Rajo Jovanović, iskusni brčanski pčelar: SA 70 DRUŠTAVA SOLIDNO MOŽE ŽIVJETI ČETVEROČLANA...

Rajo Jovanović, iskusni brčanski pčelar: SA 70 DRUŠTAVA SOLIDNO MOŽE ŽIVJETI ČETVEROČLANA PORODICA

SHARE

Da sam 30 godina mlađi, ničim drugim ne bih se bavio nego pčelarstvom. To je posao za mlade koji ne rade, ali i za sve one koji rade i žele zdrav život i marku više, iako bez stalnog ulaganja, u ovom poslu nema ozbiljnijeg napredovanja.Vitalnom i veoma prijatnom sagovorniku Raji Jovanoviću i njegovim pčelama iz Brčkog, koji je prije tri godine dobio zasluženu penziju, ovo su posebni dani: rade neumorno, leteći s cvijeta na cvijet. Pune košnice medom. Poput malenih bombardera, slijeću na leto pred ulazom u košnicu noseći na nožicama pravilno oblikovane kuglice peluda.

Na ovakve prizore svakom pčelaru se smiješi brk, jer je to znak da će biti meda i za njega, a i za tržište. Kaže, da je skoro i zaboravio ovakve slike, jer je zadnjih godina priroda bila „poludila“, pa pčele nisu mogle ni za sebe obezbijediti zimnicu.

“Pčelastvo je za mene istinski ugođai. Zašto?! Zato što se u pčelinjaku najljepše osjećam, zujanje pčela po vazdan, miris trava i polena, za mene nije ništa drugo do najljepša i najprirodnija terapija – kazat će na početku razgovora.

Prva košnica

On na svom pčelinjaku ima 70-tak društava; 50 je DB, 10 je oplodnjaka i 10 LR- ovih košnica.

“Osim meda od 2015. godine uzgajam i matice, što je, kako se kaže, sam vrh u pčelarstvu – .

Ljubav prema pčelarstvu počela je davno. Još u doba mladosti, kada je prvi put osjetio miris voska, slast meda i očaravajuću muziku, znao je da će one biti njegova relaksacija, sudbina, pa i solidan izvor dopunskih prihoda.

“Znao sam da ću jednog dana početi da se bavim ovim, zaista, ozbiljnim poslom. Tako je i bilo prije 22 godine. I to neočekivano. Upoznao sam Sarajliju, komšiju, koji je ovdje ostao da živi sa porodicom. On i njegov brat bavili su se pčelarstvom u Tilavi. Od njega sam 1996. godine kupio jednu košnicu pčela za 150 maraka. Nikada neću zaboraviti tu sliku, kada sam košnicu iz Tilave do Brčkog dovezao na posebnom vozilu koje je dovozilo trafoe za „Elektrodistibuciju“ iz Brčkog. Sjeća se tih vremena Rajo.

Kada se nešto voli, onda ništa nije teško. Iako neiskusan u pčelarskim vodama, uz pomoć literature i kolege pčelara, veoma brzo je osvajao tajne pčelinje zajednice. Imao je i rezultat! Već u toj prvoj godini, na jesen je imao sam još jedno društvo. Pored toga izvrcao je šest kilograma meda. Za početnika dovoljno!

“Već slijedeće, 1997. godine proširio sam pčelinjak na četiri društva. Sto bi se narodski reklo, dobro sam zagrizao.

Usponi i padovi
U to vrijeme Rajo je radio kao majstor u osnovnoj školi. Organizovao je svoj svakodnevni ritam škola – pčelinjak – kuća… Bilo mu je, kaže, lijepo u školi s djecom, u kući s ženom i djecom, a najljepše s pčelama. Priznaje da je svaki slobodan trenutak provodio u pčelinjaku. Tada su mu pčele bile smještene na prostoru kod Spomen- kosturnice…

“Brojni su razlozi zbog kojih sam pčelinjak morao preseliti sa ove lokacije, tako da sam svoje pčelinje “stado” premjestio u Sandiće. Tu sam veoma brzo proširio pčelinjak na 14 društava.

Dok kao „podmazana“ radi Rajina „tvornica prirode omeđena drvenim okvirima košnica“, u kojoj leteća pčelarska armada pravi lavovski posao prikupljajući nektar s posavskog medonosnog bilja, Rajo nam priča da je u minulim godinama i kod njega bilo padova i uzdizanja. Nikada neće zaboraviti 2004. godinu kada je bio ostao bez polovine društava. Nikada nije uspio odgonetnuti šta je bio uzrok – da li bolest ili nešto drugo!

“Nisam se predavao. Naprotiv, to me je samo ojačalo da intenzivnijim radom i boljim znanjem, ostanem u pčelinjaku.Samo godinu kasnije obogatio sam pčelinjak, uvećao ga na 30 društava. Deset godina kasnije imao sam 50, a trenutno 70 društava. I tu je kapak! Nemam namjeru da se dalje širim, jer sa više košnica, ne bih uspio da ih na valjan način održavam – kazuje Rajo.

On je govori za sebe, a savjetuje i drugima, da je posao u pčelinjaku zahtjevan i precizan, te da bez “stalnog” boravka u pčelinjaku i redovnih obilazaka stručnih predavanja o raznim temama iz ove oblasti, ali i samostalnog učenja, ništa od ovoga ne bi bilo.

“Pčelar mora biti uvijek (pre)oprezan, jer se sve promijenilo. Pčele su sve ugroženije. Mora se iz dana u dan bdjeti nad pčelama i to je najbolja prevencija protiv gubitaka – savjetuje naš sagovornik

Na kraju razgovora Rajo kaže da bez obzira na brojne teškoće i sve teže uslove, pčelarstvo ima svojih komercijalnih prednosti. On tvrdi da 70 društava može solidno da živi četvoročlana porodica.

“Da sam 30 godina mlađi, ničim drugim ne bih se bavio nego pčelarstvom. To je posao za mlade koji ne rade, ali i za sve one koji rade i žele zdrav život i marku više, iako bez stalnog ulaganja, u ovom poslu nema ozbiljnijeg napredovanja.

Ko štiti uvozni med i loše proizvođače voska?
Ljubav prema pčeli opredijelila je Raju Jovanovića da se učlani i u Udruženja pčelara Brčko.

“Tu sam sa većinom kolega da bi zajedno pokušali da zaštitimo svoje interese koje, htjelo se to priznati ili ne, narušava nelojalna konkurencija meda uvezenog iz inostransnstva. Mnogi kažu da to uopšte i nije med već njegova vješta imitacija.

Takođe, problem je i loša kontrola meda ne samo ovdje već i na čitavom bh prostoru. Razlog za to je nepostojanje nadležnog instituta koji bi brzo, tačno i efikasno mogao da utvrdi kvalitet proizvedenog meda, i tako na zakonit način bio zaštićen propisanim markicama.

Isto tako, nije rijedak slučaj da nam trgovci i neki proizvođači, umjesto potpuno voštanih satnih osnova, nude one koje u sebi sadrže samo 18 posto voska, što opet stvara ne mali problem u procesu proizvodnje meda i ostalih pčelinjih proizvoda. Sama udruženja teško mogu ove probleme otkloniti, prvenstveno zbog nepostojanja Zakona o pčelarstvu, u kojem bi svi ovi nedostaci bili definisani. Tada bi postojala osnova za njihovo rješavanje.(BHPČELAR)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY