Mr.sci. Harun Kurtagić: ZBOG ČEGA NAM JE U ISHRANI MED TAKO VAŽAN!

Mr.sci. Harun Kurtagić: ZBOG ČEGA NAM JE U ISHRANI MED TAKO VAŽAN!

SHARE

Mr. sci. Harun Kurtagić, rukovodilac odsjeka za kontrolu životnih namirnica u Federalnom zavodu za poljoprivredu Sarajevo ukazuje na sve blagodeti meda i njegove prednosti u odnosu na industrijske proizvode

Harun Kurtagić

U svojoj doktorskoj disertaciji pod nazivom „Flavonoidi kao indikatori polenskog sastava i ekološkog kvaliteta meda iz Bosne i Hercegovine”, mr. hemije Harun Kurtagić braniti postavljenu teze, imao je mentora rahmetli akademika Sulejmana Redžića.

Kurtagićeva doktorska disertacija je prvo istraživanje ove vrste u BiH. Kurtagić otkriva da je njemu možda najzanimljiviji onaj dio koji se odnosi na ljekovite osobine meda.

Takav stav kod ovog naučnika, iako to javno ne pokauzuje, ima korjene u njegovim religijskm osjećanjima. Kur'an, ali i druge svete knjige na više mjesta govore o tome kako med treba koristiti kao lijek. Kurtagić je sretan da ima priliku tako nešto potkrijepiti i jasnim naučnim dokazima.

– Današnji čovjek izložen je raznim lošim utjecajima iz okoline, prije svega slobodnim radikalima koji dolaze kao posljedica izlaganja organizma određenim vidovima stresa, upotreba industrijskih proizvoda, pušenje, zagađenje životne sredine, loša ishrana i sl. Industrija sve više proizvodi sredstava za higijenu, deterdženata, zaštitnih sredstava, lijekova…

Međutim, pored koristi od tih proizvoda sve su to materije koje potencijalno mogu biti toskične, a time mogu izazvati stvaranje slobodnih radikala u organizmu – kaže Kurtagić. Dalje nastavlja.

– Ti slobodni radikali su različiti po svojim osobinama, i mogu izazvati poremećaje kao što su dijabetes, poremećaje na probavnom sistemu, na krvnim sudovima, ubrzan proces starenja itd. Jedina sreća u tome je da, koliko god je različitih radikala koji se negativno odnose prema ljudskom oranizmu, toliko postoji i veliki broj antioksidanasa, među kojima veoma značajno mjesto pripada flavonoidima, koji čiste organizam od tih slobodnih radikala.

Zanimljivo je da flavonoide ljudski organizam sam ne može proizvesti, već ih mora unijeti kroz hranu, voće i povrće prije svega ali i kroz pčelinje proizvode.

– Sa aspekta nutritivnih osobina, flavonoidi hrani daju boju, okus, miris…, ali se oni ponašaju i kao prirodni antibiotici. Naprimjer, flavonoidi biljke štite od raznih štetočina – kaže Kurtagić.

– Kada flavonoide u organizam unese čovjek, oni se na isti način ponašaju i u ljudkom organizmu – služe kao hvatači slobodnih radikala. Zbog toga su oni interesantni za zdravlje čovjeka.

Što se tiče flavonoida u pčelinjim proizvodima, poznato je da njih najviše ima u propolisu. No, svakako su prisutni i u medu.

– Biljke proizvode flavonoide na sve strane: u korijenu, u lišću, u cvjetovima… Međutim, najveća koncentracija se izlučuje na cvjetovima biljaka, i na listovima. Odnosno, u nektaru, i polenu. Pčele upravo lete na te izvore hrane i na taj način flavonoide sakupljaju i koncentrišu u med.

U svijetu danas postoje metode dokazivanja porijekla medova upravo preko flavonoida. Naprimjer, dokazano je da je jedan flavonoid karakterističan za citrusne medove (medove sa limuna, mandarine, narandže itd). Neki drugi flavonoid je karakterističan za medove od heljde, lijeske… itd.

Heljda ima izvanredan antioksidacioni učinak

Istraživanja koja je provodio Kurtagić bila su koncentrisana na analizu tačno određenih flavonoida u bh. medu. No, kaže da još ne želi otkriti o kojim flavonoidima se radi.

– Kazat ću jedino da je potvrđeno postojanje svih flavonoida koje sam tražio. Istina, kod nekih medova u manjem a kod nekih u većem omjeru, i svi ti flavonoidi imaju antioksidaciona svojstva – kaže Kurtagić.

– Moram priznati da još uvijek ne možemo govoriti o biljci za koju možemo kazati da ima najveću koncentraciju flavonoida. Mada, recimo, za heljdu možemo kazati da ima izvanredan antioksidacioni učinak, te na osnovu toga možemo kazati da je flavonoidni profil kod ove biljke veoma značajan.

Istraživanjima je Kurtagić obuhvatio čitavo područje BiH, pa su u njegovom radu podjednako zastupljene sve sorte meda sa naših prostora.

– Ukoliko bi ovo istraživanje nastavili dalje, moglo bi se pobliže odrediti koje medove je najbolje koristiti u slučaju određenih oboljenja, iako bi i u tom slučaju morali biti oprezni jer flavonoidni sastav se stalno mijenja shodno prirodnim procesima životne sredine, tako da zavisi od godišnjeg doba, svjetlosti, terena, čak i od doba dana.

Priroda je najbolja apoteka, kaže Kurtagić. – A pčele to najbolje znaju. Dokazano je da med nije štetan, osim nekih alergijskih rekacija koje može izazvati kod nekih osoba. (BH PČELAR – A. ALJOVIĆ/arhiva)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY