Kanada, svjetska pčelarska velesila: “MALI” SI PČELAR I SA 250 KOŠNICA!

Kanada, svjetska pčelarska velesila: “MALI” SI PČELAR I SA 250 KOŠNICA!

SHARE

Kanada je u svijetu dvanaesti proizvođač meda čija se prozvodnja procjenjuje na oko 34.000 tona godišnje. Prosječna godišnja proizvodnja meda kretala se u ovom obimu u posljednja četiri desetljeća nakon značajnog porasta u proizvodnji u toku 1960-ih i 1970-ih godina

Veliki broj pčelara Kanade već godinama ostvaruje prinose od preko preko 60 kilograma po košnici i smatra neuspjehom sve ispod toga! Sa tim prinosom, sa 1000 pčelinjih društava dobija se oko tona voska. Kanada je među prvim izvoznicima meda i izvozi gotovo polovicu svoje proizvodnje.

Kanada je u svijetu dvanaesti proizvođač meda čija se prozvodnja procjenjuje na oko 34.000 tona godišnje. Prosječna godišnja proizvodnja meda kretala se u ovom obimu u posljednja četiri desetljeća nakon značajnog porasta u proizvodnji u toku 1960-ih i 1970-ih. U provinciji Prairie u prosjeku se proizvodi oko 80% kanadskog meda i na ovom području se nalazi 70% ukupnog broja kolonija. U 2003. godini, med je dosegao najvišu cijenu od 2 dolara po funti (oko 0.45 kilograma).

Od tada, cijena meda je opadala i trenutno se kreće oko 1.40 dolara za funtu. Druga stvar od koje pčelari i pčelarstvo Kanade žive je oprašivanje. Procijenjena vrijednost od oprašivanja kreće se od 1 ,3 do 1,7 milijarde dolara i gotovo je 10 do 20 puta veća od finansijskih prihoda od prodaje meda. Trenutno u ovoj zemlji ima oko 7.000 pčelara. Tri četvrtine registrovano je u provincijama Ontario (31%), Britanskoj Kolumbiji (26%) i Saskatchewanu (15%).

Prosječna proizvodnja meda u Kanadi iznosi oko 60 kilograma po košnici, što je više nego dvostruko od svjetskog prosjeka. Razlikujemo farmere kojima je proizvodnja pčelinjih proizvoda na prvom mjestu i one koji zarađuju od oprašivanja nepreglednih usjeva voća i povrća. Kanada je među prvim izvoznicima meda i izvozi gotovo polovicu svoje proizvodnje. U 2008., Kanada je izvezla u SAD i Njemačku oko 70 miliona dolara meda. Kanada također uvozi med u vrijednosti od oko 15 miliona dolara na godišnjem nivou. Uglavnom, taj med dolazi iz Australije, SAD i Novog Zelanda. Što se pčelinjih bolesti tiče, one predstavljaju veliki problem pčelarskom sektoru.

U Kanadi, normalni zimski gubici iznose oko 15%. Međutim, ta stopa je udvostručena u posljednjih nekoliko godina. U zimskim mjesecima 2008/09, gubici na pčelinjacima iznosili su oko 35%. Dok je misteriozni nestanak pčela, poznatiji kao CCD, u SAD izazvao gubitak od oko 40% društava, u Kanadi nisu imali slične probleme. Dok je proizvodnja meda i pčelinjih društava sve veća, broj pčelara značajno je opao. Ako poredimo 2009. i 1993. godinu, vidjet ćemo kako je broj pčelara opao u svim kanadskim regijama. Ako uporedimo 1945. godinu sa današnjim vremenom, možemo zaključiti da je danas pčelara šest puta manje.

Prodaja meda ovisi o količini proizvodnje pojedinog pčelara. Mnogo velikih proizvođača posjeduju vlastite pogone za pakiranje meda i sami brinu za distribuciju u maloprodaji. Drugi pčelari prodaju med veletrgovcima za daljnji proces grijanja, filtracije i pakiranja. Inače, u Kanadi ako imaš 250 košnica i manje, “mali” si pčelar. Čak oko 20% meda koji proizvedu ti pčelari proda se na tzv. “kućnom pragu”. Takva prodaja ne podliježe saveznim ni pokrajinskim propisima.

Što se naljepnice tiče, ona mora imati ime proizvođača i težinu. Najčešće, takve naljepnice označavaju i cvjetno porijeklo meda. Med u Kanadi možete naći na svakom koraku. Kod pčelara, na njegovom pčelinjaku, na štandovima uz cestu, na pijacama, mnogobrojnim sajmovima zdrave hrane. Zdravstveni inspektori često znaju povremeno načiniti iznenadne preglede na mjestu vrcanja i pakiranja pri čemu naročito paze na sanitarne uslove procesa. Također, pregledaju posuđe za vrcanje i uzimaju uzorak meda na analizu.

Pčelari hobisti, do pet košnica, svoje ljubimice drže u vrtu ili voćnjaku. Med koji proizvedu ostave za svoje potrebe ili poklone svojoj rodbini i prijateljima. U ovoj zemlji, drugoj po veličini u svijetu, ljudi se vode logikom da “sve što vrijedi, mora biti i skupo”.  Tako je i sa pčelarima. Oni koji se odluče na pčelarenje, prvih nekoliko godina konstantno posjećuju predavanja starijih i iskusnijih pčelara. Nakon toga, nekoliko godina ulažu u pčele i pčelinjake, tehnologiju i razne mašine za vrcanje i obradu meda. Tek nakon više od dadeset godina bavljenja ovim poslom, počinju ubirati plodove svog dugogodišnjeg rada. To je jedini ispravan put kanadskog pčelara.

Naljepnica na medu mora označavati ne samo ime i adresu proizvođača, težinu meda, nego i kategoriju kakvoće (Canada No 1, No 2, No 3 ovisno o sadržaju vlage i stranih tvari u medu i boju – svijetli, zlatni, ambra i tamni). Osoba koja određuje vrstu meda i boju meda mora imati certifikat.

Pedantne statističke agencije u ovoj zemlji uradile su istraživanje o korištenju i prodaji meda. Tako su došli do podataka da med upotrebljava sporadično 67 do 88% Kanađana. Tek njih 30 % koristi med više od jedanput sedmično. Interesantna je činjenica da porastom broja članova raste i potrošnja meda. Većina kupaca voli med u staklenkama od pola kilograma. Zima je godišnje doba kada se med najviše troši. Baš kao što je slučaj i kod nas, većina konzumenata med kupuje u trgovinama i šoping centrima. No, oni koji kupuju “na kućnom pragu”, troduplo više konzumiraju med od svojih sugrađana koji se snadbijevaju u trgovinama.

Već treću godinu zaredom, pčelari kanadske pokrajine Alberta bore se sa neočekivano velikim zimskim uginućima. A ovakva situacije mogla bi se primijeniti i na ostale dijelove ove zemlje.

Tradicionalna hemijska kontrola varoe ne uspijeva zadržati ovu štetočinu na nivou dozvoljenog. Varoa je postala imuna na sve lijekove za suzbijanje ove pošasti koja kanadskim pčelarima zadaje velike glavobolje. Na taj način pčele su postale otpornije i na nozemu i podložnije drugim pčelinjim bolestima. Pčelari su očajni i žele da što prije pronađu novo oružje kako bi zadržale svoje kolonije živima.(Arhiv bhpčelar)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY