Upoznajte Irmu Čolpu, mladu pčelarku iz Hadžića: ZUJANJE PČELA JE NJENA NAJDRAŽA...

Upoznajte Irmu Čolpu, mladu pčelarku iz Hadžića: ZUJANJE PČELA JE NJENA NAJDRAŽA PJESMA, DRAŽA OD SEVDALINKE!

SHARE

Krenula da upoznaje svijet pčela uz daidžu Mustafu Demira koji je prije petnaestak godina bio jedan od najvećih pčelara u Sarajevskoj regiji. Mustafa je bio profesor i jedno vrijeme direktor Četvrte gimnazije na Ilidži, a Irma je bila njegova mjezimica. Kao kroz maglu se sjeća trčkaranja po daidžinom pčelinjaku na Bjelašnici i zavirivanja u košnice.

Irma Čolpa, mlada, prelijepa, nasmijena, vesela djevojka. Posebna! Vrijedna pažnje i divljenja. Svestrana, nije karijerista! Tek joj je 20 godina, prva je godina Saobraćajnog fakulteta, a na porodičnom imanju mjestu Ušivak pored Hadžića bavi se pčelarstvom, kaligrafijom, slikanjem, sevdah pjevanjem ….

Rijetke su žene da se bave pčelarstvom, a mlade djevojke – još rjeđe. Zato je Irma posebna djevojka, jer na niski svojih životnih uspjeha nanizala je i košnice, pčele, med…

Milovanje pogledom

Krenula da upoznaje svijet pčela uz daidžu Mustafu Demira koji je prije petnaestak godina bio jedan od najvećih pčelara u Sarajevskoj regiji. Mustafa je bio profesor i jedno vrijeme direktor Četvrte gimnazije na Ilidži, a Irma je bila njegova mjezimica. Kao kroz maglu se sjeća trčkaranja po daidžinom pčelinjaku na Bjelašnici i zavirivanja u košnice.

“Od tada traje ta moja ljubav i divljenje prema pčelama – kaže na početku razgovora Irma i dodaje:

“Božiji je blagoslov biti počašćen ljubavlju prema ovim stvorenjima.
Na porodičnom imanju u Ušivku, pored Hadžićauživa uz svoje pčelice. Dvije košnice su tu, ispod prozra njene kuće, a ostale su u okolini Konjica.

“Kada ujutro ustanem, prvi pogled kroz prozor leti prema košnicama. Pogledom pomilujem moje pčelice, pa onda idem dalje…. –kazuje.

Desetke na testu
U čarobni svijet pčela zvanično je zaplovila prošle godine. Prvi roj je dobila od prijatelja Bećira Muharemovića iz Bjelimića, velikog konjićkog pčelara. Njegov sin Alem, magistar šumarstva, je veliki prijatelj sa Irmom.

“Sve je krenulo nekako spontano – kazat će Irma.

Bilo kako bilo, pčele su ušle u njen život. Upisala je Školu pčelarstva na Ilidži. Na završnom testu imala je sve desetke.

“Za svoje znanje jako puno dugujem Samiru Omeroviću i Hajrudinu Džebi. Nesebično su mi pomagali. I danas su uz mene – kaže Irma.

Dodaje, da je ne zanimaju koristi iz košnice u smislu oduzimanja meda, polena, propolisa, mliječi iz košnice.

“Pčele su meni same korist za moju dušu. Nema ljepšeg melema niti muzike od njihovog zujanja…

Na kraju nam je kazala i ovo:
“Možda djeluje neobjašnjiovo, ali ja pčele osjetim svim svojim bićem. Kao što dijete violi svoju majku i obratno, i ja volim svoje pčelice!

Priča o Bećaru
Posebna priča u Irminom životu je konj Bećar. Tako ga zove od dana kada je stigao u njen život. A bilo je to prije desetak godina, kada je Bećar stigao kao sedmomjesečno ždrijebe.

“Zajedno smo odrastali. Bećar je nešto nezamjenjivo u mome životu. On samo što samnom ne priča, mada mi se ponekad čini i da priča. Samo jel čuje moj glas, već hrže, njišti, treperi… – pokušava nam dočarati slike o svom Bećaru naša sagovornica.
Veli, da su njihova putovanja nešto najljepše. Znaju se zaputiti gore prema Igmanu, idu kuda ih Bećareve noge ponesu. (BHPČELAR/ARHIVA/E.MILIĆ)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY