Slavko Subotić, gradiški pčelar: IMAM PROJEKAT ZA KOMERCIJALNO OPRAŠIVANJE VOĆNJAKA!

Slavko Subotić, gradiški pčelar: IMAM PROJEKAT ZA KOMERCIJALNO OPRAŠIVANJE VOĆNJAKA!

SHARE

Ako pčelar želi da pčele oprašuju, recimo kruške, onda se moraju ispuniti određeni uslovi za to – takozvana dresura pčela. Dresura pčela je davanje pčelama aromatičnog šećernog sirupa sa aromom biljke koju želimo da oprašujemoSvake godine početkom februara u Kaliforniji počne najmasovnije oprašivanje na planeti – oprašivanje badema! Ovdašnji pčelari uzgajaju oko 350.000 pčelinjih zajednica samo u tu svrhu, ali kako to nije dovoljno za oprašivanje svih hektara zasađenih bademom u ovoj zapadnoameričkoj državi sa obala Tihog okeana (ukupno je potrebno oko 1.500.000 društava) pčele se dovoze iz drugih dijelova SAD, pa čak i iz Australije.

Prosječna cijena za oprašivanje badema u Kaliforniji skočila je sa 80 dolara po zajednici u 2005. na 150 dolara u 2008. godini, a za supersnažne zajednice i do 200 dolara. Umjesto da se usredsrede na proizvodnju meda, kalifornijski pčelari su se opredijelili da uvećaju broj zajednica za oprašivanje badema. Pčelarenje na med tokom proljetnih i ljetnih mjeseci žrtvovano je kako bi se proizvodne pčelinje zajednice podijelile (vještački razrojile) i ispunili zahtjevi za oprašivanje badema u februaru naredne godine.

   Korist i dobit

Pčelari iz Kalifornije otkrili su da je isplativije oprašivanje badema nego pčelariti na med, jer oprašivanje je siguran i stalan izvor prihoda dok je proizvodnja meda talac promjenjivih vremenskih prilika i hirovitih tržišnih cijena.

Slavko Subotić, pčelar iz mjesta Kozinci pokraj Gradiške mogao bi postati prvi pčelar u BiH koji je sistem pčelarenja prepisao od kalifornijskih pčelara. On je imao projekat za oprašivanje voćnjaka u mjestu Jablanica, nadomak Gradiške. Pripremio jke bio 72 košnice za oprašivanje plantaže kruške.

Ipak, u posljednji čas cijeli projekt je zustavljen jer Slavo nije mogao pronaći zajednički jezik sa vlasnikom voćnjaka oko zaštite pčela prilikom prskanja voća. Ali to ne znači da do dogovora neće doći već narednog proljeća.

Prema Slavkovoj računici, pčelari u BiH, mogu ostvariti, ako ne veću onda barem mogu imati sigurniju korist od oprašivanja nego od pčelarenja na med.

– Od voćara sam tražio 50 KM po košnici, i to za jake zajednice! Pristao je. Međutim, iskrsle su manje nesuglasice kada smo govorili oko načina terapiranja voćki. Njegovi saradnicu su tražili da za vrijeme prskanja voća odvozim pčele i ponovo ih vraćam nakon završetka prskanja, a ja smatram da bi to za pčele bio stres. Zbog toga je cijeli projekt na čekanju. Insistiram da definišemo i te stvari – kaže Slavo.

Njegova porodica i on već petnaestak godina žive isključivo od pčelarstva. Uglavnom su do sada pčelarili na med i druge pčelinje prizvode, ali su voljni živjeti od oprašivanja voćnjaka. Pašne prilike u BiH posljednjih godina sve su lošije, a nizak standard građana diktira i niske cijene meda i drugih pčelinjih proizvoda.

       Dresura pčela

Više studija rađenih u SAD proteklih godina pokazuju da su prinosi u medu i drugim pčelinjim proizvodima na drugom mjestu, a da je korist od oprašivanja pčela u svijetu daleko veća. Prof. dr. Husnija Čerimagić sa poljoprivrednog fakluteta u Sarajevu još 70-ih godina navodio je kako su prinosi kod jabuke za 30 % veći ukoliko u blizini voćnjaka ima pčelinjak. Isto toliko povećavaju se prinosi kod kruške, trešnje i drugih voćki.

Osim toga, navodi dalje ovaj ugledni profesor, plodovi voćnjaka u čijoj blizini se nalazi pčelinjak su mnogo kvalitetniji od voćnjaka koji nema pčelinjak u svojoj blizini.

Oprašivanje voća, iako izgleda jednostavno, i nije baš tako lagan posao. Naročito ako se radi o voćnjacima sa manje medonosnim biljkama, poput voćnjaka kruške kojeg su trebale oprašivati Slavine pčele.

Ako pčelar želi da pčele oprašuju, recimo kruške, onda se moraju ispuniti određeni uslovi za to – takozvana dresura pčela. Dresura pčela je davanje pčelama aromatičnog šećernog sirupa sa aromom biljke koju želimo da oprašujemo. U šećerni sirup se uveče potope prvi cvjetovi biljke da šećerni sirup upije mirise. Ujutru prije izlaska pčela takav sirup se u maloj količini do 100 ml daje pčelama. One dobijajući sirup dobiju i miris procvjetale biljke i u toku dana u potrazi za nektarom idu u pravcu tih biljaka. Na taj način, znatno se povećava oprašivanje tih biljaka – kaže Slavo.

Potreban broj društava po hektaru za dobro oprašivanje zavisi od vrste biljke, od lokaliteta, a neki autori u svojim radovima (Martinu 1974) navode da je za jabuku, višnju i šljivu potrebno 2,5 društava po hektaru, dok je za krušku to 5 društava zbog manje atraktivnog polena. Nepovoljne vremenske prilike povećavaju potreban broj društava na 3 do 4 po hektaru.

– Mr. Goran Mirjanić sa Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci htio je da napravimo i jedan eksperiment. Pratili bismo prinose na voćnjacima koje imaju pčelinjake u blizini i one koji to nemaju. Tako bismo dobili jasnu računicu – kaže Slavko. (BH PČELAR/ARHIVA)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY