Salko Kartal iz Zagrlja kod Novog Travnika: U istinitim snovima vidim pčele...

Salko Kartal iz Zagrlja kod Novog Travnika: U istinitim snovima vidim pčele i saznam gdje se nalazi njihova košnica u šumi!

SHARE

Ja imam i jedan poseban dar. Toliko volim pronaći pčele u šumi da su mi snovi postali istiniti. Recimo, kada im ne mogu naći košnicu, ja odmah to veče sanjam mjesto gdje se nalazi, sanjam tačno drvo u kojem se nalaze, i stranu na kojoj su pčele, bukvalno sve. To je nevjerovatno. Kada god sam sanjao, prisnilo mi se. Uvijek bih sutradan nađi drvo iz sna i u njemu pčele

Salku Kartala, vitalnog 64-godišnjaka, pravog gorštaka, slučajno smo sreli na Karačevim torovima, impozantnom i prelijepom vrhu planine Vranice. Tu rijetko ko zalazi, tek poneki čoban, avanturista, berač gljiva ili pravi zaljubljenik u prirodu. Razgovor sa ovim prirodnjakom bio je i više nego ugodan.

„Sada sam u penziji. Godinama sam radio u BNT Novi Travnik, nekoliko godina sam radio i u „šumariji“. Trenutno uživam u prirodi i svaki trenutak koristim da odem u šumu. – kaže na početku razgovora.

Na pitanje da li je pčelar, ponosno potvrđuje glavom i nastavlja priču:

“Jesam, otkako znam za sebe. Imam košnice kod kuće i u šumi. Moja ljubav prema krilatim mjezimicama gori uvijek istim žarom – objašnjava nam Salko.

U nastavku razgovora pojasnio je o kakvoj vrsti pčelara u njegovom slučaju se radi.

“Ja sam „lovac“ na prirodne rojeve. Samo Bog dragi zna koliko sam ih do sada našao u šumi. Neke sam donosio kući i zbrinjavao ih u košnice, a neke sam ostavljao u šumi i samo sam išao da gledam kako rade. To me odmara. Trenutno imam pet takvih košnica u šumi, uglavnom su sve u dupljama stabala. I to su moje košnice, ja sam ih našao. Nemam ih namjeru dirati i donositi kući. Neka ih – govori nam o svojoj strasti.

Ne krije ni tajnu kako pronalazi rojeve. Tvrdi da zna danima obilaziti određeno područje i posmatrati ga. Najčešće prati pčele koje dolaze do vode da se napiju.

„Onda ih pratim gdje lete i tako pronalazim stablo. Međutim, postoji još nešto kod mene, pomalo neobično – kaže Salko i premišlja se da li da nam otkrije cijelu tajnu. Na kraju, uz dubok uzdah nastvalja.

„Ja imam i jedan poseban dar. Toliko volim pronaći pčele u šumi da su mi snovi postali istiniti. Recimo, kada im ne mogu naći košnicu, ja odmah to veče sanjam mjesto gdje se nalazi, sanjam tačno drvo u kojem se nalaze, i stranu na kojoj su pčele, bukvalno sve. To je nevjerovatno. Rijetko sam kome o tome pričao. Kada god sam sanjao, prisnilo mi se. Uvijek bih sutradan nađi mjesto iz sna i pčele – prepričava Salko o svome daru.

Ne krije da je u nekoliko navrata i uzimao med od pčela koje nađe u divljini. Jedne prilike kaže da je samo iz jedne duplje drveta uspio izvaditi od 70 do 100 kilograma prvoklasnog meda.

„Bože dragi kada sam to vidio, to je nestvarno, neopisivo. Puna duplja meda… – odmahuje Salko glavom.

Tog popodneva za sat vremena ugodnog druženja, od Salke smo se naslušali nevjerovatnih priča. Od onih kako je imao pripitomljenu prijateljicu lisicu, do priča o unucima i svojim posjetama rodbini u „stranim državama“. Ipak, najčešće se vraćao priči o prirodi i njenoj vrijednosti.

“Nikada do sada nisam otišao kod doktora niti sam bio bolestan. Ima jedan stari vozač autobusa. Kada me nedavno vidio, samo me udario po leđima i reče: „Dragi Salko, ja podera tri autobusa, a ti ni ne ode do doktora. Od čega si ti“. Samo priroda i život bez pretjerane brige čuvaju zdravlje i snagu – objašnjava Salko koji zna zasvirati na fruli. Odsvirao nam je jedno lijepo kolce, a onda kazao:

„Ii moje pčelice vole ovo. Da i njih malo razveselim – šeretski će Salko dok su se Vranicom razlijegali melodični, nostalgični i idilični zvuci frule. (bhpcelar/A.H.)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY