HILJADAMA GODINA U SIRIJI PČELARE NA ISTI NAČIN

HILJADAMA GODINA U SIRIJI PČELARE NA ISTI NAČIN

SHARE

sirija

Za pčelare početnike, ova zemlja nudi optimalne uslove. U njoj možemo naći određene rase pčela, velika medonosna područja i tradiciju pčelarenja koja se stotinama godina ne mijenja. Sve ovo doprinosi da jedna velika pustinja bruji od života.

Sirija je smještena u srcu Bliskog istoka. Većinom planinska zemlja kroz koju prolazi rijeka Eufrat čiji put počinje u planinama Turske na sjeveru. Posebno plodne doline rijeke Eufrata pogodno su tlo za proizvodnju pamuka i suncokreta. Obalno područje ove zemlje proteže se dužinom od 180 kilometara uz Sredozemno more, te joj daje važan izlaz za bavljenje trgovinom.

Ovu obalu presijeca rijeka Oronto i zahvaljujući dobrom sistemu navodnjavanja, kojem se agrnomi diljem svijeta dive, na ovom području proizvode se razne vrste južnog voća, grožđe, masline i mnoge druge različite vrste voća. Pustinja pokriva 60 % površine Sirije.

Sirija je zemlja snova za ljubitelje historije. Zbog svojih arheoloških nalaza koji datiraju hiljadama godina prije vremena u kojem mi živimo, ova zemlja spada u prave dragulje arheologije. Palmyra, Crak des Chevaliers (križarski dvorci) i, naravno, antički grad Ugarit gdje je prva abeceda otkrivena – samo su neki od poznatih destinacija stotina hiljada turista koji svake godine hrle u ovu mističnu zemlju.

Dolina rijeke Eufrat je mjesto rođenja poljoprivrede Sirije. Prije 12 000 godina, prvi ljudi naselili su ovaj tzv. Plodni polumjesec i napravili temelje poljoprivrede kroz razne sjetve i berbe. Baš kao i poljoprivreda, tehnike za uzgoj pčela u Terakota košnicama prvi put razvijena je u ovom dijelu svijeta. Tradicionalni pčelinjaci izgrađeni od horizontalnih košnica i danas se mogu naći kod nekih pčelara. U pustinjskim područjima istočnog dijela zemlje, košnice su isprepletene od sadnog materijala te prekrivene blatom.

Međutim, sve više sirijski pčelari zanemaruju pčelarenje u trnkama od pruća i blata i zamjenjuju jednostavnim drvenim kutijama koje su duge jedan metar i visoke 15 cm. U tim košnicama, pčele prave med u malim satima koje se bolje mogu oduprijeti velikim toplinama. Na području Maaloula – u blizini granice sa Libanom, pčele su smještene u kućama, a zna se desiti da u jednoj kući ima i više od stotinu košnica. Na ovaj način pčelari štite svoje pčele od velikih vrućina.

Sirija spada u jednu od onih zemalja sretnica koje imaju autohtone vrste pčela. “Apis mellifera syriaca” zastupljena je u cijeloj zemlji, kao i u Jordanu, Libanonu i sjevernom dijelu Iraka. Ova pčela žute boje izgleda kao Talijanska pčela (ligustica) koja je nešto malo manja. Pčele su vrlo nježne, u istočnim i južnim dijelovima zemlje pčela je ostala genetski čista. Osim toga, vrlo dobro je prilagođena na stanište i vrlo su otporne na suše, za razliku od stranih pčela koje nikad ne prežive više od jedne sezone.

Jedino se na mediteranskoj obali mogu naći pčele koje su dobivene križanjem talijanske i kranjske pčele. Naravno, ove pčele su ilegalno uvezene u Siriju. Ovo, nažalost, stvara agresivnu pasminu koju treba hraniti šećernim sirupom za vrijeme zimske sezone. To je razlog zašto većina sirijskih pčelara izražava želju da se vrati izvorna pasmina pčele u upotrebu.

Prema službenim podacima, u Siriji ima 365 hiljada košnica, a proizvodi se 1.750 tona meda godišnje. Osamdeset posto košnica su LR-ovke dok je ostatak još uvijek tradicionalna vrsta košnica. Pčelar može živjeti od svoje proizvodnje ako u svom posjedu ima najmanje 100 košnica. Prosjek proizvodnje meda po košnici iznosi od 20 do 25 kilograma.

U odnosu na međunardno tržište, cijena domaćeg meda ostala je vrlo visoka i varira od 7 eura za kilogram meda od pamuka ili suncokreta do 24 eura za kilogram meda od tamjana. Ovaj med se prodaje u specijaliziranim trgovinama i na brojnim pijacama velikih gradova. Neki fini medovi, kao što je med od majčine dušice, izvozi se u druge zemlje.

Kada smo na početku ovog teksta kazali kako je ovo raj za pčele i pčelare, prvenstveno smo mislili na nisku upotrebu pestitcida u tretiranju medonosnih biljaka. Pamuk, kao nepresušan rudnik za pčele, na ovom području skoro da se i ne tretira pesticidima, iako znamo da je u svijetu ova biljka broj jedan kada je u pitanju oprašivanje i zaštitia od štetočina.

Velika polja pamuka koji se uzgaja na obalama Eufrata omogućavaju sigurnu ispašu za pčelare.
Isto vrijedi i za Stuwedo, obronke vulkana u istočnom dijelu zemlje gdje se proizvode potpuno ekološki čiste jabuke. Kako bi se zajamčila bolja oprašivanja usjeva, vlada je u posljednjih deset godina uveliko pomogla pčelare kroz vrlo povoljne kredite. Napravili su pet radionica za proizvodnju košnica. Čak su otvorili centre za savjetovanje pčelara u kojima radi stotinjak stručnjaka. Po veoma povoljnim cijenama nude se rojevi i košnice a sve s ciljem povećanja broja pčelara. Cilj vlade je pola miliona košnica koji će zadovoljiti potrebe oprašivanaj na hiljadam plantaža voća. Također, na ovaj način stimuliraju mlade ljude da se bave pčelarstvom jer u ovoj zemlji stopa nezaposlenosti iznosi 30 odsto.

Sirijski pčelari i pčelari iz cijelog mediteranskog područja, suočavaju se sa istim problemom kao i mi ovdje. Varroa je neprijatelj broj jedan. Protiv nje se bore oksalnom kiselinom ili Bayvarolom. Također, ptice pčelarice predstavljaju veliki problem. U južnoj regiji Suweida i u pograničnom području s Irakom, šakal vrlo često napada košnice i uzrokuje štetu usporedivu s onom koju pravi jazavac u zapadnoj Europi i Africi.

Neki pčelari specijalizirani su samo za uzgoj matica, kao i proizvodnju matične mliječi. U samo nekoliko dana proizvede se oko 300 kilograma matične mliječi čija maloprodajna cijena iznosi 2 eura na lokalnom tržištu. Syriaca pčele su posebno dobro prilagođene proizvonji marične mliječi.

Broj košnica: 365.000
Broj pčelara: 15.000 uključujući 5.000 profesionalaca.
Proizvodnja meda: 1750 tona godišnje
Maloprodajna cijena: 7 – 24 € po kilogramu
Matična mliječ produkcija: 300 kilograma godišnje
Maloprodajna cijena: 2 € po gramu
Izvoz u Arabiju: 30 tona
Langstroth tip košnice: 80%
Opskrbljena košnica: 50 eura

Najveći dio meda dobija se od:
– agruma
– eukaliptusa
– anisa
– suncokreta
– voćnih stabala (stabala badema, jabuke)
– Planinski biljke (timijan, ružmarin, Cistus, bodljike)
– pamuk

(arhiv BH pčelara)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY