svoj savršeni mehanizam, odredila da te pčele ne treba da se vrate u pčelinje gnijezdo. Drugim riječima, korisno je i dobro da se te pčele ne vrate u zajednicu. Zašto? Tokom zime, na pročisnom letu pčela, činjenica je da se jedne pčele bez problema vrate u košnicu, a druge pčele padnu ispred košnice i ne mogu da lete. Sada se nameće se pitanje: U čemu je razlika između njih?

Nemojmo se mješati u Božije

Odgovor na ovo pitanje je jednostavan. Zdrave pčele se bez problema vrate u košnicu, a bolesne pčele su iznemogle zbog bolesti i ne mogu da se vrate u košnicu. Njihovo uginuće van košnice predstavlja prirodni mehanizam kojim se zajednica brani od širenja zaraze. Pčelari koji su imali nozemozu na svom pčelinjaku znaju da se u proljeće na zemlji ispred košnica mogu vidjeti pčele koje ne mogu da lete, nego pužu unaokolo. Te su pčele bolesne i predstavljaju izvor zaraze.

Znači, ako bolesnim pčelama pomognemo da se vrate u košnicu omogućili smo širenje zaraze i narušili prirodni mehanizam odbrane od bolesti. Može se zaključiti da je prostirka ispred košnica ne samo nepotrebna, nego i štetna po zdravlje pčelinje zajednice. Ove tvrdnje je veoma lako provjeriti. Treba samo mrtve pčele ispred leta pokupiti i poslati u Veterinarski institut na kontrolu.

Na sreću, nema mnogo pčelara koji stavljaju prostirku ispred košnica, ali se ona i dalje propagira. Odgovornost za širenje ove zablude među pčelarima početnicima imaju predavači koji uporno, bez kritičkog osvrta, ponavljaju da je to neophodan i koristan postupak. Umjesto stavljanja prostirke ispred leta dobro bi bilo, prostor ispred i oko košnica posuti živim krečom (vapnom) kao mjeru dezinfekcije pčelinjaka u cilju prevencije bolesti i očuvanja zdravlja pčelinjih zajednica.
Higijenske pojilice za stradanje pčela

Druga zabluda je vezana za aktiviranje higijenskog pojila na pčelinjaku. Preporučuje se da se to uradi što je ranije moguće. Neosporna je činjenica da pčelama treba obezbijediti čistu vodu čim počnu aktivnije da izlijeću. Međutim, niko od predavača i pisaca na tu temu ne govori o tome da li je u tom periodu dovoljno samo to da voda bude higijenski ispravna.

Treba reći da navedena preporuka nije potpuna i da kao takva može da donese više štete nego koristi. Zašto? U rano proljeće, kad se temperatura noću spušta ispod nule, a dnevna omogućava izlijetanje pčelama, često se desi da se voda u higijenskom pojilu za pčele veoma rashladi ili zaledi. Poznato je da se vazduh zagrijava brže od vode. Temperatura vazduha tokom dana omogućava pčelama da lete, ali je temperatura vode u pojilu dosta niža od temperature vazduha.

Pčelar je učinio sve da navikne pčele da posjećuju pojilo, ali da li im je tako pomogao? Kad pčele uzmu hladnu vodu, njihovo tijelo se rashladi, ukoče se i uginu, bez obzira što je temperatura vazduha relativno povoljna za pčele. Pojilo sa hladnom vodom u rano proljeće je način da pomognemo dodatno slabljenje pčelinjih zajednica, u trenutku kad su one brojčano najslabije. Dakle, kad se preporučuje rano aktiviranje pojila za pčele, mora se naglasiti da ono mora biti pojilo sa toplom vodom. Temperatura vode treba biti od 15ºC do 17ºC. Konstrukcijska rješenja ovih pojila su veoma prosta. Potrebno je imati samo odgovarajući grijač i termostat.

Evidentno je da se naša pčelarska praksa u mnogome razilazi sa pčelarskom teorijom. Mnoge stvari je pregazilo vrijeme, jednostavno su prevaziđene, a ipak se i dalje propagiraju na predavanjima i u prepisivačkoj literaturi. Pčelarska nauka je dosta napredovala. Zašto se ćuti o tome? Da li će se naši pčelarski autoriteti dosjetiti da je krajnje vrijeme da se sastanu i neopterećeni politikom, razmotre stanje u pčelarstvu i donesu određene preporuke. Da li će se dosjetiti da na našim Veterinarskim institutima imamo naučne radnike koji se bave istraživanjima u pčelarstvu, a koje niko ništa ne pita? Da li će se dosjetiti da su oni ti koji treba da ukažu na greške i zablude, kao i na ispravan put? Da li će se probuditi ili neće? Da li će…? Čime se oni uopšte bave? (bhpčelar)

(arhiv BHP)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY