Fenomen „proljetnog nestanka“ i  zašto su krila „Ahilova peta“ svake pčele?

Fenomen „proljetnog nestanka“ i  zašto su krila „Ahilova peta“ svake pčele?

SHARE

“Nešto se čudno dešava što nikako ne možemo objasniti“. Ova izjava američkog biologa Stivena Silsa iz 1966. godine na najbolji način opisuje stanje u kojem se pčelarstvo danas nalazi. Nešto jednostavno nije u redu u pčelinjoj populaciji. Zabilježeni su veliki gubici u pčelinjim kolonijama, a sve je veći broj pčelara koji tvrde da su pčele sakupljačice jednostavno „nestale“ iz svojih košnica.

U to vrijeme, novine su prvi put upotrijebile naziv „Collony collapse disoder“, ili poremećaj kolapsa kolonija. Iako ovi gubici mogu biti uzrokovani različitim problemima, razlog  „naglog nestanka“ starijih pčela i dalje je bio misterija.

U aprilu 1973. godine pažnju entomologa je privukao slučaj jednog pčelara iz Rio Grandea na jugu Teksasa koji je prijavio neobjašnjiv nestanak oko 600 od ukupno 3,500 svojih kolonija… Početkom te godine, kada je nektara bilo u izobilju, njegove kolonije su bile obogaćene novim larvama i mladim pčelama. Međutim, vrijeme se tada iznenada promijenilo, kiša je padala skoro dvije pune sedmice, a populacija odraslih radilica se smanjila na „šačicu“ radilica i maticu. Na ulazu u košnicu, pčelar je zatekao na desetine mrtvih starijih radilica. Uprkos tridesetogodišnjem iskustvu, ovaj pčelar nije bio u stanju da prihranjivanjem spriječi sve ubrzanije gubitke svojih kolonija.

Istraživači, ali i pčelari koji su se kasnije i sami susretali sa sličnim problemima, godinama su kopali po starim dokumentima i pčelarskoj literaturi, sve dok nisu naišli na pojam „bolest nestajanja“, koje se odnosilo na neobjašnjive slučajeve nestanka pčelinjih kolonija koje je datiralo još od 1800-ih godina. Kasnije je ovaj pojam preimenovan u „proljetno nestajanje“ kako bi se opisalo masovno nestajanje pčelinjih kolonija koje se dešava za vrijeme niskih temperatura, u periodu od februara do juna. U to vrijeme,  niko nije bio u stanju da objasni ovaj fenomen.

Deset godina nakon ovih dešavanja, neki od najboljih američkih stručnjaka u oblasti pčelarstva udružili su snage kako bi pokušali odgonetnuti misteriju „proljetnog nestajanja“ , međutim ni najbolji umovi u struci tada nisu mogli tačno odrediti krivca.

 Fenomen „proljetnog nestajanja“

Početkom jeseni 2016. godine, Bret Ade bespomoćno je posmatrao kako njegove pčele masovno nestaju s prvim hladnim vjetrovima koji su stigli u Kaliforniju. Iako se nije bilo riječ o amaterskom pčelaru, Bret nije bio u stanju da svoje pčele spasi od masovnog pomora. U zadnjih nekoliko godina ovakvih slučajeva je sve više, a frustracija i nemoć pčelara širom američkog i evropskog kontinenta je sve izraženija.

Kako bi se pokušalo stati u kraj ovom gorućem problemu, neki od najboljih naučnih umova neumorno rade na rješenju. Jedan od njih je dr. Gard Otis čiji  naučni članak detaljno opisuje neke od problema koji bi mogli uzrokovati ovaj fenomen.

Za razliku od tipičnih pčelinjih bolesti poput krečnog legla koje  je lako uočljivo, „proljetno nestajanje“ se dešava zbog gubitka starijih, odraslih pčela sakupljačica. Dr. Otis je u svom istraživanju uzeo i obzir tezu da elektronski uređaji poput mobitela ili hemikalije poput pesticida uzrokuju dezorijentisanost kod pčela zbog čega one nisu u stanju da se vrate u košnice.

  • – Za primjer sam uzeo slučaj pčelara Breta Adea koji je u Kaliforniji izgubio oko 25000 kolonija i to prije cvjetanja badema (40% od ukupnog broja koje je posjedovao). Pod pretpostavkom da se na jednom ramu nalazi oko 1800 pčela, to je 270.000.000 pčela. Bretove pčele su se nalazile u velikim bijelim košnicama koje su se isticale u na zelenim livadama na kojima su se nalazile. Prilično je nevjerovatno misliti da toliko broj pčela nije bio u stanju namirisati ili pronaći pravi put kući uslijed elektronskih ometanja ili pesticida.
  • Logičnije je zaključiti da su starije pčele izletjele iz košnica, i iz nekog razloga nisu bile u stanju da se vrate nazad. Jasno je bilo da ćemo u istraživanju ovog problema pažnju morati usmjeriti na faktore koji su pčele spriječili da se vrate nazad u košnice  -objašnjava dr. Otis.
Dr. Otis: „Proljetno nestajanje“ se dešava zbog gubitka starijih, odraslih pčela sakupljačica.

 Dinamika pčelinje populacije i kolapsa kolonije

Uobičajeni rast pčelinje kolonije se dešava u proljeće, nakon čega dolazi do rojenja, a zatim opet dolazi do naglog rasta u broju populacije sredinom ljeta. Matica vrhunac u polijeganju jaja dostiže u julu, a pčelinja populacija zatim prirodno opada krajem ljeta i početkom jeseni.

Gubitak velikog broja starijih pčela u jesen je normalna pojava, a do početka zime nije neuobičajeno da nestane i do 50% populacije. Ovo je normalan i zdrav proces koji otklanja bolesne starije pčele i sprječava gomilanje mrtvih pčela tokom zime. Da bismo bolje razumjeli patologiju pčele i način na koji njen organizam funkcioniše i reaguje na vanjske podražaje, trebamo pažnju usmjeriti ka njenoj biologiji.

Rana istraživanja koja su se bavila uzrocima starenja i bolestima pčela pokazala su da dokle god radilice imaju zadovoljavajući nivo vitellogenina – krvnog proteina, one mogu očekivati dug životni vijek – poput onoga što imaju matice ili zimske pčele. Međutim kada radilice svoj posao zamijene za onaj sakupljačica, one svoje dragocjene zalihe vitellogenina dijele sa drugima, kao da znaju koliko je posao koji će početi obavljati rizičan. Nažalost, bez rezervi vitellogenina one žrtvuju sposobnost imuniteta na odbranu uslijed čega počinju da stare.

Stare i iznemogle sakupljačice ne bi bile nimalo korisne tokom zime, i zapravo bi predstavljale smrtonosnu opasnost po čitavu koloniju ukoliko su zaražene nozemozom ili nekim drugim virusima. Stoga, one jednostavo rade do iznemoglosti sve dok ne padnu mrtve na polju. Preostalo leglo će se u takvim slučajevima sastojati od zdravih, uhranjenih zimskih pčela, punih vitellogeninom, koji će ih štititi od preuranjenog starenja.

Vitellogenin igra ključnu ulogu u dugovječnosti pčele

 

 Zašto su krila „Ahilova peta“ svake pčele

Zbog čega pčele počinju da stare? To je pitanje na koje naučnici donedavno nisu imali odgovor. Poznato je da odrasle pčele prolaze kroz četiri faze ponašanja, počevši od obavljanja zadataka u leglima, zatim dvije faze obavljanja zadataka u rojevima, i na kraju počinju raditi kao sakupljačice hrane. Ovaj proces je određen genetikom, fiziološkim razvojem, ishranom i potrebama kolonije.

Starenje pčela je zanimljiva tema u naučnim krugovima i više je fiziološke nego kronološke prirode. „Kućne“ pčele stare osam dana su već mentalno spremne da krenu u sakupljanje hrane, ali obično će sačekati još neko vrijeme prije nego što napuste košnicu (oko šest sedmica tokom proljeća, ili tri sedmice za vrijeme ljetnih mjeseci). Naime, istraživanja pokazuju da pčele ne počinju da stare prije nego što postanu sakupljačice.

Zimske pčele imaju mali broj vanjskih pritisaka i izloženi su manjem broju faktora koji bi im uzrokovali smrt, stoga one sve ulažu u održavanje svojih tijela, uvijek pazeći da su im zalihe glikogena i vitellogenina na visokom nivou, i njihovi imuniteti snažni. Ovo im pruža veću otpornost na glad i termalne stresove. One tokom zime ne napuštaju košnicu, a u obavljanje poslova sakupljačica kreću tek kada se za to stvore optimalni uslovi.

Ipak, čim počne sa poslom sakupljača hrane, ona sada ima ograničen rok trajanja i to zbog jednog ključnog faktora – njenih krila. Baš kao što ljudi ne mogu popraviti istrošenu gumu na automobilu, tako ni pčele ne mogu regenerisati oštećene vrhove krila. Leđni mišići pčele i drugih oprašivača  dostižu svoj limit nakon ukupno pređenih 800 kilometara leta. Za istrošenost krila „krivo“ je nekoliko faktora.

Leđni mišići koji pokreću krila, ne održavaju svoje ćelijske organele, ili mitohondrije. One gube sposobnost stvaranja glikogena, i izložene su oksidativnom stresu. Osim toga, kada se krila pčele počnu trošiti, one moraju sve brže i brže mahati krilima kako bi ostale u letu.

Krila pčele, kao i mnoge druge stvari u prirodi, imaju svoj rok trajanja

 

 Nozemoza – nevidljivi ubica pčela

Poremećaj kolapsa kolonije je dobro dokumentovana pojava koja ukazuje da su za njenu pojavu uključeni faktori popout nestabilnih vremenskih uslova i dobro ponatih patogena. Međutim, u zadnjih 25 godina, tri nova ozbiljna igrača su stupila na scenu pčelinjih bolesti; trahealne grinje (1984.), varoa (1988.), nozemoza (u zadnjih 10-15) godina.

Ovi paraziti su odmah po pojavljivanju uzrokovali ogromnu paniku i štetu na pčelinjacima širom svijeta. Kao rezultat, ove bolesti su dodatno oslabile ionako ranjive pčelinje populacije, otvarajući put novim patogenima i virusima. Stoga, trenutni masovni pomor pčela bi mogao biti objašnjen kao naplata dugogodišnje izloženosti stresovima i parazitima koji se nalaze u pčelinjem okruženju.

Nozemoza već duže vrijeme nosi nadimak „nevidljivi ubica“ , jer drastično smanjuje životni vijek oprašivača, i sposobna je da bez vidljivih simptoma uništi čitave kolonije. Dr. Mariano Higes, stručnjak za patologiju pčela iz Španije, tvrdi da nozemoza ima sposobnost da sama izazove poremećaj kolapsa kolonije.

  • – Nozemoza sama po sebi može biti opasna za pčelinju koloniju, ali u kombinaciji sa slabom ishranom i virusima, njeni efekti su razarajući. Istina, neki pčelinji virusi se nalaze samo u kombinaciji sa nozemozom – tvrdi dr. Higes.

Osim ovog, nozemoza može imati i još jedan zabrinjavajući efekat na populaciju pčelinje kolonije. Neka starija istraživanja, provedena šezdesetih godina prošlog vijeka, pokazuju da infekcija nozemozom povećava nivo juvenilnog hormona (JH) kod insekata. U slučaju pčela, juvenilni hormon ima suprotan efekat od vitelogenina, tako da bi više razine JH-a, uzrokovale ubrzano starenje pčela.

Pčele plaćaju danak dugogodišnjoj izloženosti štetnim patogenima

Dežurni krivci

Razlike u reakciji na infekciju nozemozom od kolonije do kolonije su veoma značajne jer bi mogle objasniti zbog čega ovaj nametnik neke kolonije napada jače od drugih. Sve što će pčele u koloniji natjerati na sakupljanje hrane u ranijim danima njihovog života će ubrzati njihovo starenje, i ograničiti dalji rast pčelinje populacije.

  • – Parazitsko grinje su također jasno pokazale svoj utjecaj na dugovječnost pčela. I varoa i trahealno grinje dokazano mogu izazvati depopulaciju kolonije. Trahealno grinje je posebno nemilosrdno u vrijeme zazimljavanja pčela, dok je varoa svoju destruktivnu moć najčešće pokazuje na zimskim pčelama. Ipak, moguće je da nijedan od ovih parazita nije direktno odgovoran za ubijanje kolonije, već oni pokreću virusnu epidemiju koja uzrokuje masovni pomor pčela.

S praktičnog stajališta, nije sporno da li jedan parazit uništava čitavu koloniju ili stvara uslove za kobni udarac jednog ili više virusa. Pčelari se trebaju fokusirati na kontrolu parazita, a pčele će zatim samostalno držati virusne infekcije pod kontrolom – objašnjava dr. Mariano Higes.

Dr. Mariano Higes: Ne smijemo potcijeniti utjecaj grinja na izazivanje preranog starenja kod pčela

 

Zdrav razum je jedina formula za uspjeh!

Nekoliko faktora utiču na pčele koje prerano kreću na sakupljanje hrane ili ubrzano starenje pčela sakupljačica. To su uglavnom slaba ishrana ili nozemoza, koja povećava njihovu ranjivost na bolesti i razinu stresa.

Neke bolesti, a posebno nozemoza, grinje i virusi, smanjuju životni vijek sakupljačica i to bez vidljivih simptoma. Efekat bilo kojih od ovih faktora  je najbolje vidljiv kada sakupljačice napuštaju toplotu svojih košnica i izlaze po hladnom vremenu. Temperatura njihovih tijela tada drastično opada uslijed čega su nemoćne da se zagriju za povratne letove kući.

Ovakvi slučajevi zadaju velike glavobolje pčelarima koji zaviste od pčelinjih proizvoda i onih koji očekuju oprašivanje badema koji je veoma popularan proizvod u Americi. Iznenadni hladni vremenski uslovi preko noći mogu potopiti sve nade pčelara u profitabilnu sezonu. Ipak, i ove godine veliki broj američkih pčelara su uspješno priveli kraju još jednu sezonu .

Prema njihovim riječima, ne postoji nikakva čarobna formula za uspjeh osim zdravog razuma. Ipak, u nekim savjetima su jednoglasni:

  1. Budite strpljivi sa varoom, i ne dopustite joj da izmakne kontroli. Imate vremena najkasnije do kraja avgusta da što je moguće više smanjite broj varoe u svojim košnicama. U protivnom, sitaucija će izmaći kontroli tokom jeseni i zime.

 

  1. Pratite razinu infekcije nozemozom, i na vrijeme tretirajte svoje košnice ukoliko je to potrebno. Posebno obratite pažnju na kolonije koje imaju poteškoće u razvijanju.

 

  1. Ne gubite vrijeme na kolonije koje ne napreduju. Uništite ih ili uvedite novu maticu! Neki od najuspješnijih pčelara znaju promijeniti i po nekoliko matica u toku godine. Zaražene i bolesne kolonije izdvojite na posebno mjesto gdje ćete se brinuti o njoj.

 

  1. Pazite da košnice imaju dovoljnu količinu hrane, posebno krajem ljeta i i početkom jeseni. Premjestite se na bolje pašnjake ili prihranjujte pčele po potrebi.

 

  1. Možda bi bilo pametno da održavate genetsku raznolikost u svojim kolonijama, s obzirom da one variraju u svojoj otpornosti prema različitim patogenima. Prirodno otporne kolonije će biti ključ dugoročnog uspjeha.

(D.K./bhpcelar.com)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY