Borov med je najveće prirodno bogatstvo Turske

Borov med je najveće prirodno bogatstvo Turske

SHARE

U periodu od 1936. do 2005. godine, turski pčelari uspjeli su da se nametnu kao drugi proizvođači po količini proizvedenog meda u svijetu. U proizvodnji borovog meda, Turska nema premca u svijetu, i učestvuje sa više od 90 posto proizvodnje

U Turskoj sto osamdeset hiljada porodica bavi se pčelarstvom sa oko četiri miliona i dvjesta pedeset hiljada pčelinjih društava. Oko 75 posto pčelara su seleći pčelari. Svake godine oni voze pčele na pet do sedam različitih lokacija. Oko jedanaest hiljada vrsta bilja raste u Turskoj, od toga oko tri hiljade su endemske i jedinstvene za ovu zemlju.

Turska ima povoljnu klimu i geografsku strukturu za proizvodnju meda. Posebno se ističu istočni dijelovi Turske koji su idealni za organsku proizvodnju meda. Oko 90 posto sveukupne proizvodnje meda u Turskoj odnosi se na borov med ili medljiku. Borov med je nacionalni med Turske koji pčele sakupljaju na prostoru od 60 000 hektara borove šume. Važno je napomenuti da borov med iz Turske nije ni sličan našoj medljici. Ima sasvim drugačiji ukus, veoma je gust i ima boju sličnu kestenovom medu, te je izuzetno bogat mineralima.

Kvalitet uprkos problemima

Iako Turska ima vrlo dobre potencijale za pčelarstvo, bogatu floru, odlične ekološke uslove i održavanje kolonija, ipak je sve nedovoljno iskorišćeno. Turska je jedna od najjačih pčelarskih zemalja u svijetu, a oko dvjesta hiljada poljoprivrednih porodica uključeno je u pčelarstvo. Ali, samo dvadeset hiljada direktno ima veze sa pčelarstvom kao jedinim izvorom primanja. Pčelarstvo Turske suočava se sa mnogobrojnim problemima, kao što je upotreba hemikalija za zaštitu pčela, što direktno utiče na kvalitet meda. Takođe, tu su i problemi sa izvozom meda iako proizvodnja meda svake godine raste.

Ako pogledamo izvještaje od prije nekoliko godina, kada su rađena istraživanja u ovoj evroazijskoj zemlji, godišnja proizvodnja meda premašila je 82 000 tona godišnje. Naravno, količina proizvodnje meda uslovljena je brojem košnica čiji se broj popeo iznad četiri i po miliona pčelinjih društava. Skoro svi pčelinjaci bazirani su na novijim košnicama, ali još uvijek se mogu pronaći i tradicionalni. Provincija Bursa je najpoznatiji turski region po kvalitetu meda. Obično pčelare na LR košnicama sa različitim vrstama pčela, od kojih je najčešća kavkaska autohtona pčela. Dok neki prate svjetske trendove razvoja pčelarstva, neki to nisu u mogućnosti.

Kako bi se zaštitili od uginuća pčela, pčelari ove zemlje udružuju se u masovne organizacije u kojima dobijaju stručne savjete. Med koji se prodaje najčešće je filtriran med, ali može se pronaći i u saću.

 Najuspješniji na svijetu

Kad dođe juni, mnogi pčelare hrle ka Trakiji, dijelu Turske poznatom po uzgoju suncokreta. Sa zimom, dolaze i uginuća pčelinjih zajednica. Glad i ostanak bez matice glavni su uzročnici ovog problema. Problemi sa kojima se suočavaju turski pčelari su i pesticidi koji se koriste za zaštitu voćki, nedostatak standarda kada su u pitanju košnice i materijali za pravljenje, odabir odgovarajućeg mjesta za staniconiranje pčelinjaka, loše prezentovanje pčelinjih proizvoda kupcima. Prosječna cijena meda koji se prodaje na kućnom pragu iznosi oko 7 eura, dok otkupna cijena na veliko iznosi 3,5 eura.

U periodu od 1936. do 2005. godine, turski pčelari uspjeli su da se nametnu kao drugi proizvođači po količini proizvedenog meda u svijetu. U proizvodnji borovog meda, Turska nema premca u svijetu, i učestvuje sa više od 90 posto proizvodnje. Najpoznatiji dio Turske po proizvodnji ove vrste meda je pokrajina Mula. Od početaka savremenog pčelarenja u Turskoj, pčelari iz ove pokrajine imaju vodeću ulogu u ovom sektoru. U toj provinciji nalazi se osam posto svih košnica Turske koje daju petinu proizvedenog meda na državnom nivou. U prosjeku, na svaki kvadratni kilometar Turske dolazi pet košnica.

Na tržištu vrlo često možete pronaći i krijumčareni med iz Irana, što pčelarima u ovoj zemlji vidno pogoršava situaciju i prodaju vlastitog meda.

 Ujediniti pčelarska udruženja

Nakon trogodišnje klimatske katastrofe koja je pogodila ovu zemlju, pojavili su se problemi sa cijenama meda. Krovno udruženje turskih pčelara, poznatije kao TAB, radi na ujedinjenju sedamnaest pokrajinskih udruženja koji u ovoj zemlji plasiraju med po različitim cijenama. Cilj im je određivanje jedinstvene cijene za velike kupce. U te tri godine proizvodnja meda je pala za 15 000 tona a plan za ovu godinu im je da proizvedu do 80 000 tona.

Problemi sa kojima se suočavaju turski pčelari su i pesticidi korišćeni za zaštitu voćki, nedostatak standarda kada su u pitanju košnice i materijali za pravljenje.

– Cijene su određivane u skladu sa slobodnim svjetskim tržištem. Ako ne otkupimo med po ovoj cijeni, nećemo moći da ga konkurišemo na tržištu. Naša želja je da ponudimo veću cijenu, ali nažalost, uslovi to ne dozvoljavaju – kažu turski pčelari.

Proizvođači meda ohrabruju ljude da konzumiraju med i na taj način podižu proizvodnju. Po glavi stanovnika Turci pojedu oko pola kilograma meda, što je, recimo, pet puta manje nego u Njemačkoj.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY