Senad Smajić, brčanski pčelar i zaljubljenik u motore: PČELE SU OD MENE...

Senad Smajić, brčanski pčelar i zaljubljenik u motore: PČELE SU OD MENE NAPRAVILE PRAVOG BAJKERA, „KUPILE“ SU MI PRVO MOTOCIKL!

SHARE

Bilo je to u jesen 2012. godine. Tada je imao pčelinjak sa oko 160 društava. Razrojio ih i uselio u novu opremu koju je izradio u vlastitoj svojoj radionici. Sve je bilo sjajno urađeno, ali nije bilo kupaca. U jesen niko ne kupuje rojeve…. Valjalo je čekati proljeće. Ali, sretoh se sa efendijom Mehmedalijom Karamujićem. I napravismo dogovor: ja njemu dadnem 45 zajednica na jednom plodišnom nastavku za narandžasti KTM.
Senad Smajić iz Brčkog za sebe s ponosom kaže da je pčelar. Brčanska sredina, pa i regija, za njega će kazati da je veioma uspješan pčelar. Uz to i veoma je angažovan u pčelarskim udruženjima; poput krtice pokušava na sve načine da vlastitim doprinosom, primjerom i zalaganjem obezbijedi što bolji ambijent za djelovanje pčelara, ali i za razvoj pčelarstva.

“Kao svaki mlad čovjek imao sam ambicije da budem uspješan čovjek i ponos svojim roditeljima .Nisam ih razočarao i to je najvažnije – kazat će Senad na početku razgovora.

Očev motor
Kaže da u pčelarstvu od marta do sredine oktobra nema ni jedan slobodan vikend. Ništa nije bolje ni u zimskom periodu, jer tada je angažovan u vlastitoj radionici u kojoj proizvodi pčelarsku opremu. Zato ga nismo ni pitali za godišnji odmor i da li uopće odmara! Ipak, kazao nam je da se ne žali na obaveza, jer u pčelarstvu ima posla, ali i rahatluka. Pčele odmaraju i relaksiraju!

“Skoro da nemam neostvarene životne želje, a za njihovo ispunjenje zahvalnost dugujem pčelama. Kao dvadesetogodišnjaku su mi ispunile najveću želju – da kupim motor, i od tada redovno me obraduju, nagrade, usreće… Sa pčelama su uvijek lijepa i pozitivna iznenađenja. Puno daju, a malo traže; treba samo ustati i raditi sa ovim Božijim bićima s ljubavlju. One uzvrate duševnim mirom i dobrom materijalnom koristi – nastavlja Senad.

Počeo je sa tri košnice, a danas ima 170 društava, zahvaljujući prije svega vrijednom radu i upornosti. U početku je to bila radoznalost, koja će ubrzo pererasti u ljubav i komercijalni biznis. Senad danas živi od pčelarstva. Ove godine je izvrcao skoro tonu meda i sve je skoro prodao na kućnom pragu. Kaže, da ima svoje kupce u Sarajevu, Tuzli, Olovu, Brčkom, Doboju, Gračanici…

I ovdje stavljamo tačku na priču o pčelaru Senadu Smajiću. Okrećemo se njegovoj drugoj ljubavi – motorima. I za uživanje u toj ljubavi „krive“ su – pčele. One su mu, kaže „kupile“ prvi ozbiljniji motocikl.

“Dok sam rastao kao dječak, sjećam se u dvorištu se nalazio motocikl kojeg je babo vozio u ljetnom periodu i na njemu odlazio na posao. Mimo očevog znanja bi znao se popeti na motor, pa kao fol ga voziti. Onda je otac popustio i već u desetoj godini sam naučio voziti…

A onda je došao rat. Sve stalo; mladost, život, radost zamijenili su strahovi, glad, izbjeglištvo… Kraj rata je dočekao kao dvadesetogodišnjak.

– I tada sam sanjao motore! Sjećam se da sam se, kao dvadesetogodipšnjak, češće okretao za motorima na ulici, nego za djevojkama u minjaku.

Prvi, doduše jeftiniji, motor je kupio 2000. godine. Nije bio neka „bijesna“ marka, ali je Senadu dizao adrenalin. On je uživao… Istovremeno dizao je i svoje pčelarsko carstvo.

– Prvi značajniji novac od prodaje meda uložio sam u kupovinu motora – kaže Senad.

Dogovor sa efendijom

Bilo je to u jesen 2012. godine. Tada je imao pčelinjak sa oko 160 društava. Razrojio ih i uselio u novu opremu koju je izradio u vlastitoj svojoj radionici.

– Sve je bilo sjajno urađeno, ali nije bilo kupaca. U jesen niko ne kupuje rojeve…. Valjalo je čekati proljeće.

Sudbina se pobrinula da se Senad tih dana sretne sa efendijom Mehmedalijom Karamujićem, rođakom koji se bavio pčelarstvom i bio je strastveni vozač motora.

– Kažem mu „dobar ti je onaj KTM motor što voziš“. A stvarno jeste bio dobar, 620 kubika, vrlo atraktivan, mlađa generacija… Ja tada nisam mogao ni pomisliti da vozim tako nešto.

Na te Senadove riječi, efendija Mehmedalija je, k'o iz rukava upitao:

– Hoćeš da bude tvoj?

Senad malo zbunjen jedva je procijedio:

– Volio bih!

U roku od nekoliko minuta sve je dogovoreno. Efendija mu predloži da mijenjaju motor za pčele.

– Kao da me je struja zdrmala! Skakutao sam od radosti. To je bila izuzetno povoljna ponuda. Pogodimo se da mu dadnem 45 zajednica na jednom plodišnom nastavku za motor.

Iako sam tada imao podosta neriješenih životnih pitanja i dvoje male djece, motor je eto izbio na prvo mjesto ispunjenja mojih snova. Iste večeri sam se odvezao do kuće na motoru, ali prijetoga sam svratio na pčelinjak da zahvalim pčelicama.

“Da mi je neko pričao da će mi pčele „kupiti“ prvi ozbiljniji motor i to veoma povoljno, rekao bih mu da je lud. Ali, eto život piše romane, najljepše priče.

Nakon narabndžastog KTM – a, koji se „uklapao“ sa bojom kombija za prevoz pčela, Senad je, shodno rastu finansijskih prihoda od pčelarstva, mijenjago motore. Uvijek su bili „zadnja riječ“ industrije.

“Član sam brčanskog Moto kluba „Grunf“. Sjajna smo družina. U ovom klubu sam upoznao mnogo poslovnih ljudi. U dane vikenda uživamo u nezaboravnim vožnjama, ali i dogovaramo dosta zajedničkih projekata. Kao bajker upoznao sam čovjeka koji mi radi etikete za med i ima svoju štampariju BAM. Dakle, zahvaljujući radu sa pčelama i voziklanju na motorima proširio sam krug prijatelja i poslovnih saradnika – otkrio nam je Senad. (BHPČELAR)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY